Životni put i vaspitno obrazovni rad Aristotela

OSNOVNI PODACI O ARISTOTELU

Aristotel je pripadao ontološkom razdoblju filozofije, a bio je i između materijalizma i idealizma. Bio je idealist,  jer je Platonu stvorio sličnu utopiju (idealnog društva i države), ali je bio i realist,  jer je polazio od realne istorijsko-kulturne stvarnosti antičke Grčke. Aristotel je utvrdio tri funkcije novca, i to:
-sredstvo razmjene,
-mjera vrijednosti i
-sredstvo za gomilanje bogatstva.
Aristotel (384-322. p. n. e.) je rođen u Stagiri od oca Nikomaha i majke Festide. U sedamnaestoj godini ostaje bez roditelja, pa odlazi u Atinu da sluša Platona, kod koga ostaje skoro 20 godina, tj. sve do Platonove smrti. Na poziv makedonskog kralja Filipa dolazi na dvor za učitelja njegovog sina Aleksandra. Filip je još 356. godine p.n.e., kada mu se Aleksandar rodio, pisao Aristotelu:
,,Znaj, da mi se sin rodio. Zahvljajujem bogovima ne toliko da mi se rodio, koliko da se rodio u tvoje dane. Ja se nadam da će odtebe vaspitan i obrazovan, biti mene vredan, i da će slavno izvršiti zadatak, koji mu je namenjen’’. (Kralj Filip, 356.god. p.n.e., str.56)
Aristotel je poučavao Aleksandra Makedonskog četiri godine, koji je o svom učitelju rekao:
,,Svome ocu imam zahvaliti da živim, a svome učitelju da dostojno živim’’. (Aleksandar Makedonski, 356.god. p.n.e., str.56.)
Iz zahvalnosti prema svom učitelju, Aleksandar ponovo podiže Stagiru (rodno mjesto Aristotela), koju je njegov otac bio porušio. Godine 335. osnovao je u Atini gimnaziju u blizini hrama Apolona Likejskog, koja se zbog tog zvala Likeon (licej).
Pristalice Aristotelove filozofije okupljale su se da slušaju predavanja u jednom dijelu Likeja, pokrivenom hodniku, koji se na grčkom zove peripatos, pa je otuda i naziv peripatetičari zasve one koji su se na ovaj način interesovali za Aristotelovu filozofiju.

Napisao je mnoga djela iz oblasti teorije saznanja, politike, etike i prirodnih nauka, ali je samo djelimično sačuvano njegovo djelo ,,Politika’’. Njegova rasprava ,,O vaspitanju’’ nije sačuvana, ali se iz drugih izvora saznaje o njegovim pedagoškim pogledima. Njegova je filozofija, i pored materijalističkih elemenata, u osnovi idealistička.
Za Aristotela, najveće dobro je sreća. Ona zavisi od naših umnih sposobnosti. Tvrdio je da je najveća vrlina sredina između dvije krajnosti. Učenje o vrlini Aristotel je izložio u svom djelu ,,Nikomahova etika’’, gdje je polazio od onoga u čemu se svi ljudi slažu, a to je da je cilj ljudskog života blaženstvo, koje nije površni hedonizam, niti materijalno bogatstvo ili slava, već je sreća ili blaženstvo – dobro po sebi ili samovrijednost.
Aristotel je tvrdio da je čovjek po prirodi političko biće i da svoju suštinu izražava tek u zajednici. Aristotel, za razliku od Platona, cijeni umjetnost, a naročito grčke tragedije, jer etički djeluju na gledaoca (tvorac je termina katarza – pročišćenje putem straha i sažaljenja).