Odlomak

UVOD

Što više čovek meditira na dobrim mislima, bolji će biti njegov svet I svet u celini. – Konfučije

Još od antičkih perioda pa sve do danas ljudi su se pitali kako i zašto mislimo, kakav je to proces, gde se odvija, da li su misli nešto što se u nama stvara ili nešto što upijamo, kako to da neki ljudi imaju isto mišljenje a neki ne?
U opštem smislu misli i mišljenje su psihološke funkcije koja nam omogućavaju da putem misaonih operacija određujemo svojstva pojava i otkrivamo odnose među  njima. Mišljenje (ili tok mišljenja) je mentalni proces koji se odlikuje rasuđivanjem i zaključivanjem, odnosno shvatanjem uzročno-posledičnih veza između različitih pojmova. Misao (odnosno sadržaj mišljenja) se redovno očitava u nekom sudu ili tvrdnji. U filozofiji se obično pretpostavlja da su ljudi okarakterisani racionalnošću, a najočiglednije ispoljavanje racionalnosti je sposobnost mišljenja. Zbog složenosti i uslovljenosti emocionalnim i drugim faktorima razlikujemo: konkretno i apstraktno, logično i nelogično, magijsko i arhaično mišljenje.  Nije svako mišljenje jezičko, npr. mišljenje šahiste, kompozitora i slikara.Misao, koja uključuje i opažajne podatke, ne proizlazi samo iz stvarnosti, nego i na nju deluje. Mišljenje je sled misli upravljenih na pronicanje stvarnosti, a samimi tim i na njeno menjanje.Šeling je tvrdio da je misao “nezavisna moć koja za sebe dalje deluje”, i da je “stvorena od duše”. Fender, logičar fenomenološke orijeritacije, svoju osnovnu koncepciju zasniva na razlikovanju misli (predmet logike) i mišljenja (predmet psihologije).Jovan Kronštatski, smatra da ljudska misao neograničeno teče zahvaljujući tome što postoji neograničeni misleći duh te piše: “Mi možemo da mislimo zato što postoji bezgranična misao kao što i dišemo zato što postoji bezgranično prostranstvo vazdušno.” Šta je zapravo misao ako sumiramo sve ove stavove? Kao što znamo, stav je relativno trajna, stabilna I stečena organizacija pozitivnih I negativnih emocija, vrednovanja I reagovanja prema nekom objektu. Naravno, samo mišljenje I jeste vrsta stava, najprostije rečeno, a to kakvi tipovi postoje I kakve su njegove karakteristike videćemo u nastavku teksta.

 

 

 

Mišljenje – pojam i značenje

Psihologija proučava mentalni proces mišljenja, kao i poremećaje do kojih dolazi u tom procesu. Postoje poremećaji mišljenja koji su karakteristični za pojedine osobe ali i za vrstu psiholoških poremećaja koju imaju. Izraz mišljenje ima veći broj značenja ali najčešće označava neku mentalnu aktivnost kojom se savladava neka aktuelna prepreka, problem pred kojom se ličnost nalazi u datom trenutku, koristeći pritom prethodno stečeno iskustvo. Inteligencija je bitan faktor u procesu mišljenja, od nje proces mišljenja u velikom delu zavisi. Najbolji pokazatelj za to je snalaženje u novim, neiskustvenim, potpuno nepoznatim situacijama jer rešenje problema nije sadržano u prethodnom iskustvu, a do njega nije moguće doći neposrednim opažanjem. Za mišljenje se može reći da je kognitivni proces. U kognitivne procese spada sve što polazi od čulnog utiska, čulnog opažanja, predstavljanja i pamćenja, pa sve do shvatanja ili uviđanja odnosa. Većina psihologa smatra da se mišljenje sastoji baš u ovom uviđanju, ili shvatanju odnosa i veza između elemenata. Drugim rečima, može se reći da je mišljenje drugi naziv za apstraktne psihičke procese. Postoje tri osnovne karakteristike procesa mišljenja: operisanje simbolima, usmerenost mišljenja I uviđanje odnosa.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari