Odlomak

UVOD

Sociologija (lat. socius – drug, učesnik, odnosno societas – zajednica, društvo; grč. logos – riječ, govor, nauka)

Sociologija je najopštija društvena nauka. To znači da ukoliko se ostale društvene nauke bave nekim posebnim aspektom društvenog života, sociologija ima za cilj da proučava društvo kao celinu tj. totalitet. U različitim teorijama se totalitet različito posmatra i definiše , te se u ovu svrhu upotrebljavaju različiti termini (celina, sistem, struktura, itd.), ali je suština da se uvek misli na društvo kao celinu.

Dakle, sociologija najprije predstavlja da ovo opšte postoji. To znači, da je njen osnovni stav da svi pojedinačni aspekti u društvu pod dijelovanjem određenih društvenih zakonitosti međusobno dolaze u vezu gradeći cijelinu koju zovemo društvo. Sociologija se bavi onim opštim u pojedinačnom (konkretnom). Njen predmet može biti svaka društvena pojava, dakle i one kojima se bave druge društvene nauke. Ali, način na koji se sociologija bavi ovim pojavama je potpuno drugačiji od načina na koji se ovim pojavama bave druge društvene nauke. Sociologija ne proučava ono što je specifično za neku konkretnu društvenu pojavu, već upravo teži da otkrije način na koji je ova društvena pojava povezana sa ostalim elementima društvene cijeline, kako dijeluje na tu celinu, kako je nastala iz te cijeline, te kako se može objasniti sa stanovišta te cijeline koju zovemo društvom. Zato kažemo da se sociologija pojedinačnim fenomenima u društvu bavi na takav način da otkrije ono opšte u njima.

Sociologija dalje stoji na stanovištu da u ovom totalitetu postoje određene zakonitosti. Njen cilj je da otkrije ove zakonitosti, da ih opiše i objasni. Prema tome, sociologija se može definisati na sledeći način: „Sociologija je najopštija društvena nauka koja ima za cilj da otkrije društvene zakonitosti reprodukcije totaliteta.” Kad kažemo društvene zakonitosti tada mi mislimo na društvene pojave, društvene odnose i procese koji se na zakonit način pojavljuju u društvu.

 

 

SOCIOLOŠKE TEORIJE, S OSVRTOM NA STARIJE SOC. TEORIJE

Sociološke teorije nastaju nakon konstituisanja sociologije kao nauke, za šta su pored Ogista Konta zaslužni i Herbert Spenser, Karl Marks, Maks Veber i Emil Dirkem, u čijim dijelima su zasnovani različiti teorijski pristupi.
Za nastanak sociologije kao nauke, pored društveno-istorijskih uslova, bilo je značajno i postojanje bogatog fonda dotadašnjih teorisjkih promišljanja o društvu iz kojih je neposredno uslijedila potreba o zasnivanju samostalne nauke o društvu. Ogist Kont (prva polovina XIX veka) je sistematizovao brojna shvatanja prethodnika i formalno ostao zaslužan za konstituisanje samostalne nauke o društvu, kojoj je dao ime sociologija. Ovu riječ je prvi put upotrijebio u svom djelu “Kurs pozitivne filozofije”, a formirao ju je od latinske riječi – societas – društvo, i grčke riječi – logos – učenost.

Sociologija je dakle nastala kao odgovor na zahtijev vremena i društvenih protivuriječnosti u pokušaju da se prouče društveni problemi u okviru jedne opšte nauke o društvu. Sa različitih pozicija svoje klasne uloge, dvije osnovne društvene klase, vladajuća i proletarijat bile su zainteresovane da naučnim proučavanjem dobiju odgovore za probleme koji su proisticali iz njihovog klasno-socijalnog položaja. Na toj osnovi su proistekle dvije različite teorijske orjentacije, gradjanska i marksistička, koje će od nastanka sociologije pa sve do savremenog doba označavati različit sociološki pristup, baziran na klasno-ideološkoj osnovi.

Složenost društvene stvarnosti i usmijerenost ka odredjenim pitanjima i faktorima, ideološka orjentacija autora, teorijska angažovanost da se društvo usmijerava na održanje postojećeg sistema ili da se menja, sve su to razlozi zbog kojih je nastao veći broj socioloških teorija.

Rating: 5.0/5. From 1 vote.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari