Rimsko pravo – skripta
Objavio Sergejss1 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Pravo
Objavio Milos2331 29. februar 2016. Prijavi dokument
Uvod
Iako se razvio iz klasičnog građansko¬-pravnog ugovora o ostavi (ugovor kod koga se jedna strana – ostavopri¬mac obavezuje da uz nagradu ili besplatno primi pokretnu stvar od drugog ugovornika – ostavodavca, da je čuva i da je vrati ostavodavcu kada to on bude zatražio), ugovor o uskladištenju je plod relativno novijeg pravnog razvoja. Otuda se i danas na ugovore o uskladištenju primenjuju pravila ugovora o ostavi, ukoliko zakonska regulativa ugovora o uskla¬dištenju ne predviđa nešto drugo. Inače, skladišta su postojala kako u starom, tako i u srednjem veku (posebno u velikim pomorskim lukama), a pravni odnosi između stranaka bili su podvrgnuti pravilima ugovora o ostavi.
Veliki razvoj trgovine krajem XVIII i početkom XIX veka nametao je potrebu za specijalizovanim privrednicima koji će se baviti isklju¬čivo uskladištenjem robe (taj proces posebno je bio izražen u Engleskoj kao velikoj pomorskoj i trgovačkoj sili).
Skladišta i danas imaju važnu ulogu u privrednom životu država. Ona omogućavaju da se oslobodi prostor u sredstvima prevoza (brodo¬vima, avionima, vagonima i sl.), tako da se ona mogu ekonomičnije isko¬rišćavati. Uskladištenjem se, dalje, postiže uravnoteženo snabdevanje tržišta (što je vrlo značajno, naročito u velikim gradovima), odnosno stabilniji odnos ponude i potražnje, a time i stabilnije cene robe.
1. Ugovor o uskladištenju
Ugovorom o uskladištenju obvezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da preduzima potrebne ili ugovorene mere radi njenog očuvanja u određenom stanju te da je preda na zahtev ostavodavca ili druge ovlašćene osobe, a ostavodavac se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu.
Pri predaji robe ostavodavac je dužan dati sve potrebne obaveštenja o njoj i izjaviti kolika je njena vrednost.
Ugovorom o uskladištenju robe, koji se smatra ugovorom o trgovinskim uslugama, podrazumeva se takav ugovor po kojem se skladištar obavezuje da primi i čuva određenu robu i da preduzima potrebne ili ugovorene mere radi njenog očuvanja u određenom stanju i da je na zahtev ostavioca (ostavodavca) ili drugog ovlašćenog lica preda, a ostavodavac (ostavilac) se obavezuje da za to plati određenu naknadu skladištaru. Ovakvu definiciju ugovora o uskladištenju dao je Zakon o obligacionim odnosima.
Članom 33. Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju predviđeno je da preduzeće i drugo pravno lice koje je upisano u sudski registar za pružanje lučkih usluga, pored niza poslova, kao što su usluge u vezi prihvatanje i otpremanje brodova i putnika, čuvanje brodova i tereta, snabdevanja stranih transportnih sredstava i dr. predvideni su i poslovi pretovara i uskladištenja robe. Ovakve usluge uskladištenja robe po ovom Zakonu mogu se pružati i u železničkim stanicama, ostalim mestima međunarodnog saobraćaja, kao i u drugim javnim skladištima. Pod uslugama uskladištenja robe, podrazumevaju se naročito: prihvatanje, čuvanje i sortiranje robe, izdavanje skladišnica i drugi poslovi u vezi sa robom, po nalogu stranog lica.
Ugovor o uskladištenju robe nastao je i razvio se iz ugovora o ostavi, ali je sa svojim razvojem isti ugovor dobio osobine i drugih ugovora, kao na primer, elemente ugovora o delu, ugovora o mandatu i dr., tako da danas predstavlja prilično kompleksan ugovor.
Objavio Sergejss1 25. mart 2024.
Objavio mob0629649492 25. mart 2024.
Objavio dragicamilica 25. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.