Obrazovanje kao komponenta karijernog vođenja i savetovanja u tranzicionim periodima profesionalnog razvoja odraslih
Objavio minche90 18. april 2024.
Objavio vanja vk 26. novembar 2015. Prijavi dokument
Dr. sc. Muradif Hajder, doc. UVOD U KLINIČKU I ZDRAVSTVENU PSIHOLOGIJU
Klinička psihologija je primjenjena grana psihologije koje se bavi proučavanjem etiologije (uzroka) i patogeneze (razvoja) psihičkih procesa i neprilagođenog ponašanja, procjenjivanjem (psihodijagnostikom) osobina ličnosti, motivacije, kognitivnih i drugih sposobnosti, organskih oštećenja, kao i uravnoteženjem ličnosti u funkcioniranju pojedinaca u okruženju. Klinička psihologija se bavi i pružanjem psihološke pomoći u prevenciji, oporavku, liječenju i rehabilitaciji ličnosti. (Hajder, 2014).
Klinička psihologija se počela razvijati 50-ih godina xx vijeka (kao i kognitivna psihologija) kao alternativa psihijatrijskom-psihoanalitičkom pristupu u dijagnosticiranju, tretmanu i liječenju psihičkih poremećaja i bolesti.
Zadaci kliničke psihologije:
1. Psihodijagnostika u procjeni stanja i uravnoteženosti ličnosti, osobina i motivacije ličnosti, organskih oštećenja – radi utvrđivanja tih faktora na prilagodbu i funkcioniranje ličnosti u daljnjem razvoju, životu i radu.
2. Istraživanje etiologije i patogeneze psihopatoloških stanja i pojava u ličnosti radi izrade programa prevencije daljnjeg razvoja tih pojava i tretmanu istih radi popravke funkcioniranja i prilagodbe ličnosti u okruženju.
3. Psihološki tretman radi pružanja psihološke pomoći kroz individualnu ili grupnu psihoterapiju i savjetovanje
Klinička psihologija se, dakle, bavi proučavanjem, istraživanjem, praćenjem i otkrivanjem psiholoških smetnji u funkcioniranju ličnosti u učenju, radu i svakodnevnom životu, kao i tretmanom i pružanjem psihosocijalne pomoći radi popravka u funkcioniranju ličnosti. Ona se bavi dijagnozom, terapijom (tretmanom), istraživanjem, proučavanjem, savjetovanjem i upravljanjem u povećanju psihičkih funkcija u funkcioniranju i prilagodbi ličnosti.
Od drugih područja psihologije kliničku psihologiju razlikuje klinički pristup, pod kojim se podrazumijeva kombiniranje istraživačkih spoznaja o ljudskom doživljavanju i ponašanju s individualnim procjenjivanjem kako bi se što bolje moglo razumjeti određenu osobu i pružiti joj pomoć. Cilj je razumjeti doživljavanje i ponašanje pojedinca (naročito onog neprilagođenog) i poduzeti stručne mjere kako bi se to doživljavanje i ponašanje promijenilo, te unaprijediti kvalitetu življenja.
Zdravstvena psihologija
Zdravstvena psihologija je grana primijenjene psihologije koja primjenjuje psihološka znanja, metode i postupke u svrhu povećanja djelotvornosti zdravstva i humaniziranja odnosa u zdravstvu. Glavni problemi kojima se zdravstvena psihologija bavi su: procesi koji povezuju doživljavanje i ponašanje s tjelesnim bolestima (npr. stres); reakcije bolesnika na bolest i ulogu bolesnika, problemi hospitalizacije; utjecaj doživljavanja i ponašanja u nastanku specifičnih bolesti (npr. onkoloških, krvožilnih, gastrointestinalnih); procesi nastajanja boli i postupci otklanjanja boli; i pridržavanje zdravstvenih preporuka i savjeta.
Zdravstvena psihologija se bavi proučavanjem psiholoških faktora i procesa koji utiču na psihičko zdravlje i nastanak psihičkih poremećaja, bolesti i psihosomatskih oboljenja kao i na prevenciju istih. Ona se bavi proučavanjem međuodnosa između interakcijskih faktora tjelesnog, ličnog i sredinskog i uticaja tih faktora na psihičko i tjelesno zdravlje i prilagodbu ličnosti u okruženju.
Zbog pojave industrijalizacije, tržišne ekonomije i tržišnih vrijednosti (i nastanka stresa) sve više se uviđa koliko stres na poslu i okruženju kao faktor štetno utiče na zdravlje, posebno na pojavu psihosomatskih oboljenja (srčanih smetnji i disfunkcija, moždanih disfunkcija i moždanih udara, probavnih smetnji). Tih 70-ih godina xx vijeka javlja se zdravstvena psihologija kao primjenjena grana psihologije koja treba da proučava stresogene faktore na razvoj tjelesnog i mentalnog zdravlja i da pronalazi postupke koji trebaju da preveniraju negativne uticaje stresa na zdravlje ljudi, kao i tretman ljudi kako bi se lakše nosili sa stresom i kako bi bolje sačuvali zdravlje.
„Zdravstvena psihologija je skup specifičnih, obrazovnih, znanstvenih i stručnih doprinosa zdravstvene psihologije na unapređenju, održavanju, sprečavanju i liječenju bolesti, te uočavanju etioloških i dijagnostičkih odnosa zdravlja, bolesti i pratećih smetnji“ (Matarazzo,1980).
Stone i suradnici (1979) navode da zdravstvena psihologija ima ulogu u prevenciji, očuvanju zdravlja i liječenju bolesti.
Engel (1977) uvode u ZDRAVSTVENU I KLINIČKU PSIHOLOGIJU novi pojam- BIOPSIHOSOCIJALNI MODEL ZDRAVLJA, jer po ovom autoru, sve bolesti nastaju kao rezultat neadekvatne interakcije i neuravnoteženosti između BIOLOŠKIH, PSIHOLOŠKIH I SOCIJALNIH FAKTORA. Bilo da je koji od ovih faktora neuravnotežen on utiče na druga dva faktora i na disfunkciju i slabiju funkcionalnost ličnosti.
Objavio minche90 18. april 2024.
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio mitrovicm993 24. april 2024.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.