Uvod u metodologiju

ZNANOST, ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE, METODOLOGIJA

Ljudska spoznaja svijeta je mnogostruka. Čovjek spoznaje svijet zahvaljujući svojim osjetilnim, emotivnim, racionalnim i intuitivno-imaginacijskim sposobnostima. Iako sve one djeluju
funkcionalno udruženo, ovisno od toga na koje moći se pretežito oslanja i koja načela primjenjuje, čovjekova spoznaja svijeta  može poprimiti religijski, umjetnički, filozofijski ili znanstveni oblik. Spoznaja utemeljena na bilo kojem od ovih oblika i njeni produkti služe čovjeku da izgradi sustav činjeničnih i vrijednosnih  stavova kojima se orijentira u prirodnom i društvenom okruženju i upravlja svojim djelatnostima.
U svijesti svakog pojedinca kao i u kolektivnoj svijesti postoji određen broj stavova koji su utemeljeni na «neupitnim istinama». Vjerujemo da je čovjek vrhunac evolucije ili da postoji jedan stvoritelj, da je točan zakon o neuništivosti energije ili da je sudbina zapisana. Za mnoštvo takvih stavova držimo da ih nije potrebno propitivati. Mislimo da su razumljive sam od sebe. Za neke od takvih stavova mislimo da su nam jednostavno dani, da su zdravo-razumski, intuitivni, prediskustveni i stoga ih nije potrebno provjeravati. Ponekad se u pokušaju dokazivanja istinitosti i održavanju stabilnosti svojih stavova služimo pozivanjem na snagu autoriteta istaknutih pojedinaca ili institucija. Međutim, usprkos težnji za stabilnosti čovjek je stalno u situaciji da mora prihvaćati promjene i za te potrebe u svakom obliku spoznaje postoje stanoviti modaliteti. Katkad na to prisili masa kontradikcija ili nestanak autoriteta. Ipak, jedino u znanstvenu spoznaju sustavno i svjesno ugrađeni su mehanizmi koji spoznaju nastoje osloboditi subjektivnosti, konačnosti, neupitnosti po bilo kojoj osnovi pa i autoritetu. Promatrajući ukupnost ljudskog znanja i posljedice koje za čovjeka ima, znanstvena spoznaja svakako ima neusporedivo najveći značaj. Moderna civilizacija je stvorena i funkcionira na znanstvenim spoznajama. Drugo je pitanje raspodjele moći nad znanjem.

Što je znanost? 

Ne postoji jednostavna i općeprihvaćena definicija znanosti. Nerijetko se znanost poistovjećuje s mnoštvom spoznatih činjenica, zakonitosti i teorija kojima razumijemo i tumačimo
sveopću stvarnost. Katkad se naglasak stavlja na način na koji se vrši spoznaja stvarnosti, stav prema svijetu što nas okružuje ili se pod pojmom znanost razumije čovjekova i društvena djelatnost i njeni produkti. Zapravo je riječ o jačem ili slabijem isticanju pojedinih dijelova sadržaja pojma znanost. Znanost je čovjekova spoznajna i društvena djelatnost kojom
dolazi do spoznaja o svemu što postoji, kojom razumijeva, objašnjava i mijenja stvarnost. Spoznajna zato što njome putem znanstvenog istraživanja razumijeva priroda pojavne stvarnosti, a društvena što iz pomoć produkta – znanja- donosi odluke o svim djelatnostima. Za našu raspravu važna je konstatacija da se do znanstvene spoznaje dolazi se putem znanstvenih istraživanja.

DJELOKRUG I FUNKCIJE METODOLOGIJE ZNANSTVENOG ISTRAŽIVANJA
Metodologija istraživanja je okosnica znanosti i predstavlja sustav filozofsko-spoznajnih pretpostavki, pravila i uputa kako se provode znanstvena istraživanja. Dakle, metodologija standardizira sve procedure, metode, postupke i pomaže da se shvate ne samo rezultati spoznaje nego i način kako se do njih došlo. Nekada su metodološka razmatranja bila ograničena samo na tehniku primjene posebnih metoda i postupaka koji se primjenjuju u istraživanju. Danas je, međutim proširena svijest o tome da je takav pristu preuzak .

Ako je istraživanje način razumijevanja svijeta onda je važno prije razjasniti kako čovjek vidi svijet, jer od toga ovisi i što se podrazumijeva pod njegovim razumijevanjem i u koju svrhu se to čini. Dakle, polazi se od ontološkog pitanja što postoji i kako, a od odgovora na ta pitanja ovise epistemološke pretpostavke o tome kako se, to što postoji, može spoznati- istražiti (metode, postupci, instrumenti). Metodologija, nakon odgovora na ontološko- epistemološka pitanja, u drugom dijelu sadržaja, standardizira procedure, metode, postupke i pomaže da se shvate ne samo rezultati  spoznaje nego i način kako se do njih došlo. U trećem dijelu, metodologija se bavi strategijom razvoja znanosti.

Konstitutivni dijelovi metodologije istraživanja:

• Ontološko-epistemološki sadržaj metodologije znanstv. istraž.
• Ontološke pretpostavke o prirodi društvene stvarnosti
• Definiranje općeg znanstvenog pristupa, uvjeta spoznaje šireg predmetnog područja date znanosti (znanstvene paradigme);
• Odnos između teorije i empirijskih istraživanja (struktura teorije, odnos između činjenica znanstvenih konstrukta, znanstvenih zakona i hipoteza;
• Tehničko-organizacijski dio sadržaja metodologije
• Obrazloženje i standardizacija procesa i procedura istraživačkih postupaka;
• Analiza i standardizacija nacrta istraživanja;
• Obrazloženje i standardizacija istraživačkih metoda, postupaka i instrumenata prikupljanja empirijskih podataka;
• Analiza postupaka i metoda sređivanja empirijske evidencije, izvođenja i provjere znanstvenih nalaza i pisanja znanstvenih izvješća;
• Standardizacija načina pisanja i objavljivanja izvješća o provedenim istraživanjima

Strategijski dio sadržaja metodologije

• Kritičko ispitivanje i evaluacija rezultata istraživanja
• Usustavljivanje rezultata u šire teorijske sklopove 5
• Usmjeravanje recentne istraživačke prakse na krucijalne probleme u znanstvenom polju