Uslovna osuda i sudska opomena
Univerzitet „Union – Nikola Tesla“ Beograd
Fakultet za poslovne studije i pravo
Seminarski rad
Predmet: Krivično pravo
Tema: Uslovna osuda i sudska opomena
Mentor: Student:
Marija Milanović
Beograd, 2016. godine
2
SADRŽAJ:

4
1. USLOVNA OSUDA
1.1 Nastanak i sistemi uslovne osude
Glavna karakteristika uslovne osude je težnja za postizanjem maksimalnih rezultata u suzbijanju
određene vrste kriminaliteta uz minimalno angažovanje države. Ona predstavlja i humanizaciju
sistema krivičnih sankcija, ali to nije razlog za njeno uvođenje i prihvatanje u savremenom
krivičnom pravu, već je razlog za njeno široko prihvatanje i čestu primenu upravo ta njena
efikasnost, bez nekog naročitog angažovanja od strane države. Nastala prvobitno kao zamena za
kratkotrajne kazne lišenja slobode, uslovna osuda je nakon uvođenja u zakonodavstvo i praksu
nekih zemalja pokazala i niz drugih strana. Uslovna osuda u našem krivičnom pravu je najčešće
korišćena krivična sankcija, a uz to se može smatrati i efikasnom sankcijom.
Bitni elementi uslovne osude kao samostalne krivične sankcije u Krivčnom zakonu jesu
utvrđena kazna i vreme proveravanja.
Izricanje i izvršenje utvrđene kazne se odlaže pod
uslovom da uslovno osuđeni u toku vremena proveravanja koje sud određuje u okviru zakonskog
raspona od jedne do pet godina, ne izvrši krivično delo.
Kod uslove osude kazna se utvrđuje ne sa ciljem izvršenja već predstavlja pretnju koja se pod
određenim uslovima možđe ostvariti. Pored glavne obaveze da ne izvrši novo krivično delo,
rešenje KZ predviđa mogućnost postavljanja i drugih obaveza uslovno osudjenom. Rok za
ispunjenje tih obaveza utvrđuje sud u okviru određenog vremena proveravanja, tj. taj rok ne
može biti duži od trajanja vremena proveravanja. Mere bezbednosti koje se izriču uz uslovnu
osudu se izvršavaju, tj. ne postoji mogućnost uslovnog odlaganja njihovog izvršenja.
1.2 Pojam i svrha uslovne osude
Uslovnom osudom sud učiniocu krivičnog dela utvrđuje kaznu i istovremeno određuje da se ona
neće izvršiti ako osuđeni za vreme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od godinu dana i
duže od pet godina (vreme proveravanja) ne učini novo krivično delo. Sudska opomena, zajedno
sa uslovnom osudom, predstavlja u našem krivičnom pravu samostalan tip sankcije koja se
uobičajeno naziva merom upozorenja (admonitivna sankcija). Sudska opomena može se izreći za
krivična dela za koja je propisan zatvor do jedne godine ili novčana kazna, a učinjena su pod
takvim olakšavajućim okolnostima koje ih čine osobito olakšavajućim.
Zoran Stojanović ,
Krivično pravo,
Beograd: Pravni fakultet u Beogradu, 2014. godine, str.145
Milan Milošević,
Krivično delo,
Beograd: Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i
diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, 2013. godine, str.81
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti