Epidemija: seminarski rad
EPIDEMIJA
Seminarski rad
Student: Mentori:
,oktobar 2023. godine
2
SADRŽAJ
UVOD..............................................................................................................................................3
1. EPIDEMIJA.................................................................................................................................4
2. ZARAZNE BOLESTI I EPIDEMIOLOŠKI LANAC................................................................5
2.1. REZERVOAR I IZVOR ZARAZE......................................................................................5
2.2. PUTEVI ŠIRENJA BOLESTI.............................................................................................. 6
2.3. ULAZNA VRATA INFEKCIJE...........................................................................................8
2.4. VIRULENCIJA I KOLIČINA UZROČNIKA.....................................................................8
2.5. OSJETLJIVOST DOMAĆINA............................................................................................ 8

4
1. EPIDEMIJA
Epidemija se definiše kao pojava poremećaja zdravlja u broju koji prevazilazi njegovu uobičajenu
učestalost u određenoj populaciji u određenom periodu. Može se javiti kod poremećaja zdravlja
zarazne, nezarazne ili nepoznate etiologije. Ukoliko se radi o bolesti koje nikada nije bilo ili bolesti
koje dugo nije bilo u nekoj populaciji, onda već prva dva vremenski i prostorno povezana slučaja te
bolesti označavaju epidemiju. Čak i pojava jedinog slučaja takve bolesti zahtijeva neodložno
pojavljivanje i terensko istraživanje.
Istraživanje epidemije se sprovodi radi razumijevanja zašto i kako je ona nastala i njenog
suzbijanja, kao i zbog unaprijeđenja znanja i poboljšanja nadzora nad poremećajima zdravlja, što
doprinosi spriječavanju budućih epidemija. Tim za suzbijanje epidemije treba da bude
interdisciplinaran. Obično ga čine epidemiolozi, mikrobiolozi, kliničari, stručnjaci za životnu
sredinu, inženjeri, veterinari i drugi ukoliko je potrebno. Epidemija predstavlja neočekivan
događaj pa je potrebna brza reakcija.
U slučaju pojave epidemije neophodno je da se što brže otkriju izvori zaraze i putevi prenošenja.
Svaka epidemija je pojava za sebe i postupa se u skladu sa datim okolnostima. U nekim
situacijama, prije nego se istraži šta se tačno desilo i zašto, moraju se preduzeti neke hitne mjere.
Ukoliko se posumnja da je epidemija nastala usljed korišćenja zagađene vode gradskog vodovoda,
mora se hitno zabraniti konzumiranje te vode i obezbijediti pijaća voda iz drugih izvora.
Slika 1. Epidemija-pandemija
Pored pojma epidemije, važno je objasniti pojam pandemije, kao i razliku između ova dva pojma.
Epidemija je pojava određene bolesti na ograniččenom području koju karakteriše veći broj
oboljelih nego što je uobičajeno.
Pandemija nastaje naglim širenjem epidemije na više država ili kontinenata u razmjerno kratkom
vremenu.
Epidemije i pandemije u istoriji čovječanstva imale su značajnu ulogu jer su uz veliki broj oboljelih
prouzrokovale visoku stopu smrtnosti i teške socijalno-ekonomske posljedice.Uz pandemiju gripe
koja se svake godine sezonski javlja u svijetu, od najznačajnijih bolesti 21. vijeka koje su se javljale
u obliku epidemija treba pomenuti sars, ebolu, ptičju i svinjsku gripu kao i pandemiju covid-19.
5
2. ZARAZNE BOLESTI I EPIDEMIOLOŠKI LANAC
Zarazna bolest nastaje ulaskom uzročnika (patogenog mikroorganizma) u organizam domaćina
(čovjek ili životinja).
Prvi stadijum prirodnog toka zarazne bolesti predstavlja vrijeme inkubacije. To je vrijeme ulaska
uzročnika u domaćina do pojave prvih znakova bolesti.
Pojavom simptoma započinje drugim stadijum koji kod različitih bolesti različito dugo traje. Za
vrijeme ovoga stadijuma domaćin je najzarazniji za svoju okolinu.
Nestankom simptoma bolesti započinje treći stadijum, stadijum oporavka ili rekovalescencije.
Da bi se zarazna bolest mogla pojaviti i potom širiti na određenom području, moraju postojati
uslovi koji čine takozvani epidemiološki ili Vogralikov lanac.
Slika 2. Vogralikov lanac
2.1. REZERVOAR I IZVOR ZARAZE
Rezervoar zaraze može biti svaka osoba, životinja, zglavkar, biljka, ili supstancija u kojoj
infektivni agens normalno živi i razmnožava se na način da se može prenijeti na osjetljivog
domaćina.
Izvor razare je osoba, životinja, biljka, predmet ili supstancija sa koje infektivni agens prelazi na
domaćina. Najčešći rezervoari infektivnih agenasa su živa bića – ljudi i životinje.
Čovjek je rezervoar zaraze za antropozne (bolesti od kojih boluju samo ljudi), al ii za neke druge
antropozoonoze (bolesti životinja od kojih mogu oboljeti i ljudi). Čovjek može biti rezervoar
infekcije kao bolesnik i kao kliconoša.
Bolesnik može da bude rezervoar zaraze u različitim stadijumima bolesti, bez obzira da li se bolest
javila u tipičnoj ili atipičnoj formi.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti