STRATEŠKI MENADžMENT

 

  

Poglavlje 1 

PROCES STRATEŠKOG MENADŽMENTA

Pojam strategije i strateškog menadžmenta

Gausov princip konkurentske isključivosti glasi:
«Ne mogu dvije jedinke iste podvrste koegzistirati jedna pored druge, a da je 
pri tome njihov život bude identičan»

Ukoliko   dvije   iste   firme   u   ograničenom   tržišnom   prostoru   proizvode   iste 
proizvode, boreći se za iste kupce, samo jedna od njih će preživjeti –  

to je 

suština konkurentske isključivosti.

Strategija pruža odgovore na pitanja:

Gdje preduzeće želi da ide?

Kako će tamo stići?

Strategija

 

predstavlja   plan   aktivnosti   koje   će   se   ostvariti   u   konkurentskom 

okruženju u namjeri dostizanja organizacijskih ciljeva.

Ciljev

 

 

i  

 

se definišu kao stanje u kome organizacija želi biti, stanje kojem firma 

teži, a 

strategija

 kao način kako tamo stići.

Strateški menadžment

 se definiše kao set odluka i aktivnosti dizajniranih tako 

da se postignu ciljevi preduzeća. 
On   uključuje   ne   samo   elemente   strateškog   planiranja,   analize   okruženja   i 
formulacije strategije, već i implementaciju i kontrolu strategije.

Prema  

Thomson   Strickland-u

  proces   strateškog   menadžmenta   obuhvata 

pet međusobno povezanih 

zadataka (elemenata):

1.

utvrđivanje vizije 

2.

utvrđivanje ciljeva

3.

formulisanje strategije kojom se mogu dostići ti rezultati

4.

implementacija strategije

5.

vrednovanje rezultata i iniciranje korektivnih aktivnosti

Elementi

 

(koraci)

 strateškog menadžmenta prema 

Certo-u  i Peter-u

 :

1.

analiza sredine

2.

usmjeravanje organizacije (misija i ciljevi)

3.

formulisanje strategije

4.

implementacija strategije

5.

strateška kontrola

Prema  Wheelen-u   i   Hunger-u  strateški   menadžment   je   set   menadžerskih 
odluka i akcija koje determinišu dugoročni kvalitet korporacije.

Elementi

 

(koraci)

 strateškog menadžmenta prema 

Wheelen-u i Hunger-u:

1.

formulacija strategije

2.

implementacija strategije

3.

vrednovanje i kontrola

1

STRATEŠKI MENADžMENT

 

  

STRATEŠKO PLANIRANJE 

                  

esej 

Strateško   planiranje

  predstavlja   donošenje   sadašnjih   odluka   u   svjetlu 

njihove realizacije, odnosno njihove budućnosti.

Suština strateškog planiranja je u prepoznavanju očekivanih, dolazećih prilika 
i opasnosti.

Prema  Davisu Foogu  strateški plan je vodič promjena u poslovanju i svaki 
strateški plan treba da ima sljedeće komponente:

pravac

strateške ciljeve

strateške prioritete

Faze

 procesa strateškog planiranja (prema Charles W: l. Hill-u):

1. selekcija, izbor misije preduzeća i njegovih glavnih ciljeva
2. analiza vanjskog okruženja preduzeća da bi se identifikovale prilike i 

prijetnje

3. analiza internog okruženja u cilju identifikacije snaga i slabosti
4. selekcija strategije na bazi SWOT analize
5. implementacija strategije

Formulisanje strategije

  predstavlja analiza eksternog i internog okruženja a 

potom selekcija odgovarajuće strategije.
Svaki krug procesa planiranja počinje misijom preduzeća i glavnim njegovim 
ciljevima.   Misiju   slijedi   eksterna   i   interna   analiza,   te   izbor   strategije. 
Implementacija   strategije   kao   sljedeći   korak   ,   sadrži   dizajn   organizacione 
strukture   i   kontrolnog   sistema   što   je   bitan   preduslov   uspješnog   dostizanja 
strateških ciljeva

STRATEŠKI MENADŽERI

U organizacionoj hijerarhiji nalaze se dva tipa menadžera i to:

a) funkcijski menadžeri
b) generalni menadžeri

FUNKCIJSKI   MENADŽER   ima   odgovornost   za   pojedinačne   poslovne 
funkcije, odnosno njihova odgovornost se završava na funkcionalnom nivou.
                                             Razlikujemo:

-

menadžeri proizvodnje

-

finansijski menadžeri

-

menadžeri istraživanja i razvoja

-

marketing menadžeri . . .

GENERALNI   MENADŽERI   nadgledaju   kompleksnu   jedinicu,   imaju 
odgovornost za ukupne rezultate preduzeća u cjelini ili njegovih diviziona.

2

background image

STRATEŠKI MENADžMENT

 

  

Uloga   strateških   menadžera   na   nivou   strateške   poslovne   jedinice   je   da 
prenose generalne stavove i intencije top menadžmenta sa nivoa korporacije 
na nivo strateške poslovne jedinice.

Obje grupe ovih menadžera imaju tretman generalnih menadžera.

Menadžeri na nivou funkcija

Menadžeri  na  nivou  funkcija   direktno  su  odgovornimenadžerima  strateških 
poslovnih  jedinica  u  multidivizionom  preduzeću  ili  top  menadžmentu  ukoliko 
preduzeće nema strateških poslovnih jedinica.
Njihova uloga u strateškom menadžmentu je veoma važna, jer oni svojom 
odgovornošću za razvoj pojedinih funkcija u potpunosti pomažu ostvarivanje 
ciljeva   generalnih   menadžera   na   nivoima   strateških   poslovnih   jedinica   i 
korporacije kao cjeline.

POSLOVNI LIDERI

Menadžment

  je set procesa koji omogućava da komplikovan sistem ljudi i 

tehnologije nesmetano funkcioniše.

Razlikujemo:

operativni menadžment (rukovođenje) i 

strateški menadžment (vođenje)

Operativni menadžment

 uključuje  sljedeće najvažnije aspekte:

planiranje

budžetiranje

organizovanje

kadrovsko popunjavanje

kontrolu i

rješavanje problema

Strateški   menadžment

  je   orjentisan   vanjskom   okruženju   i   u   skladu   sa 

očekivanim promjenama u tom okruženju kreira organizaciju.

Strateški   menadžeri   predviđaju   kako   bi   trebalo   da   izgleda   budućnost 
preduzeća, a potom upoznaju ljude sa tom vizijom i inspirišu ih da rade na 
njenom ostvarenju - to je ustvari 

uloga lidera.

Razlike

 između menadžera I strateškog menadžera odnosno lidera:

1. menadžer administrira, lider inovira
2. menadžer je kopija, lider je original
3. menadžer održava, lider razvija
4. menadžer prihvata realnost, lider je ispituje
5. menadžer prihvata status quo, lider izazove
6. menadžer pita kako I kad, lider pita šta I zašto

Ključni zadatak lidera

 je da odredi u organizacijama smisao pravca razvoja.

4

STRATEŠKI MENADžMENT

 

  

Karakteristike

 lidera:

Dobri lideri imaju viziju gdje bi organizacija mogla da ide.

Lideri   moraju   posjedovati   sposobnost   prenošenja   vizije   do   ostalih 
zaposlenih u preduzeću.

Lider mora biti dobro informisan

Lider treba da je spreman na delegiranje ovlaštenja, a u isto vrijeme 
mora zadržati kontrolu nad ključnim pitanjima

Dobar lider mora mudro koristiti svoju snagu, a to znači tri stvari:

1. vještinom izgrađuje konsenzus za svoje ideje radije nego ih nameće I 

on djeluje kao član demokratske koalicije radije nego direktor

2. dobri lideri izbjegavaju da sebe javno izlažu detaljiziranjem u strateškim 

planovima   ili   procesnim   ciljevima,   ali   se   zato   energično   dodatno 
angažuju kad iskrsnu neočekivane pojave

3. sposobni lideri nastoje da guraju svoje ideje koje se naizgled javljaju 

kao sporedne uz neke druge

STRATEGIJA KAO IZNENADNI (EMERGENT) PROCES

Strateški proces u «emerging» ekonomiji

Carl von Clausewitz je naveo princip «principi, pravila kao i strateški sistemi 
moraju uvijek brzo rasti, potkopani od strane beskonačne kompleksnosti . . . u 
strategiji mnoge stvari su neizvjesne i promjenjive»

Konkurentsko okruženje se mijenja i ono što lideri moraju sasvim detaljno 
razumjeti jeste uticaj koji imaju te promjene na korisnost ne samo formalnog 
strateškog   plana   već   i   ostalih   postojećih   alata   strateškog   menadžmenta 
(PIMS koncept, različite portfolio analize i sl)

Kao novi model u strateškom menadžmentu, koji je primjeren novonastalim 
uslovima je 

model strateškog razmišljanja

.

Učešće zaposlenih sa nižih nivoa u kreiranju strategije

Po tradicionalnom stavu

 strateško planiranje je u isključivoj nadležnosti top 

menadžmenta.

Prema   alternativnom   stavu

  proces   strateškog   menadžmenta   uključuje   i 

individualne menadžere u različitim dijelovima organizacije.

5

background image

STRATEŠKI MENADžMENT

 

  

POBOLJŠANJE FORMALNOG PROCESA STRATEŠKOG PLANIRANJA

Charles Hill

 – četiri objašnjenja zašto sistem formalnog strateškog planiranja 

ne proizvodi uvijek željene rezultate:

1. planiranje u uslovima velike neizvjesnosti
2. planiranje odozgo prema dole tzv. «Ivory Tower» planiranje
3. planiranje u zatečenim uslovima
4. mnogi menadžeri su slabi donosioci strateških odluka

Planiranje u uslovima velike neizvjesnosti

  – najozbiljniji razlog neefikasnosti 

formalnog   strateškog   planiranja   je   neizvjesnost   okruženja.   Nepredvidivi 
događaji se dešavaju stalno i otuda je nužno da strateški menadžeri razumiju 
dinamiku i kompleksnost okruženja njihovih preduzeća.

Planiranje odozgo prema dole tzv. «Ivory Tower» planiranje –

 

korekcija «Ivory 

Tower» metoda u planiranju podrazumijeva da uspješno strateško planiranje 
mora obuhvatiti menadžere sa svih nivoa korporacije. Operativni menadžeri 
najbliži   su   informacijama   i   treba   ih   maksimalno   angažovati   u   strateškom 
planiranju.

Planiranje u zatečenim uslovima

 – strategije formulisane na bazi ovog modela 

najčešće   su   koncentrisane   na   zatečene   probleme,   a   manje   na   sutrašnje 
mogućnosti i s tim u vezi predstavnici Hamel i Prahalad se zalažu za strateški 
menadžment   baziran   na   izazovnim   ciljevima   koji   nadilaze   trenutne 
mogućnosti preduzeća.

Strategija usklađivanja

 je fokusirana na upoređivanje i usklađivanje postojećih 

resursa i sposobnosti sa zatečenim eksternim okruženjem

Strategija   intencije

  je   više   interno   fokusirana   i   koncentrisana   na   izgradnju 

novih   resursa   i   sposobnosti   shodno   ambiciozno   definisanim   strateškim 
ciljevima.

Nesposobnost   menadžera   za   kvalitetno   strateško   odlučivanje

  –   razlozi   su: 

spoznajna osnova i grupno razmišljanje.

Spoznajna predubjeđenja i strateško odlučivanje

Spoznajna predubjeđenja su;

1.

predhodno   hipotetičko   predubjeđenje

 

 

  –   ukazuje   na   činjenicu   da 

donosioci odluka imaju jako prethodno vjerovanje u vezi sa odnosom 
između dvije ili više varijabli i teže da odluče na bazi tih vjerovanja, čak 
i   kada   prezentirane   činjenice   pokazuju   da   je   njihovo   vjerovanje 
pogrešno.

2.

eskaliranje strogog vjerovanja

 

 

  – pojavljuje se kada donosioci odluka 

baziraju svoje odluke na tom strogom vjerovanju koje očigledno vodi 
projekat u neuspijeh, ali oni i dalje idu u tom pravcu.

3.

rezonovanje   po   analogiji

 

 

  –   kod   odlučivanja   se   koristi   jednostavna 

analogija,   čak   i   kod   kompleksnih   problema.   Uspjeh   u   jednoj   oblasti 
navodi strateške menadžere da istu tehnologiju poslovanja, isti sistem 
razmišljanja   prenose   i   u   nove,   mnogo   kompleksnije   aktivnosti 
preduzeća, bez prethodnog iskustva u toj oblasti.

4.

iluzija   kontrole

 

 

  –   stvara   se   pretjerana   samouvjerenostonih   koji 

kontrolišu   kompaniju,   koji   često   idu   u   kupovinu   propalih   preduzeća 
uvjereni   da   će   tim   napraviti   dobar   strateški   potez,   a   često   takve 
kupovine dovode kompanije u gubitak.

7

Želiš da pročitaš svih 94 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti