Prevencija padova
Jelena Pavlović
Prevencija padova kod starih
1
I UVOD
Jelena Pavlović
Prevencija padova kod starih
2
,,GRAM PREVENCIJE JE VRIJEDAN KILOGRAM
LIJEKA!’’
BEND
Ž
AMIN
FRENKLIN
1.1.STAROST I STARENJE
Moderno društvo se posljednjih decenija suočava sa velikim porastom udjela osoba starijih od 65
godina u ukupnoj populaciji, što je rezultat produžavanja životnog vijeka, napretka u medicini i
nauci uopšte, poboljšanja kvaliteta života itd. [1]. Stari predstavljaju vulnerabilnu populacionu
grupu čije su potrebe brojne, raznovrsne i visoko specifične. Zdravstvene, socijalne i ekonomske
potrebe ove kategorije su isprepletane i međusobno povezane u jednu cjelinu, što zahtijeva
posebne pristupe i prilagođavanje rada u porodičnoj medicini tim potrebama. Velika učestalost
hroničnih i degenerativnih oboljenja vodi do progresivnog opadanja sposobnosti funkcionisanja u
fizičkoj, psihičkoj, ali i u svim drugim sferama života [2,3].
1.2. Definicija i klasifikacija padova
Pad je događaj kada se osoba ne namjerno zatekne na podu ili na nekoj drugoj površini, a nije
posledica iznenadne bolesti ili nesrećnog slučaja [4].
Pad prema Sehestedu [5] predstavlja
iznenadnu, neočekivanu promjenu položaja, prilikom koje statički i mehanički mehanizmi nisu u
stanju da ispune svoju funkciju, a voljni mehanizmi ili refleksi odgovorni za korigovanje
ravnoteže nisu adekvatni. Fiziološka definicija pada [6] je nemogućnost dijela posturalnih

Jelena Pavlović
Prevencija padova kod starih
4
Neanticipirani fiziološki pad
događa se kada fiziološki uzroci pada nisu evidentirani kao
mogući faktori rizika za pad. Ovi padovi uzrokovani su stanjem pacijenta koje se ne može
predvidjeti sve dok pacijent ne padne (npr. nesvjestica, konvulzije ili patološka fraktura kuka).
Neanticipirani fiziološki padovi predstavljaju 8% svih padova koji se događaju u bolnicama.
Anticipirani fiziološki pad
se dešava kod pacijenata čiji skor na prediktivnoj skali ukazuje da su
pod rizikom padova. Prema skali, ovi pacijenti imaju neke od sledećih karakteristika: predhodni
pad, nesiguran i ograničen hod, korišćenje pomoćnih sredstava za kretanje, primjena intravenske
terapije ili izmjenjeno mentalno stanje (konfuzija). Prema ovoj klasifikaciji anticipirani fiziološki
padovi čine oko svih 78% svih padova hospitalizovanih pacijenata i mogu da se uspješno
preveniraju [12].
Sjevernoamerička asocijacija za sestrinske dijagnoze – NANDA (North American Nursing
Diagnosis Association) uvrstila je rizik od pada u sestrinsku dijagnozu. Sestrinska dijagnoza je
specifičan zaključak o reagovanju pojedinca, porodice ili zajednice na aktuelni ili potencijalni
zdravstveni problem koji osoblje službe zdravstvene njege može samostalno da spriječi, ublaži ili
riješi. Rizik od pada definiše se kao ,,stanje povećane osjetljivosti za pad i nastanak fizičkih
povreda [13,14].
Pad se definiše i kao medicinska greška koja predstavlja ,,neuspjeh ili ne
izvršavanje planiranih postupaka kako je namjeravano” (npr. greška u izvođenju) ili ,,primjenu
pogrešnog plana u postizanju cilja“ (npr. greška u planiranju). Pad se kao medicinska greška
prema preporuci Zajedničke komisije za akreditaciju zdravstvenih ustanova (Joint Commission
on Accreditation of Healthcare Organization – JCAHO), može otkloniti blagovremenom
procjenom rizika primjenom navedenih skala kod svih hospitalizovanih pacijenata i
implementacijom programa prevencije [11].
1.2.1. Epidemiologija padova
Padovi su česti kod starijih osoba i utiču na mortalitet, morbiditet, gubitak funkcionalnog
kapaciteta i institucionalizaciju [15].
Ne namjerne povrede su peti vodeći uzrok smrti starijih
osoba (poslije kardiovaskularnih oboljenja, malignih oboljenja, moždanog udara i plućnih
oboljenja), a padovi su odgovorni za dvije trećine ovih smrti. U SAD se preko tri četvrtine smrti
zbog padova dešava kod 13% populacije od preko 65 godina, što ukazuje na to da je to primarno
Jelena Pavlović
Prevencija padova kod starih
5
gerijatrijski sindrom [16]. Nađena je stopa padova od 44% tokom godine dana, pri čemu je jedan
pad zabilježen kod 25% slučajeva, a rekurentni padovi (dva ili više) kod 19%. Žene imaju
statistički više pojedinačnih padova (29% prema 19%), te rekurentnih (22% prema 12%). Padovi
unutar kuće su zabilježeni u 41%, a van kuće u 42% slučajeva, dok se u 17% slučajeva radilo o
padovima i unutar i van kuće. Značajne povrede su zabilježene kod 11,5% onih koji su pali
(prelomi kuka 1,4% a ostali prelomi u 6,6%), dok je 49% zadobilo manje povrede [17]. Skoro
jedna trećina institucionalizovanih osoba padne bar jednom u životu. Godišnja
prevalenca kod
osoba starijih od 65 godina je 28% [18]
, a 15% osoba koje padnu su u grupi takozvanih zdravih
starih osoba [19].
Morbiditet zbog padova se duplira sa svakom decenijom
starosti: 50/100000
kod osoba starih do 65 godina, 150/100000 do 75. godine zivota i 525/100000 kod osoba starijih
od 85 godina [20]
.
U bolnicama se najveći broj padova događa kada ima najviše aktivnosti na
odeljenju – u jutarnjim časovima i tokom prve nedelje hospitalizacije [21]
.
U Velikoj Britaniji je 1985/86.godine registrovan 5721 smtrni slučaj vezan za incidente u kući
ioko 2 miliona povreda, dok na padove otpada oko 2000 smrtnih slučajeva [22]
.
Više od jedne
polovine muškaraca i 3/4 žena koje pretrpe smrtne incidente u kući su stariji od 65godina. Oko
50% padova je posledica saplitanja, a samo 10% padova je praćeno vrtoglavicom ili gubitkom
svijesti [23]. Oko 15% padova ima za posledicu frakturu kuka, a samo u SAD se godišnje potroši
jedna do dvije milijarde dolara za liječenje starijih osoba sa frakturom kuka [24]
.
Oko 25%
osoba koje pretrpe frakturu kuka umre 6 mjeseci nakon povrede, dok 60% ostane ograničeno
pokretno sa svim rizicima i posledicama koje ograničena pokretnost nosi.
Kod starijih osoba
incidenca padova može ponekad biti potcijenjena, čak i u odsustvu jasnog kognitivnog
oštećenja, zato što je pacijentima teško da ih rekonstruišu. Prilično je uobičajeno da su padovi
radi sinkope udruženi sa retrogradnom amnezijom, a u 40% do 60% slučajeva padovi se dešavaju
u odsustvu svjedoka [15].
Svi ovi statistički podaci govore o značajnosti padova u širokoj patologiji starih osoba.
1.2.2. Posledične povrede padova

Jelena Pavlović
Prevencija padova kod starih
7
Etiologija padova je šarolike strukture. Mnogobrojni padovi nastaju interakcijom više faktora, a
faktori koji predstavljaju rizik za padove se dijele u tri osnovne grupe:
- unutrašnji faktori rizika
- spoljašnji faktori rizika
- situacioni faktori rizika za padove.
1.3.1. Unutrašnji faktori rizika
Unutrašnji faktori uključuju promjene vezane za sam proces starenja i poremećaje, a imaju veliki
uticaj na ravnotežu, slabost mišića donjih ektremiteta, artritisi, vertigo, sinkopa, posturalna
hipotenzija, mnogobrojni metabolički poremećaji, oboljenja štitne žlijezde, anemija,
dehidratacija, aritmije, infarkt miokarda, srčana insuficijencija, pneumonije. Predispozirajući
unutrašnji faktori rizika su i udovci ili starije osobe koje žive same, osobe sa oštećenim vidom,
osobe sa dva ili više posrtaja u proteklom mjesecu, kao i osobe sa pozitivnom istorijom
prethodnih padova.
1.3.2. Fiziološke promjene u starosti koje predstavljaju predispoziciju za padove
U starosti se kao fiziološke promjene javljaju smanjenje oštrine vida, smanjenje kapaciteta
akomodacije, smanjuje se širina vidnog polja. U starih osoba je smanjena tolerancija za blještavo
slijepilo. Čest je poremećaj same percepcije udaljenosti. Takođe, u starosti se javlja i
prezbiakuzija i otežano razumijevanje faktora okoline. U druge fiziološke promjene spadaju
usporeno vrijeme reagovanja, smanjen senzibilitet za dodir, a poremećeni su i refleksi
uspravljanja [14].
1.3.3. Neurogeni uzroci padova
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti