UNIVERZITET "DŽEMAL BIJEDIĆ" U MOSTARU
NASTAVNIČKI FAKULTET
STRUČNI STUDIJ IZ OBLASTI SPORTA
TRANSFORMACIONI PROCESI U ODBOJCI
(Seminarski rad)
STUDENT:
MENTOR:
Adisa Herenda
Dr. Sci. Ekrem Čolakhodžić, van. prof.
Mostar, decembar, 2018. godine
4
2. PREDMET I PROBLEM RADA
Odbojku karakterišu kompleksna polistrukturalna gibanja, srednjeg i submaksimalnog
intenziteta. Spada u sportove u kojima dominiraju prvenstveno anaerobni alaktatni, a potom
aerobni izvori energije.
Predmet ovog rada predstavljaju transformacioni procesi kao i metode koje se koriste kako bi
se iz početnog stanja sportaša došlo kroz transformaciju do nekog novog finalnog željenog
stanja.
Problemom ovog rada obuhvaćeno je objašnjenje transformacionih procesa i načini
upravljanja u odbojkaškom sportu.
Problem rada je koncipiran kroz sljedeće nivoe:
o
objasniti pojam transformacionih procesa
o
prikazati i objasniti vrste transformacionih procesa
o
opisati zakonitosti treninga koji su nužni za uspjeh sportaša
o
objasniti najčešće načine i metode upravljanja transformacionim procesima
5
3. CILJ I ZADACI RADA
Cilj ovog rada je objasniti i prikazati transformacione procese u odbojkaškom sportu, te načine i
metode koji su nužni da se sportaša iz nekog inicijalnog stanja dovede u neko novo željeno stanje.
Na osnovu cilja zadaci su jasno podijeljeni na sekcije od osnovnih pojmova i vrsta, pa do načina
upravljanja transformacionim procesima.
7
Sve je njih potrebno objasniti i poznavati, a to u prvom redu zbog toga jer se samo na taj
način može prepoznati na koje od njih, ali i u kolikoj mjeri, možemo djelovati primjenom
kinezioloških procesa i sistema vježbanja.
Svaka promjena stanja ulaza ili izlaza u sistemu odvija se tako što se neki ulaz u toku vremena
pretvara u izlaz, tj. neko početno (inicijalno) stanje i transformira se u naredno novoformirano
(tranzitivno, finalno) stanje. Prema tome, transformacijom je moguće nazvati svaku promjenu
kod sistema, bilo da se radi o promjeni ulaznih u izlazna stanja pojedinih elemenata ili o
procesu u samom sistemu. Psihosomatski, antropološki status čovjeka je multidimenzionalne
prirode i kao takav predstavlja dobro uređen sistem u kojem promjena u jednoj dimenziji tog
sistema neminovno uzrokuje promjene u čitavom sistemu. U transformacionim procesima
najčešće se koriste sljedeći pojmovi:
operand – predstavlja ono što je predmet transformacije (neko početno stanje u datom
momentu vremena),
transform – predstavlja ono što je rezultat transformacije (neko naredno stanje, tj. ono
u šta se operand pretvorio),
operator – predstavlja ono pomoću čega se djeluje na operand da bi se pretvorio u
transform.
Iz ovoga proizlazi da transformacija predstavlja rezultat djelovanja operatora na operand da bi
se on pretvorio u transform. Međutim, u procesu daljeg djelovanja operatora na transform, i
transform se mora tretirati kao ponovo stvoreni (novoformirani) operand, jer će se i on u
narednom trenutku vremena pod utjecajem novih operatora pretvoriti u neko novo stanje
(novi transform). Da bi se mogle mijenjati, razvijati (što je primaran cilj) relevantne
antropološke karakteristike i sposobnosti u pojedinim kineziološkim aktivnostima, neophodno
je da trenažni sadržaji po svojoj strukturi, karakteru i intenzitetu opterećenja odgovaraju
ciljevima procesa vježbanja, odnosno da pokazuju najveću povezanost s postignutim
učinkom. U kineziološkoj praksi postoje sljedeća moguća rješenja:
da su poznati ulazi (nadražaji),
da su unaprijed definirane reakcije (izlazi),
da je poznato stanje subjekta.
