Odlomak

1. Uvod
Vodozemci su bili prvi od podtipa kičmenjaka koji su uspešno prilagodili kopnenog životu. Oni su veza između riba i kopnenih životinja. Prvi primerci su se pojavili pre od prilike 350 miliona godina Devon doba. Može se reći da vodozemci su prvi primerci koji potiču od latimerije (ili šakoperke).
Naziv vodozemca ili amfibija (na latinskom: Amphibia) potiče iz “amphi bios” koji je grčka reč za dvostruki život, pošto se oni jednako dobro snalaze u vodi i na kopnu. To ime se zasniva na činjenici da većina vodozemaca stadij larve proživljavaju u vodi, a nakon metamorfoze mogu živeti na kopnu. Ali ostaju celi život upućeni na blizinu vode. Kao rezultat prilagođavanja na suvozemni način života najveće promene pretrpeli su njihov respiratorni i krvni sistem.
Nama najpoznatnije vodozemci su žabe.
2. Cilj i metodologija
Cilj ove prezentacije je da se proširi dosadašnje znanje o vodozemcima i to znanje da se podeli sa studentima iz grupe. Kao izvor korišćeni su udžbenik, litertura i stručne strane sa interneta koje su dostupne.
3. Vrste amfibije
Današnji vodozemci ili Lissamphibia je potklasa koja obuhvata savremene vodozemce. Zajednička karakteristika današnjih vodozemaca je gola, vlažna koža (po tome su dobili i ime) dok su najstariji i izumrli vodozemci bili pokriveni snažnim koštanim pločama kožnog porekla. Mukozne žlezde održavaju kožu vlažnom. Pored njih u koži se mogu naći i otrovne žlezde. Potklasa Lissamphibia podeljena je na tri reda:
• beznogi vodozemci ili cecilije (Gimnophiones ili Apoda)
• repati vodozemci (Urodela ili Caudata)
• bezrepi vodozemci ili žabe (Anura)
3. 1. Beznogi vodozemci
Najpoznatiji predstavnik je cecilija, crvoliki vodozemac. Živi u tropskim zemljama Južne Amerike. Glistoliko telo je dugačko oko 60 cm, a debelo nepuna 2 cm. U koži, ispod pokožice, ima, kao i sve ostale vrste ovog roda i kao većina rodova beznogih vodozemaca, tanke koštane pločice, crepasto poređane. Ovo oboležje koje ne susrećemo nigde kod današnjih vodozemaca, verovatno je nasleđeno neposredno od izumrlih stegocefala, prvobitnih vodozemaca. U mladosti imaju unutrašnje škrge i po jedan škržni otvor sa svake strane vrata, dok odrasli imaju dva nejednaka plućna krila, slično zmijama. Većina vrsta polaže krupna jaja, mada ima i viviparnih vrsta. Larve su sa spoljašnjim škrgama i metamorfozu preživljavaju, kao i ostali vodozemci, u vodi.

3. 2. Repati vodozemci
Većinom su to relativno sitni kičmenjaci čija dužina tela može da bude od 3 – 150 cm, a najčešće je od 5 – 15 cm. Najveći predstavnik Andreias (Megalobatrachus) dostiže dužinu od 1, 5 m i živi u vodama Kine i Japana. Gotovo svi, sem malog broja vrsta koje žive u vodi, imaju dva para funkcionalnih ekstremiteta. Koža im je glatka, vlažna ili sa sitnim, bradavičastim ispupčenjima. Kod velikog broja vrsta prisutna je neotenija (pedomorfoza). Oplođenje može da bude spoljašnje ili unutrašnje. Oči su dobro razvijene i osim kod malog broja vrsta imaju očne kapke, dok slušni kanala i bubnu opnu nemaju. Grudna kost je ili slabo razvijena ili ne postoji, a rebra su kratka pa ne dopiru do grudne kosti. Kloaka je u vidu uzdužnog proreza i nalazi se na sredini završnog dela trupa.
Predstavnici su:
• daždevnjak,
• mrmoljak,
• čovečija ribica
Čovečija ribica je neoteničan oblik (neotenija – pojava sticanja polne zrelosti na larvenom stupnju).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Biologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari