Seminarski rad

“Tehnološki portfolio kompanije”

Vanja Pejkić

Strana 1

UVOD

Pre moderne portfolio teorije smatralo se da svaku akciju treba analizirati putem fundamentalne 
analize   i   u   portfolio   uvrstiti   one  koje  poseduju   potencijal   rasta.   Savremena  portfolio   teorija 
predstavlja najznačajniju inovaciju XX veka na području investicija i upravljanja portfoliom 
hartija od vrednosti.  Nastanak savremene finansijske ekonomije vezuje se za martovski broj 
Journal of Finance iz 1952. godine, u kojem je Harry Markowitz predstavio svoj rad „Portfolio 
Selection“. Moderna portfolio teorija pomaže investitorima da odaberu skup hartija od vrednosti 
koji daje što je moguće veći prinos portfolija uz željeni nivo rizika.  Prilikom odlučivanja o 
izboru portfolija, investitor pažnju posvećuje očekivanom prinosu, odnosno srednjoj vrednosti i 
varijansi prinosa kao meri rizika u jednom vremenskom periodu investiranja. Kada se porede 
investicione mogućnosti i kombinuju u portfoliju, pored prinosa i rizika, kao osnovnih varijabli 
prilikom formiranja portfolija, Markowitz je ukazao i na aspekt korelacije prinosa akcija, koja 
govori koliko su snažno povezani prinosi pojedinih hartija koje čine portfolio.

Cilj rada je da se ukaže na primenu portfolio teorije, kao i na njena ograničenja na tržištima. 
Važno je napomenuti da je osnovna uloga portfolija da se novac ne izgubi. Osim toga potrebno 
je prilagođavanje portfolija 'lokalnim' uslovima.  Neke od opcija koje su primenjive u našim 
uslovima:

Domaće deonice

 - dobra strana je što se mogu naći relativno jeftino, ali s druge strane u 

uslovima političke nesigurnosti mogu doneti veliki gubitak (npr. Agrobanka)

Strane deonice

 - dobra strana je mnogo veća sigurnost, a losa strana je što su većinom 

dosta skupe, a i provizije prilikom kupovine/prodaje su više nego kad se trguje domaćim 
deonicama.

Nekretnine

  - dobra strana je relativna sigurnost investicije, loše strane su nemogućnost 

manjih investicija i velike fluktuacije u vrednosti

.

Zlato (i drugi plemeniti metali)

 - dobra strana je relativna sigurnost, te zaštita od inflacije 

i valutnih rizika, loše strane su što ne donosi prinos, a postoje troškovi/rizici držanja, te 
teškoće u kupovini/ prodaji u ovim krajevima.

Štednja u banci

  - dobra strana je solidan i predivdiv prinos, loša strana je 'klimavost' 

domaćih banaka.

Obveznice

  - mogućnosti fizickih lica da ulažu u obveznice kod nas, npr. da je prošle 

godine   Srbija   prodala   800   miliona   obveznica   denominovanih   u   evrima   sa   kamatom 
stopom oko 7.5% što izgleda kao bolja varijanta od štednje.

Seminarski rad

“Tehnološki portfolio kompanije”

Vanja Pejkić

Strana 2

1. ŠTA JE PORTFOLIO?

Pojam  

portfolio

  predstavlja   skup   finansijske   imovine   pojedinca,   sastavljen   od   različitih 

finansijskih instrumenata (

vrednosnih   papira  

)

1

. Investitor koji upravlja portfolijom može biti 

pojedinačno fizičko lice, finansijski stručnjak ili banke, fondovi i druge finansijske institucije. 
Osnovni  princip  na kojem  se formira  sastav  portfolija je princip  diversifikacije.  Što  je više 
različitih   hartija   od   vrednosti   ili   drugih   elemenata   u   portfoliju,   to   je   tržišni   rizik   manji,   ali 
istovremeno je manji i očekivani profit.

U slučaju da se Vaš portfolio sastoji samo iz akcija jedne kompanije, kretanje cene akcija te 
kompanije na berzi odrediće i sudbinu Vašeg ulaganja. To znači da rast cene te akcije donosi 
profit, ali istovremeno ste izloženi i daleko većem riziku u slučaju pada njene vrednosti. Kako bi 
se ovo izbeglo poželjno je ulagati u različite hartije od vrednosti na čije cene utiču različiti 
faktori i čije se cene ne kreću na isti ili sličan način tj. poželjno je izvršiti diversifikaciju

.

Svaki investitor gradi svoj portfolio u skladu sa rizikom koji je spreman da preuzme

, u 

skladu   sa   svojim   investicionim   ciljevima   i   vremenskim   okvirom   ulaganja.   Tako   na   primer, 

konzervativni   investitor

  će   se   uvek   opredeliti   za   portfolio   koji   sadrži   sigurnije   hartije   od 

vrednosti, kao što su npr. državne obveznice ili akcije velikih i renomiranih kompanija. Sa druge 
strane investitori koji su skloniji riziku, željeći da ostvare veću dobit za kraće vreme, formiraće 
portfolio koji u većoj meri sadrži hartije koje mogu doneti daleko veću zaradu tj. prinos, poput 
akcija   malih,   brzorastućih   kompanija.   Međutim,   ovakva   investiciona   strategija   nužno   je 
povezana i sa preuzimanjem mnogo većeg rizika. Stoga imajući u vidu da investitori mogu imati 
različite   ciljeve   prilikom   ulaganja   novca,   postoje   i   različite   vrste   portfolija.   Postoje   različiti 
načini za procenu uspešnosti ulaganja kroz formiranje portfolija. Najčešći metod je poređenje sa 
određenim repernim indeksom (npr. berzanskim indeksom koji opisuje kretanje određene grupe 
akcija na određenoj berzi ili indeksom akcija kompanija koje pripadaju određenoj privrednoj 
grani i slično). U ovom slučaju cilj svakog investitora je da njegov portfolio ostvari veći rast 
nego što je to bio rast repernog indeksa. U širem smislu formiranje portfolija ne podrazumeva 
samo ulaganja u hartije od vrednosti, već i druge oblike investiranja, pre svega investiranje u 
nekretnine, kupovinu različitih roba na tržištu (npr. zlato i drugi plemeniti metali, poljoprivredna 
dobra).

Cilj formiranja portfolija je i dalje isti, a to je smanjenje rizika kroz princip diversifikacije tj. 
kroz kombinovanje instrumenata sa različitim osobinama i različitim kretanjem cene.

1

 sh.wikipedia.org

background image

Želiš da pročitaš svih 11 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti