Životna sredina predstavlja naseljeni dio zemljinog prostora u kome živa bića mogu da
opstanu. Ona podrazumeva kompleks svih uticaja van određenog organizma, koji dolaze,
kako od nežive prirode, odnosno fizičko-hemijskih uslova sredine, tako i od drugih živih bića,
te zajedno deluju na dati organizam, na onom mjestu na kome živi.

1.1.Pojam zagađivanja životne sredine

Pod uticajem društvene delatnosti, sredina u kojoj čovek živi sve se više mijenja, gubeći svoj
primarni izgled i svojstva. Svaka izmjena životne sredine, koja se nepovoljno odražava na
ljudski život i pozitivne ljudske i društvene aktivnosti smatra se zagađenjem (obično se pod
tim podrazumeva unošenje hemijskih supstanci, bioloških materija ili mikroorganizama u
određenu sredinu).

Sve ljudske djelatnosti u manjoj ili većoj mjeri utiču na životnu sredinu. Djelatnosti koje
mogu negativno, pa samim tim i neprihvatljivo uticati na životnu sredinu su: energetika
(uključujući nuklearnu energiju), industrija, saobraćaj, poljoprivreda, urbani razvoj, turizam i
rekreacija, domaćinstva, šumarstvo, ribolov i akvakultura. Ove delatnosti stvaraju pritiske koji
mogu da budu stresni za životnu sredinu (ispuštanje zagađenja u vazduh i vodu, otpad, buka,
radijacija, hemikalije i prirodne i tehnološke opasnosti).

Utvrđivanje delatnosti koje uzrokuju najveće zagađenje može biti izazovan zadatak – ponekad
je teško sa potpunom sigurnošću povezati određenu delatnost i konkretni problem životne
sredine zato što su međusobne veze ljudskih delatnosti i promena životne sredine veoma
složene (primer – razvoj turizma uzrokuje razvojsaobraćaja, a to izaziva povećanje emisije
CO , što vodi globalnom 2 zagrevanju koje utiče na poljoprivrednu proizvodnju).

2.MEĐUNARODNI STANDARDI U ZAŠTITI PRIRODE

U svojoj relativno kratkoj historiji čovjek je preobrazio Zemljino lice u nevjerovatnoj mjeri;
mnogo toga je izmjenio, mnogo toga istrijebio i uništio, ali je istovremeno mnogo toga izumio
i izgradio. Međutim, životni splet svake prirodne zajednice, taj međusobno isprepleteni odnos
tla, klime, životinja i biljaka tako je osjetljiv da se cjelina mijenja čim se jedan njen dio
nasilno   izmjeni.   Već   decenijama   se   povećava   tužni   spisak   životinja   i   biljaka   koje   su
zahvaljujući   čovjeku   nestale   sa   lica   Zemlje   te   su   ostale   sačuvane   samo   kao   primjerci   u
muzejima i knjigama. Sila koja omogućuje ljudima da stvaraju i grade ista je ona koja im
omogućava i da uništavaju. Dok ih je bilo malo, štete koje su ljudi činili nisu bile tako opasne;
ali   za   posljednjih   par   stotina   godina   naučne   civilizacije   broj   ljudi   se   uvećavao   takvom
brzinom da su prostrani dijelovi Zemljine površine već odavno prenaseljeni. Prosvjećeni ljudi
najzad su počeli shvatati da naša planeta nije neiscrpni izvor prirodnih resursa. Zalažu se za
očuvanje i zaštitu života u prirodi, ne samo zato što je izvorna priroda dragocjena i lijepa, već
zato što opstanak ljudske zajednice zavisi od toga. Budućnost čovječanstva ne zavisi - kako bi
to neki pisci naučne fantastike željeli da vjerujemo - u naseljavanju neke druge planete već
isključivo u mudrom gazdovanju na ovoj našoj. Naslijedili smo Zemlju, ali još ne znamo
sigurno   hoćemo   li   je   sačuvati   za   sebe   i   postati   dostojni   nasljednici,   puni   razumjevanja   i
gospodari svoje sudbine?

Aktivnosti za zaštiti prirode se mogu posmatrati kao pionirski koraci u stvaranju „ekološkog
pokreta”. Zaštitari prirode su se zalagali da se vrijedni i rijetki prirodni fenomeni stave pod
zaštitu kako ne bi trajno nestali uslijed ljudskog djelovanja. Iako je ekološki pokret, kakvim
ga danas poznajemo, 60-ih godina prošlog stoljeća dobio veliki zamah zaštita prirode datira iz
mnogo ranijeg perioda, odnosno aktivnosti na zaštiti prirode su se pojavile znatno prije ostalih
aktivnosti na zaštiti okoline. Još davne 1872. godine u Sjedinjenim Američkim Državama
(SAD) je uspostavljen prvi nacionalni park Yellowstone. Bio je to prvi primjer sistemske
zaštite prirode sa ciljem očuvanja prirode u svom izvornom obliku. Na ulazu u taj nacionalni
park još uvijek stoji natpis: „Za korist i zadovoljstvo naroda” - što dovoljno govori o njegovoj
namjeni. Danas je zaštita prirode sve izraženija i aktualnija. Što više izvorne prirode nestaje
pod ljudskim uticajem to je ona sve dragocjenija. Trenutno je na Zemlji zaštićeno oko 19
miliona kilometara kvadratnih kopnenih područja ili oko 12,5 %. Još 1962. godine taj broj je
bio mnogo manji i iznosio je 2,4 % od ukupne površine.

Nažalost, Bosna i Hercegovina ne prati međunarodne trendove u zaštiti prirode. Površina
naših zaštićenih područja je među najmanjim u Evropi i iznosi svega oko 0,6 % od ukupne
teritorije. Trenutno se provode procedure za uspostavljanje većih zaštićenih područja
(nacionalnih parkova), koji bi znatno uvećali pomenuti postotak, ali taj proces teče veoma
sporo. Ipak, ostaje nam nada da će vlasti i javnost BiH što prije prepoznati važnost zaštite
prirode i zaštićenih područja pogotovo imajući u vidu da je sektor okoliša jedan od visoko
pozicioniranih prioriteta Evropske unije u procesu integracije. Naravno, zaštita prirode nam
ne treba samo zbog Evropske unije već i radi samih sebe.