Totalitarizam
Univerzitet ,,Union-Nikola Tesla”
Fakultet za poslovne studije i prava
(
FPSP-
Beograd
)
Predmet:
Politički sistem
Seminarski rad
,,Totalitarizam”
Predmetni professor:
Student:
Br. Index
:
3.2017.god.
SADRŽAJ
3. MONOPOL NAD INDUSTRIJOM I SVIM VIDOVIMA SAOBRAĆAJA I
4. TOTALITARNI REŽIMI DANAS I NJIHOVA BUDUĆNOST...............................................9
STRANA
2

1.TOTALITARIZAM U XX VEKU
1.1 Uspostavljanje totalitarne vlasti
Prvi totalitarni režimi su nastali u Rusiji (komunisti), Italiji (Fašisti) i Nemačkoj (Nacisti).
Ovakvi režimi se stvaraju u ekonomski i politički nestabilnim dražavama kakve su bile ove tri
gore navedene. Rusija je gubila Prvi svetski rat, u zemlji je vladala glad i nezadovoljstvo naroda
što su komunisti iskoristili i izveli revoluciju. Hitler je iskoristio nezadovoljstvo nemačkog
naroda zbog izgubljenog Prvog svetskog rata kao i hiperimflaciju zbog koje je Nemačka bila u
teškoj finansiskoj situaciji. Za sve komunističke sisteme je zajedničko to da su svi uspostavljeni
nasilnim putem tj. revolucijom za razliku od Nacista koji su legalnim putem došli na vlast.
Osnovne odlike totalitarnog režima
Karl Fridrih i Zbignjev Bžežinski su izveli glavna obeležija totalitarnih režima i po njima
svaki totalitarni režim ima:
1. službenu ideologiju koja obuhvata sve vitalne aspekte čovekovog postojanja u kojoj se, bar
pasivno, priklanja, svako ko u tom društvu živi;
2. jednu jedinu hijerarhijski organizovanu vladajuću partiju kojom upravlja jedan čovek
(diktator);
3. sistem terorističke policijske kontrole koju u interesu partijskih vođa podržava ali i nadzire
vladajuću partiju, a teroriše pored iskaznih neprijatelja i potpuno proizvoljne subjekte;
4. potpuni monopol nad sredstvima javnog saobraćaja;
5. potpuni monopol nad sredstvima oružane borbe;
6. centralna kontrola nad celim privrednim životom.
2. IDEOLOGIJA
Ideologija je oblik društvene svesti i sistem ideja o nečemu u ovom slučaju o državi.
Ideologija predstavlja srž totalitarnog režima jer je u svakom slučaju veća od pojedinca, države i
vladajuće partije sa kojom je u tesnoj vezi jer svaka partija mora da ima ideologiju bez koje ne bi
mogla da postoji. Ideologija se koristi kao izgovor uglavnom za obračun sa političkim
neistomišljenicima, antidržavnim elementima, disidentima pa čak i sa pojedincima koji su
napravili grešku sasvim drugačijeg karaktera od političkog jer kao što sam ranije naveo svaka
greška se politizuje i dovodi u sukob sa ideologijom da bi se omogućilo dejstvo terora. Ideološke
greške su se najčešće iskorišćavale u bivšem SSSR-u za vreme Staljinove vladavine, a za to se
Friedrich,Carl J.and Bzezinski,ZbigniewK.,
Totalitarizam Dictatorship and Autocracy,
Cambridge,1956,str.9-10
STRANA
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti