Odlomak

 

1. Uvod

Od nastanka država i razvijanja međunarodne zajednice istoriju karakteriše veliki broj političkih, ekonomskih, socijalnih, bezbednosnih, kulturoloških i drugih kriza od kojih su se neke završavale relativno povoljno, obostranim sporazumom, dok su neke dovodile do oružanih sukoba ogromnih razmera i dovele do ljudskih i materijalnih žrtava. Upravo su ti strašni gubici naveli predstavnike međunarodne zajednice da razmišljaju o nadnacionalnom telu koje bi imalo ulogu u sprečavanju tih kriza. Na tim idejama nastaje Društvo naroda koje, iako uspešno u rešavanju nekoliko političkih kriza, nestaje sa međunarodne scene zbog neuspeha u sprečavanju Drugog svetskog rata i svih političkih kriza koje su mu prethodile i do njega dovele. Krah Društva naroda je sa sobom doneo veliki pesimizam kod autora koji su ga smatrali stubom u sprečavanju i rešavanju kriza. Ipak, ideja nije nestala. Nakon završetka Drugog svetskog rata, bez obzira na loša iskustva sa Društvom naroda, veći broj država i njihovih čelnika je bio odlučan da učini sve da se spreči ponavljanje oružanih sukoba koji bi doveli do masovnog stradanja stanovništva, posebno zbog straha od nuklearnog oružja i njegove razornosti.
Na tim temeljima nastaje Organizacija Ujedinjenih nacija. Zamišljena kao jedinstvo svih država sveta koje pored svih njihovih različitosti, povezuje jedan zajednički interes – svetski mir i bezbednost. Iako je Organizacija Ujedinjenih nacija odigrala, i još uvek igra, značajnu ulogu u ovom polju, njena prošlost je puna primera kada se ova Organizacija pokazala nedoraslom da reši određene krize u svetu.
U ovom radu biće kratko prikazana istorija i organizacija Organizacije, zatim postulati i nadležnosti u rešavanju kriza, sa osvrtom na efikasna rešenja i pozitivne rezultate, ali i neuspehe koje je Organizacija do sada zabeležila.
2. Organizacija Ujedinjenih nacija i njena uloga u rešavanju kriza

Organizacija Ujedinjenih nacija je u osnovi mirovna organizacija čiji je osnovni zadatak očuvanje mira i bezbednosti u svetu. U skladu sa tim ona se zasniva na nekoliko osnovnih premisa: univerzalnost, specifično shvatanje rata, razvijanje prijateljskih odnosa među nacijama koji su zasnovani na poštovanju načela ravnopravnosti, postizanje međunarodne saradnje rešavanjem različitih međunarodnih problema i donošenje odgovarajućih pravnih i organizacionih instrumenata koji će omogućiti ispunjavanje prethodno navedenih ciljeva. Nastala je kao proizvod nekolicine ugovora i sastanaka koji su prethodili njenom stvaranju, a zvanično sa radom počinje 24. oktobra 1945. nakon što je većina članica ratifikovala Povelju.
Osnovni dokument Organizacije Ujedinjenih nacija je, naravno, njena Povelja . Svaka država koja je želela ili danas želi da postane član Organizacije se mora obavezati na principe i načela koja se nalaze u Povelji i na taj način daje pristansk na miroljubivost. Povelja reguliše niz pitanja, od osnovnih ciljeva, principa i načela, preko organizacijske strukture njenih organa i njihovih nadležnosti do odgovornosti zbog nepoštovanja načela Organizacije od strane pojedinih članica. Kada govorimo o krizama i ulozi Organizacije u njihovom sprečavanju, dve glave Povelje su najvažnije i odnose se direktno na to pitanje. To su glava VI koja se odnosi na mirno rešavanje sporova i glava VII koja sadrži odrebe o prinudnom rešavanju sporova u okviru kolektivne bezbednosti. Pored Povelje, treba naglasiti da postoji i niz drugih dokumenata koji su itekako značajni u rešavanju kriza. Neki od njih su: Generalni akt o mirnom rešavanju sporova koji je Generalna skupština osnažila svojom odlukom iz 1949 . godine, zatim Deklaracija OUN o načelima međunarodnog prava o prijateljskim odnosima i saradnji država u skladu sa Poveljom,

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Bezbednost

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari