Odlomak

 

1. Sintaksičke jedinice i sintaksičke funkcije
Sintaksičke jedinice

1. KOMUNIKATIVNA REČENICA (REČENICA U ŠIREM SMISLU, ISKAZ)
 sintaksičko-komunikativna jedinica kojom se iskazuje celovita, odnosno završena poruka
 sastavljena je od niske morfosintaksičkih reči, prema principima sintaksičkog sistema:
Ivan je ispričao svoje doživljaje sa prošlogodišnjeg letovanja.
*je letovanja ispričao sa doživljaje Ivan prošlogodišnje svoje
(navedeni primeri pokazuju važnost rasporeda konstituentskih jedinica u samom struktuiranju rečenice, i dalje, u recepciji iste u procesu komunikacije; iako se obe sastoje od istih reči upotrebljenih u istom obliku, samo prva prenosi celovitu i jasnu poruku)
 Komunikativna rečenica se izgovara, odnosno piše na način koji pokazuje njenu komunikativnu celovitost:
01) U govoru su za iskazivanje komunikativne celovitosti važni sledeći momenti:
1. REČENIČNA INTONACIJA koja objedinjuje sve reči u celinu i pokazuje završenost rečenice spuštanjem glasa na kraju, pokazuje svrhu iskazivanja rečenice (obaveštenje, pitanje ili zapovest neće imati istu intonaciju) i, uz druga jezička sredstva, omogućava ispoljavanje govornikovog emocionalnog stava prema sadržini koja se iskazuje.
2. REČENIČNI AKCENAT koji pokazuje šta je u datom kontekstu nova i bitna informacija ili signališe emfazu (isticanje, insistiranje) ili uzvičnost.
3. PAUZE kojim se segmentira rečenica, što olakšava samu percepciju.
02) U pisanju je komunikativna rečenica obeležena velikim slovom na početku i odgovarajućim završnim interpunkcijskim znakom (tačka, upitnik, uzvičnik, uz mogućnost njihovog kombinovanja) na kraju; za percepciju su važni i znaci za segmetiranje rečenice: zarez, tačka i zarez, dvotačka, crtica i sl.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari