Odlomak

 

Uvod

Iako se razvio iz klasičnog građansko¬-pravnog ugovora o ostavi (ugovor kod koga se jedna strana – ostavopri¬mac obavezuje da uz nagradu ili besplatno primi pokretnu stvar od drugog ugovornika – ostavodavca, da je čuva i da je vrati ostavodavcu kada to on bude zatražio), ugovor o uskladištenju je plod relativno novijeg pravnog razvoja. Otuda se i danas na ugovore o uskladištenju primenjuju pravila ugovora o ostavi, ukoliko zakonska regulativa ugovora o uskla¬dištenju ne predviđa nešto drugo. Inače, skladišta su postojala kako u starom, tako i u srednjem veku (posebno u velikim pomorskim lukama), a pravni odnosi između stranaka bili su podvrgnuti pravilima ugovora o ostavi.
Veliki razvoj trgovine krajem XVIII i početkom XIX veka nametao je potrebu za specijalizovanim privrednicima koji će se baviti isklju¬čivo uskladištenjem robe (taj proces posebno je bio izražen u Engleskoj kao velikoj pomorskoj i trgovačkoj sili).
Skladišta i danas imaju važnu ulogu u privrednom životu država. Ona omogućavaju da se oslobodi prostor u sredstvima prevoza (brodo¬vima, avionima, vagonima i sl.), tako da se ona mogu ekonomičnije isko¬rišćavati. Uskladištenjem se, dalje, postiže uravnoteženo snabdevanje tržišta (što je vrlo značajno, naročito u velikim gradovima), odnosno stabilniji odnos ponude i potražnje, a time i stabilnije cene robe.

1. Ugovor o uskladištenju
Ugovorom o uskladištenju obvezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da preduzima potrebne ili ugovorene mere radi njenog očuvanja u određenom stanju te da je preda na zahtev ostavodavca ili druge ovlašćene osobe, a ostavodavac se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu.

Pri predaji robe ostavodavac je dužan dati sve potrebne obaveštenja o njoj i izjaviti kolika je njena vrednost.

Ugovorom o uskladištenju robe, koji se smatra ugovorom o trgovinskim uslugama, podrazumeva se takav ugovor po kojem se skladištar obavezuje da primi i čuva određenu robu i da preduzima potrebne ili ugovorene mere radi njenog očuvanja u određenom stanju i da je na zahtev ostavioca (ostavodavca) ili drugog ovlašćenog lica preda, a ostavodavac (ostavilac) se obavezuje da za to plati određenu naknadu skladištaru. Ovakvu definiciju ugovora o uskladištenju dao je Zakon o obligacionim odnosima.
Članom 33. Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju predviđeno je da preduzeće i drugo pravno lice koje je upisano u sudski registar za pružanje lučkih usluga, pored niza poslova, kao što su usluge u vezi prihvatanje i otpremanje brodova i putnika, čuvanje brodova i tereta, snabdevanja stranih transportnih sredstava i dr. predvideni su i poslovi pretovara i uskladištenja robe. Ovakve usluge uskladištenja robe po ovom Zakonu mogu se pružati i u železničkim stanicama, ostalim mestima međunarodnog saobraćaja, kao i u drugim javnim skladištima. Pod uslugama uskladištenja robe, podrazumevaju se naročito: prihvatanje, čuvanje i sortiranje robe, izdavanje skladišnica i drugi poslovi u vezi sa robom, po nalogu stranog lica.
Ugovor o uskladištenju robe nastao je i razvio se iz ugovora o ostavi, ali je sa svojim razvojem isti ugovor dobio osobine i drugih ugovora, kao na primer, elemente ugovora o delu, ugovora o mandatu i dr., tako da danas predstavlja prilično kompleksan ugovor.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari