Tema mog današnjeg izlaganja je NEVERBALNA KOMUNIKACIJA 

BOJA.

Na početku ću reći par stvari koje smatram bitnim i zanimljivim, prije nego 
pređem na ulogu boja u marketingu.

U svijetu neverbalnog komuniciranja, boja ima nezaobilazno mjesto pa je 

bitno znati šta one znače kako bi u stvari mogli pravilno komunicirati. Upravo 

zbog velikog uticaja na ljudsku percepciju ali i šire, psihologija boja ima široku 

primjenu u medicini, industriji, prometu pa tako i u marketinškoj komunikaciji 

koja je glavna tema ovog rada.

Boja   može   biti,   i   vrlo   često   jeste,   korištena   kao   marketinški   alat.   U 

komunikaciji s tržištem, boje su jedan od najsnažnijih mehanizama za privlačenje 

pažnje i stvaranje naklonosti potrošača. One komuniciraju neverbalno, i kao takve 

govore   najglasnije.   Djeluju   na   podsvjesnom   segmentu   i   zato   trenutno   privlače 

pažnju, a prema nekim istraživanjima već nakon tridesetak sekundi odlučujemo 

sviđa li nam se proizvod ili ne. 

Boje na nas imaju fizički uticaj, emocionalni potencijal i utiču na naše osjećaje, 

raspoloženja, izazivaju postojanje ili odsutnost emocija. 

Simbolika   boja   gradila   se   kroz   čitavu   istoriju,   razvojem   društava,   religija, 

vjerovanja i tradicije. Njihova simbolika, koja se razlikuje od kulture do kulture, 

ima različito značenje, objašnjenja, pa i različite namjene. 

Određene boje mogu značiti veoma različite stvari – boje same po sebi ne znače 

ništa, već smo im kulturološki dodijelili značenja. 

Na   primjer,   crvena   znači   toplinu   zbog   boje   vatre.   Isto   tako,   znači   bijes   zbog 

povećanog crvenila u licu. 

Ljubičasta simbolizuje plemenitost, samo zato što je ljubičasta boja u istoriji bila 

skupa i mogli su je priuštiti samo bogati. 

Boje   oduvijek   imaju   veliku   simboličku   vrijednost.   Vrijednost   boje   mijenja   se 

zavisno od toga u kakvom se okruženju koristi. 

Opet ću uzeti crvenu boju za primjer, ona je u stvari boja ljubavi, ali u političkom 

životu ona označava komunizam. 

Zelena je boja nade, ali ujedno i Islama, i pokreta za zaštitu prirode. 

U evropskom kulturnom krugu crno je boja žalosti i pokore, međutim na dalekom 

istoku, npr. u Indiji, to je bijela boja. Ostale boje su isto tako simbolične: žuta je 

boja judaizma, ali i Vatikana; crna je boja fašizma i terora uopšte; roza označava 

optimizam, ljubičasta ljubomoru, i slično.

Poznate su i metode liječenja bojom u egipatskoj civilizaciji i u prastaroj Grčkoj. U 

liječenju su koristili obojene minerale, kamenje, kristale i pigmente. Bojom  se 

onda, kao i danas, nastojala uspostaviti ravnoteža tijela i duha. 

Boje   predstavljaju   svojevrsnu   neverbalnu   komunikaciju   i   mogu   reći   puno   više 

nego riječi. One imaju svoje simboličko značenje, a ponekad izazivaju i fizičke 

reakcije. 

Odabirom   određene   boje   dopunjujemo,   ističemo   ili   ublažavamo   poruku   koju 

verbalno šaljemo. Verbalni i neverbalni procesi komuniciranja funkcionišu zajedno 

i   međusobno   se   upotpunjuju,   pa   je   stoga   u   potpunosti   pogrešno   posmatrati   ih 

odvojeno ili pokušati razdvojiti. 

Odjeća koju nosimo ima snažan uticaj na četiri dimenzije utiska kojeg ostavljamo 

na   druge:   kredibilitet,   simpatija,   privlačnost   i   nadmoć.   Zbog   svog   je   snažnog, 

ukorjenjenog simbolizma boja odjeće gotovo jednako važna kao i sama odjeća. 

background image

Želiš da pročitaš svih 7 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti