Ugovor o kupovini i prodaji robe

UGOVOR O KUPOVINI I PRODAJI ROBE
Ugovor o kupovini i prodaji robe je centralni i najvažniji posao robnog prometa.To je osnovni posao u trgovini, bez koga se ona ne možezamisliti i s kojim stoje u vezi svi ostali poslovi robnog prometa.To jeugovor kojim se prodavac obavezuje da stvar koju prodaje preda kupcutako da kupac stekne pravo svojine, odnosno raspolaganja, a kupac seobavezuje da plati cenu.
Ovaj ugovor je neformalan i konsenzualan, a izuzetno kada se radi oprodaji nepokretnosti, zakon zahteva pismenu formu.
Ugovor o kupovini i prodaji robe je dvostrani, teretni, komutativni ugovor.Ugovor o kupoprodaju je dvostrani ugovor, što znači da i nastraniprodavca i na strani kupca postoje i prava i obaveze. Prema tome,uzajamne prestacije kupca i prodavca čine suštinu ovog ugovora.Ugovoro kupoprodaji je komutativan ugovor, što znači da se u momentuzaključenja ugovora tačno zna roba koja se prodaje i po kojoj cijeni seprodaje, prema tome, poznata su primanja, odnosno davanja obijustranaka.
Inače da bi se ovaj ugovor zaključio stranke treba da se saglase sa bitnimsastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora o kupovini i prodaji su roba I cijena robe.
Pod robom se u privrednom pravu misli na stvari namjenjene tržištu I podobne za tržište. Prema tome roba bi obuhvatila samo tjelesne pokretnestvari, uključujući tu i hartije od vrijednosti. Menutim kako se promethartija od vrijednosti reguliše posebno, to se pojam robe u privrednompravu ograničava samo na tjelesne pokretne stvari.
Roba koja je predmet ugovora mora biti ugovorom odrenena. Kada se radio individualno odrenenoj stvari, ona će biti odrenena ako su u ugovoruoznačene sve njene osobine po kojima se može tačno odrediti i razlikovati.
Dakle potreban je jedan detaljan opis stvari. Kada se radi o generalnimstvarima, one će biti potpuno odrenene ako se označi njihiva vrsta količinai kvalitet. U privrednom pravu se ne traži da se svi ovi elementi izričito I direktno odrede.Smatra se da je dovoljno samo odrediti vstu i količinurobe. Kvalitet robe ne mora biti ne mora biti ugovorom odrenen, jer Zakono obligacionim odnosima predvina kako će se postupiti. Pod kvalitetom semisli na fizička svojstva koja roba mora posjedovati. Odrenivanje kvalitetamože se izvršiti na razne načine, opisivanjem svojstva robe, upotrebom
odrenenih tehničkih termina, pozivanjem na ranije isporučenu robu, nastandard, mustru i sl. Drugi bitan sastojak ugovora je cijena. Pod cijenomse misli na novčanu naknadu koju kupac daje prodavcu za ustupljenu robu.
Cijena mora biti odrenena i u praksi stranke ugovorom odrenuju cijenu ufiksno preciziranom iznosu.Menutim zakon smatra da je cijena odrenena I kad ugovor sadrži dovoljno elemenata pomoću kojih se cijena možeodrediti. Tako npr može da bude ugovorena tekuća cijena, srednja tržišna
cijena ili samo tržišna cijena.
U praksi se dešava da neko poruči robu bez naznake cijene po kojojkupuje.Postavlja se pitanje da li je u tom slučaju ugovor punovažan.Zakon smatra da jeste i da se u tom slučaju ima uzeti cijena koju jeprodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora a unedostatku te razumna cijena, pod kojiom se misli na tekuću cijenu uvrijeme zaključenja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi, onda se uzimacijena koju utvrnuje sud prema okolnostima slučaja. Ovakav stav višeodgovara potrebama privrede i tržišta, nego stav grananskih zakona kojiidu za izričitim odrenivanjem cijene.