Odlomak

2.    Uvod

Vladislav Petković Dis je pesnik koji je svojom lirikom poetskih nemira i naslućivanja, snoviđenja i metafizičkih spoznaja, izvršio prvu revoluciju u novijoj srpskoj poezij, ali zbog toga je platio visoku cenu oštroj kritici, prvenstveno Skerlićevoj, a koja je tek mnogo kasnije spoznala nešto što dugo nije mogla.
U ovom radu nalazi se šitroka biografija našeg pesnika, uz dodata mišljenja kritičara, citate i slike. Takođe se upoznajemo sa njegovom poezijom i teškim ljubavnim životom, uzimajući u obzir da mu ni ceo život nije bio ni malo lak.
Rad, takođe, sadrži i pet pesama koje su analizirane od strane autora i uz malu, ali nesebičnu poomoć kritike autora koji su navadeni u literaturi. Ovde se, naravno nalaze pesme „Tamnica“, „Možda spava“ i „Nirvana“, sastavni delovi sveta koji se zove DIS, akoji nam otkrivaju tajne rođenja, ljubavi i tajnu smrti. Pored te tri pesme nalazi se i pesma „Naši dani“. Rodoljubiva pesma, čiji eksklamativni eho ne nestaje ni danas. Pesma „Među svojima“ je takođe zaslužila  da se nađe među ovih pet pesama jer svojim emocijama podstiče jako puno osećanja.
Dis je kompleksna teorija koju niko ne može da razreši, ali zbog nesrazmerne snage koju nosi u sebi svi joj se rado vraćamo, kako bismo uživali u njenoj kompleksnosti i ogromnom pesničkom umeću.

3.    Biografija

Ko je bio Dis?

Vladislav Petković Dis (Zablaće, 10. mart 1880 — Jonsko more, 16. maj 1917) je bio srpski pesnik.
Veliki srpski pesnik i rodoljub. Radio kao učitelj i carinski službenik. Bio je izveštač sa fronta u Balkanskim ratovima. Za vreme Prvog svetskog rata, preživeo je povlačenje preko Albanije, odakle je prebačen na Krf, a zatim transportovan u Francusku gde piše svoju poslednju zbirku pesama Nedovršene pesme. Pri povratku u Grčku brod na kome je plovio presreće i potapa nemačka podmornica kod Krfa.

Školovanje
Bio je sasvim osrednji đak, ali je u sedmom razredu gimnazije u Čačku napisao svoju prvu pesmu „Na prozoru sveća gori“ i to na nemačkom jeziku koji jedva da je sricao. Dva puta će bezuspešno pokušavati da položi maturu. Kada ni drugi put nije položio, ovog puta u Zaječaru, on je predsednika komisije pozvao na čast: – Dozvolite da popijemo po čašu piva. Ja se ne ljutim, pravedno ste me oborili. Ali to nas ne čini neprijateljima. Ja čašćavam…
Dis je, dakle, bio prosečan učenik, ali sa natprosečnim pesničkim talentom. Svojim dvema zbirkama poezije, zaslužio je mesto u skoro svim antologijama srpske poezije.
Da bi se očuvala uspomena na ovog velikana naše poezije, zavičajna biblioteka koja nosi Disovo ime, organizuje već 37 godina kulturnu manifestaciju „Disovo proleće“. Disove svečanosti počinju 10. marta, na pesnikov rođendan, a završavaju se dodelom „Disove nagrade“. „Disovo proleće“ podstiče stvaralaštvo mladih, pa svake godine nagrađuje najbolji rukopis za prvu pesničku zbirku. U ediciji „Tokovi“ objavljeno je do sada 19 knjiga, a mnogi dobitnici danas su postali poznata pesnička imena.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari