Zemaljski muzej u Sarajevu
ZEMALJSKI MUZEJ U SARAJEVU
Diplomski rad
Tuzla, 2005.
ZEMALJSKI MUZEJ U SARAJEVU
Mentor diplomskog rada:
Rad ima stranica 53 (pedesettri)
Redni broj diplomskog rada
2

ZUSAMMENFASSUNG
Bei der Auswahl, des Themas fur die Ausarbeitung der Diploma arbeit, habe ich
mich fur das Thema
‘’Das Landesmuseum in Sarajevo’’
. Im Rahmen des Faches
Geschichte Bosnien – Herzegowinas zur Zeit, der osterreichisch – ungarischen
Verwaltung (1878-1918) entschieden. In dieser Arbeit habe ich versucht , anhand der mir
zuganglichen historischen Literatur die Entstelung, die Entwicklung und den Aufbau des
Landesmuseums in Sarajevo, some alle Formen der Kulturellen Arbeit, die Beschaftigten
dieser Institution in Bosnien-Herzegowina zur Zeit osterreichisch – ungarischen
Verwaltung realisiert haben, zu erklaren. Die Entwicklung einer solchen Institution hat
Entstelung und Entwicklung, vieler wissenschaftlichen Disziplinen beigetragen. Es muss
erwahnt werden, dass sich Bosnien-Herzegowina, durch das Wirken des Landesmuseums
an die europische Kulturelle Gemeinschaft angeschlossen hat und dass auf diese Teiles
Balkans vorhanden war, ausgefullt wurde.
Die Diplomarbeit besteht aus drei Kapiteln und der Schlussfalgerung. Im ersten
Kapitel, habe ich die politischen, wirtschaftlichen und strategischen Ziele, die sich die
osterreichisch – ungarischen Verwaltung nach der Okkupation Bosnien-Herzegowinas
gesetzt hatte, some die Entstelung und Realisierung der Initiatiren zur Grundung des
Landesmuseums in Sarajevo dargestelle.
Im zweiten Kapitel habe ich versucht, eine allgemeine Darstellung der
wissenschaftlichen Arbeit, des Landesmuseums zu geben.
Die gesamte wissenschaftliche Arbeit des Landesmuseums war in seiner Anfangsphase
sehr einen grosen Beitrag zur Vertrautmachung der breiten europischen Offentlichkeit,
mit verschiedenartigen, und umfangreichen Dokumenten der Jahrkunderte alten
Kulturellen Geschichte Bosnien-Herzegowinas geleistat.
Das dritte Kapitel habe ich der ersten Generation der Fachleute, des
Landesmuseums gewidmet. Schon seit der Grundung des Landesmuseums, im Jahr 1888
waren die Fachleute, die damals darin gewirkt haben, nicht nur fleisige und einwandfrei
Beschaftigte, sondern gleichzeit hervorragende Wissenschaftler, manche sogar
europaischen Ranges.
Die zahlreichen und bedeutenden Entdeckungen und Resultate, die sie erzielten,
haben die Grundlagen nicht nur unseres, sondern auch auslandischen wissenschaftlichen
Denkens erweitret und gefestigt. In der Schlussfolgenung habe ich die
Abschlussgedanken zu Papier gebracht.
Die Kommision wird ihr Urteil, daruber fallen, inwiewiet ich das geschaft habe.
4
I. UVOD
snivanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1888. godine je izuzetno značajan događaj
u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine. Stogodišnje kontinuirano djelovanje ove
institucije ostavilo je duboke tragove u mnogim oblastima kulture i nauke, utičući
posredno i na druge vidove društvenog rada i života u jednoj do tada izrazito zaostaloj
sredini koja se na taj način postepeno otvarala i ulazila u krug evropske kulture i nauke.
Time ovaj događaj prelazi okvire Bosne i Hercegovine i od značaja je za čitavu naučnu
javnost Balkana, pa i šire. U tom, historijski gledano, relativno kratkom periodu od 100
godina dešavale su se korjenite promjene cijelih civilizacija i opšte duhovne klime, što je
svakako imalo uticaja i na razvoj jedne ovakve institucije koja je doprinijela rađanju i
razvoju mnogih naučnih disciplina i oblasti kulture i na taj način dala izuzetno značajan
doprinos ukupnom razvoju Bosne i Hercegovine.
O
Značajni događaji u historiji jedne sredine, zemlje, naroda, ne dešavaju se ni
slučajno ni tako često, pa se ni ovaj, to je sasvim izvjesno, ne može posmatrati van
konteksta ukupnih društveno-ekonomskih i političkih kretanja u jednom, po mnogo čemu
specifičnom i značajnim historijskim događajima bremenitom vremenu i prostoru. To je
vrijeme koje posebno karakteriše sukob interesa velikih sila oko tzv. Istočnog pitanja,
odnosno nastojanja da se dokopaju baštine Osmanskog carstva i tako podrede težnje i
interese balkanskih naroda svojim ciljevima.
Posebnu ulogu, poznato je, u svemu tome namijenila je sebi Austro-Ugarska
Monarhija. U historiografiji su osvijetljene okolnosti u kojima je donesena odluka o
okupaciji Bosne i Hercegovine i o samom činu njenog izvršenja od strane Austro-
Ugarske. Ova država se dugo politički i diplomatski pripremala za takvu akciju, koju je
provela prema unaprijed utvrđenom planu. Taj plan je bio usklađen sa širim strateškim
ciljevima njenog prodora prema jugoistoku Europe, odnosno ostvarenja ekonomske i
političke prevlasti na tom prostoru. Time se željelo postići više ciljeva: u prvom redu,
osigurati granice Monarhije prema Jugoistoku, zatim obezbijediti za svoj kapital važna
područja na Balkanu i onemogućiti stvaranje jače jugoslavenske države. Okupacija
Bosne i Hercegovine 1878. godine predstavlja najznačajniji korak u realizaciji takve
«istočne politike» Austro-Ugarske Monarhije. Činom okupacije, jugoslavenska ideja i
jugoslavenski pokret trebalo je da se zaustave na granicama Bosne i Hercegovine.
Okupacijom Bosne i Hercegovine država se pojavljuje kao glavni poduzetnik – najvažniji
faktor u osnivanju privredno-industrijskih preduzeća, vodi njihovo podizanje i snosi
najveći dio odgovornosti za njihov rad i razvoj. Tada je izgrađen savremeni sistem
komunikacija (željeznička, cestovna i PTT mreža). Privredna politika austrougarske
uprave bila je pretežno orijentisana na iskorištavanje prirodnih bogatstava, čiji je
plasman usmjeren na strano tržište.
5

1.1.Okupacija Bosne i Hercegovine i odnos austrougarske
uprave prema školskim i kulturnim institucijama
kupacija Bosne i Hercegovine je za ovu zemlju dalekosežna historijska prekretnica
sa dubokim posljedicama za politički, privredni i kulturni razvoj. Smjena već
zaostale osmanske modernijom austrougarskom administracijom, sa školovanim i
disciplinovanim činovništvom, ima u tom pogledu izuzetnu važnost. U prvim decenijama
okupacije uprava nije posvećivala potrebnu pažnju da se iz domaćeg elementa uzdigne
obrazovan činovnički kadar, a još manje da mu učini dostupnim više mjesta na
hijerarhijskoj ljestvici. Tako se u Bosni etablirao jedan birokratski apsolutistički sistem
koji je po svojoj organizaciji i po svom sastavu bio odvojen od stanovništva. Finansijska,
sudska i politička uprava zemlje uređena je po austrijskom uzoru, a njemački jezik postao
je skoro općenito, kao jezik organa koji su zajednički cijeloj Monarhiji i unutrašnji
službeni jezik bosanske uprave.
O
U trenutku smjenjivanja dviju vladavina, osmanske i austrougarske, bio je veoma
nizak nivo opšte pismenosti stanovništva u Bosni i Hercegovini. Ali neosporna je
činjenica da se počeci kulturnog života u Bosni i Hercegovini vremenski ne podudaraju
sa počecima austrougarskog upravljanja u ovim krajevima. Austro-Ugarska je zatekla u
Bosni i Hercegovini vrijedno kulturno naslijeđe. U poređenju sa osmanskim periodom,
kulturni razvitak u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom bio je znatno
intenzivniji. To je i razumljivo ako se ima na umu da je Austro-Ugarska nastojala da se
prikaže pred svjetskom javnošću kao država koja na ovom okupiranom području postiže
krupne rezultate i u oblasti kulture, nauke i umjetnosti. S tim u vezi, snažnije se razvija
literatura, i to gotovo isključivo na maternjem jeziku pisaca i pjesnika iz ovih krajeva,
pokreću se i izdaju literarni i drugi časopisi, dnevna i periodična štampa, osnivaju se prve
naučne institucije, djeluju brojna društva, čitaonice i dr. Zaposijedanje Bosne i
Hercegovine od strane Austro-Ugarske nije predstavljalo samo smjenu dvaju tuđinskih
uprava, već umnogome i i prekretnicu u životu ove nerazvijene zemlje. Nova okupaciona
uprava suštinski se razlikovala od dotrajalog starog režima. Kao mandatarka evropskih
sila, rukovođena isključivo svojim sopstvenim interesima, Austro-Ugarska je zauzetoj
zemlji učvrstila pozicije i svu vlast držala u svojim rukama. Nova uprava iskorištavala je
klasne i nacionalno-vjerske suprotnosti zatečene u zemlji, zaoštravala ih je prema potrebi
i uspijevala da se održi pomoću apsolutističkog režima. Potčinjavanjem stranog kapitala,
ona je stvarala uslove za brži privredni razvoj zemlje i za jačanje pozicija domaće
buržoazije. S druge strane, unošenjem elemenata evropske kulture nastojala je da postane
privlačna za domaći svijet i ostale balkanske narode. Austrougarska uprava u Bosni i
Hercegovini suprostavljala se svim sredstvima buđenju nacionalno-političkih težnji
Dževad Juzbašić
,
Nacionalno-politički odnosi u Bosansko-hercegovačkom saboru i jezičko pitanje (1910-1914)
,
Sarajevo 1991, 11.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti