Terorizam: pojam, uzroci, karakteristike i mere
Sadržaj :
Uvod ............................................................................... 2.
Pojam terorizma ............................................................ 3.
Uzroci terorizma ............................................................ 4.
Karakteristike terorista ..................................................6.
Ličnost teroriste ............................................................ 6.
Organizaciona struktura terorizma .............................. 7.
Tipologija terorizma .....................................................8.
Pojavni oblici terorizma ...............................................9.
Mere protiv terorizma .................................................9.
Zaključak .....................................................................11.
Literatura ..................................................................... 12.
1
Uvod
Terorizam kao jedan od oblika nasilja, sve više u savremenom svetu ugrožava kako
unutrašnju, tako i međunarodnu bezbednost. Terorizam karakteriše sve epohe ljudskog društva.
Počev od ubistava careva, kraljeva, vojskovođa, atentata na državnike raznih nivoa, podmetanja
eksploziva, otmica i sl.
Terorizam se nazire u najranijoj ljudskoj istoriji pa kao takav postoji i uvećava svoje
oblike sve do današnjih dana. Tokom čitave istorije, ljudi su primenjivali različite terorističke
taktike. Fascinacija terorizmom i političkim nasiljem se može pratiti praktično od početka ljudske
civilizacije. Još pre Hristovog rođenja, atentati na političke ličnosti toga vremena, su ne samo se
izvodili veći i glorifikovali. Atentati u Persiji i Asiriji su se pojavili u toku XI veka prouzrokovali
su strah i paniku u čitavoj Islamskoj imperiji. U toku Francuske revolucije u XVIII veku,
Robespjer je primenjivao terorističke taktike, kako bi uništio veći deo francuske aristokratije (oko
40.000 ljudi), od kojih je većina završila na giljotini. Tokom američke revolucije terorizam se
primenjivao protiv Britanaca i njihovih simpatizera u redovima kolonista. Takođe, vrlo bitno je
spomenuti terorističke aktivnosti koji su se sprovodile u kasnim decenijama XIX veka i početkom
XX veka, posebno u carskoj Rusiji. Najveći deo terorističkih grupa koje su postojale tokom prve
polovine XX veka, bile su motivisane težnjom ka slobodi od kolonijalnog ropstva, tzv. ''borbom za
nacionalno oslobođenje''. Krajem II Svetskog rata terorizam je postao bitan faktor subverzivne
delatnosti u mnogim novoformiranim državama, kao zamena za borbu protiv demokratskih
režima.
Da bi se terorizam mogao razumeti, neophodno je posmatrati istorijske događaje koji
ukazuju da on nije nova pojava. Njegove korene treba tražiti jos pre nove ere, jer još iz tog perioda
ima veoma mnogo tragova o izvršenim terorističkim aktima. Terorizam se od tada permanentno
razvija sa manjim ili većim eksponiranjem, privržen političkim i tehnološkim promenama i
prilagođavanju. Početak savremenog terorizma moze se vezati za period Buržoazijske revolucije,
kada se stvarao ekonomski, politički i ideološki profil života.
Istraživanje problema terorizma u poslednjih trideset godina vrlo je intenzivno. Istraživači
nailaze na mnoge poteškoće, počev od definicije terorizma do pretpostavke da se ova pojava u
suštini teško dokazuje. Da se teško dokazuje potvrđuje i činjenica da postoji veliki broj
raznovrsnih definicija :
Lav Troicki svoje mišljenje terorizma izražava na sledeci nacin:
,,
Teror je volja
boljševika da se bore sa režimom samovolje nekoliko diktatora, čija je strahovlada
postala neizbežna posledica komunističkog metoda
. ‘’
Za Miću Boškovića terorizam je
,,
akt organizovane subverzivne delatnosti koja
ima za cilj izazivanje straha, panike i nesigurnosti od ljudi
. ’’
Prema Draganu Simeunoviću
,,
Terorizam je složeni oblik organizovanog
Trocki, L.( 1985) Terorizam i komunizam,Beograd :Filip Višnjić biblioteka stremljenja str. 111.
Bošković, M.(2005.) Kriminalistička metodika,Beograd: Policijska akademija str. 169
Simeunović, D.(1989.) Političko nasilje, Beograd: Radnička štampastr. 132.

3
Ni u Srbiji nema opšte prihvaćene definicije terorizma, ali je u Krivičnom zakoniku(clan
312.) označen terorizam na sledeci nacin:
,,
Ko u nameri ugrožavnja ustavnog uređenja ili
bezbednosti Srbije izazove eksploziju,i požar ili preduzme neku drugu opasnu radnju, izvrši otmicu
nekog drugog lica, neki drugi akt
nasilja ili preti preduzimanjem neke opšteopasne
radnje,
upotrebom nuklearnog, hemijskog, bakteriološkog ili nekog drugog opasnog bakterioloskog
sredstva i time izazove osećanje straha ili nesigurnosti kod građana, kazniće se zatvorom od 3 do
15 godina.
’’
Terorizam je stalni pratilac ljudske istorije ali i savremene ljudske zajednice i odnosa. On
predstavlja dugoročni i univerzalni problem koji menja svoje oblike, ali čije delovanje ozbiljno
ugrožava osnovne ljudske i civilizacijske vrednosti. Krajem XX veka svet je bio suočen sa
eskalacijom terorizma koji je tekao paralelno sa procesom globalizacije ekonomskih, finansijskih i
komunikacionih tokova. Mnogi ekstremistički pokreti vide u nasilju efikasno sredstvo za
ostvarivanje političkog cilja, a nekontrolisana proizvodnja oružja i opasnih materija danas je
teroristima veoma dostupna. Svest o medjuzavisnosti u pogledu ugroženosti i zajedničkog
suprostavljanja pojavi, veća je nego ikada ranije.
2.
Uzroci terorizma
Uzroci ugrožavanja predstavljaju pojave i procese koje svojom kombinacijom dovode do
terorizima, kao negativne društvene pojave. Ovi uzroci podrazumevaju objektivno postojanje onih
društvenih stanja i odnosa koja se mogu utvrditi i koji kao takvi, dovode do terorizma.
U izučavanju uzroka terorizma nailazi se na problematiku u borbi protiv terorizma.
Razlog tome nalazi se u činjenici da je uzroke terorizma moguće određivati samo pojedinačno za
svaku državu ili npr. region uz istraživanje određenih elemenata i uopšte, relevantnog stanja koje
mora biti dovoljno upečatljivo, da bi se terorizam mogao tumačiti kao značajni društveni fenomen.
Od posebnog značenja je i činjenica da je uzroke terorizma potrebno određivati samo u datom
vremenu. Autori koji se bave izučavanjem terorizma koriste različite elemente u određenju
njegovog uzroka, sto kao krajnji rezultat dovodi do suprotnih shvatanja u vezi pojave i egzistencije
terorizma.
Sa velikom pouzdanošću kao uzrok terorizma moze se smatrati cinjenica da se dešavaju
ogromne promene globalnog društva, pre svega u oblasti politike, ekonomije, normativne, moralne
i socijalne sfere društvenog života. Dakle, stvaranje globalnog tržišta, koje je po mišljenju mnogih,
nametnuto, diktirano, slabljenje država sa postojanjem nestabilnih vlada, pojava organizovanog
kriminaliteta svetskih razmera, nedostatak medjunarodne saradnje, povećan broj i heterogenost
imigranata samo su jedan od činilaca koji dovode do pojave terorzima.
Uzroci koji dovode do terorizma mogu se podeliti na:
*
Objektivne uzroke
– Pod ovim uzrocima podrazumevaju se objektivni problemi,
nepravde, anomalije u ekonomskoj bazi i političkoj nadgradnji društva. Prvenstveno se misli na
funkcionisanje društvenih, odnosno državnih institucija, pre sve institucija bezbednosti,
nedovoljno obrazovanje stanovništva, siromaštvo, otudjenost, izolovanost, postojanje
korupcije, organizovanog kriminaliteta itd..
Od velikog značaja je i činjenica da mnoge države danas nisu u mogucnosti da same
rešavaju unutrašnje probleme i suprostavljene interese, što za posledicu ima pogoršanje stanja
opšte bezbednosti u državi i njenoj okolini. Unutrašnje krize u nekoj državi danas mogu nastati
i zbog dešavanja van njenih granica i njihovog uticanja na iniciranje i izazivanje nestabilne
Jovašević,D. ; Rakić, M. (2007.) Terorizam,bezbednosni i pravni aspekti , Beograd : Institut za političke studije, str.
65
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti