Vladalac

Vodič za vladare. Tema viševjekovnih diskusija i suprotstavljanja. „Vladalac“ je napisan u vrlo kratkom vremenskom periodu, kao poklon tadašnjem vladaru Firence, veličanstvenom Lorencu de Medičiju. Bez epiteta i uljepšavanja, ovo djelo predstavlja surovu realnost renesanse, smisao politike i tehnike vladanja.
Renesansa, intrige, „politička trgovanja“, premoć, nadmoć, strah, bili su inspiracija za stvaranje ovog fascinantnog djela. Opisujući doba u kojem je živio i ljude, napisao je da su bili slobodniji nego njihovi preci u oblačenju i životu, da su pretjerivali u trošenju na bezvrijedne stvari, kockanju i ženama. Njihov glavni cilj je bio pričaju lukavo i oštro, dok bi onaj koji bi povrijedio druge na najlukaviji način nosio titulu najpametnijeg“. Izopačeno vrijeme i poremećene vrijednosti, čini se i tada su postojale.
Biografija autora usko je povezana sa stavovima koje izražava u djelu „Vladalac“, pa je zbog toga prvo poglavlje tome i posvećeno. Posebno, službeni boravak u Francuskoj, zapovjedi Luja XII o nastavku rata u Pizi, pogrešni koraci ovog vladara u vođenju spoljnih poslova u Italiji, oblikovali su „Vladaoca“ u velikom dijelu. Njegovo poimanje politike koje je prikazao kroz ovo djelo veliki pečat je na pitanje da li politika podrazumijeva odsusutvo morala. Ujedno, ovo djelo je postalo temelj pravca poznatog pod nazivom „makijavelizam“, koji je danas vrlo često u upotrebi.
Za Makijavelija „Vladalac“ je opis političke realnosti, te ga zbog toga i posmatra kao vodič za vladare, strategiju koju vladar može koristiti da bi održao svoju vlast ili da bi je preuzeo. Okosnica njegovog stava je ta što je smatrao da su ljudi više dobri nego zli i da je u ljudskoj prirodi da budu podmitljivi, grabljivi i meizmjerno sebični; te je, stoga, savjetovao vladare da budu krajnje lukavi i hladni, kako bi na najbolji način sprovodili i održali svoju vlast.