Vakcine: vrste, čuvanje, način aplikacije i kontraindikacije
Prijava dokumenta
Napomena: Neke opcije za prijavu su dostupne samo nakon kupovine dokumenta.
Visoka zdravstveno-sanitarna škola strukovnih studija
VISAN
SEMINARSKI RAD
Predmet :
Epidemiologija
Tema:
Vakcine
Mentor :
Srđan Lazić
Student
: Predrag Kapetanović
Novembar 2016.
2
SADRŽAJ
1. Uvod........................................................................................................................3
2. Vrste vakcina..........................................................................................................4
3. Čuvanje i transport vakcina....................................................................................8
4. Način aplikacije i kontraindikacije za primenu vakcina.........................................10
5. Zaključak...............................................................................................................11
6. Literatura...............................................................................................................12

4
2. Vrste vakcina
Klasična podela vakcina je na :
-
žive (atenuisane) vakcine,
-
mrtve vakcine,
-
frakcione vakcine,
-
anatoksične vakcine,
-
vakcine nastale gentskim inžinjerstvom.
Žive vakcine
sadrže žive uzročnike bolesti koji su atenuisani tj.oslabljeni,imaju manju
virulenciju. Uzročnik neće izazvati bolest ali će se razmnožavati i izazivati produkciju
antitela. Imaju bolji efekat od mrtvih vakcina. Žive, atenuisane vakcine se dobijaju
atenuacijom mikroorganizma u laboratorijskim uslovima. Atenuisan mikroorganizam
zadržava sposobnost replikacije i stimulisanja imuniteta, ali gubi virulenciju i mogućnost
izazivanja bolesti. Za dobijanje vakcinalnog mikroorganizma se može koristiti:
-
patogeni mikroorganizam (uzročnik bolesti),
-
srodan mikroorganizam koji obezbedjuje zaštitu na bazi unakrsnog imuniteta,
-
rekombinantni mikroorganizam.
Pošto se atenuisan mikroorganizam umnožava u organizmu recipienta, potrebno je
aplikovati relativno malu dozu. Imuni odgovor je gotovo identičan onom kod prirodne
infekcije zbog toga se zaštita postiže primenom samo jedne doze vakcine. Na kvalitet
imunog odgovora će uticati svi oni faktori koji ometaju replikaciju kao što su
neadekvatno čuvanje vakcine (toplota, svetlost) ili prisustvo specifičnih antitela. Danas
postoje žive bakterijske, virusne, i rikecijske vakcine.
Od živih bakterijskih vakcina najznačajnija je BCG vakcina protiv tuberkuloze.
-
BCG vakcina je jedina živa bakterijska vakcina,koja se rutinski primenjuje u
većem delu sveta. Proizvodi se na Sotonovoj (krompir) podlozi. Ne sadrži
nikakav konzervans niti antibiotik. Sadrži oko 300.000 živih BCG bacila. To je
doza koja se koristi za revakcinaciju ili primovakcinaciju starije dece. Za
primenu BCG vakcine indikovana su sva zdrava novoronđenčad i druge
osobe mlađe od 25 godina života koje su posebno izložene zarazi od
tuberkuloze.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti