Medonosne pčele :kratka biologija poznatih vrsta

Univerzitet u Beogradu
Biološki fakultet
Seminarski rad iz biologije pčela sa pčelarstvom
Tema: Medonosne pčele (rod Apis):kratka biologija poznatih vrsta
Mentor:
prof.dr. Ljubiša Stanisavljevid
Studenti:
Marijana Bukvid E421/2010
Andriana Petrovid E409/2010
Beograd,maj 2012.

1
Sadržaj
Uvod....................................................................................2
Poreklo medonosne pčele...................................................3
Zajedničke osobine medonosnih pčela (rod Apis)............... 4
Vrste pčela roda Apis...........................................................8
Zaključak..............................................................................12
Literatura.............................................................................12


3
Poreklo medonosne pčele
Prve pčele živele su usamljenim životom (Slika 1) , tj. svaka ženka je skupljala hranu za sebe i svoje
leglo, a tako žive i sadašnje vrste koje su na nižem stupnju razvoja. Neki od početaka zajedničkog
života pčela (okupljanje više ženki na jednom mestu, zajednička odbrana, zajedničko zimovanje,
zajednička izgradnja gnezda) su važni jer doprinose osposobljavanju za stvaranje organizovanijih
zajednica, ali ipak to nisu bili čvrsti elementi za stvaranje socijalne zajednice, jer ženke solitarnih
pčela nemaju neposredan kontakt sa potomstvom (Slika 2). One naime ne dočekaju porod, ved od
iscrpljenosti uginu (Katalinid, 1985).
Pojava ranog i brzog poroda u pčelinjem gnezdu bila je najbitnija promena u celoj evoluciji pčelinje
zajednice. Prvi put u evoluciji,pored matice i trutova, javljaju se i polumatice, tj. zakržljale jedinke
posvedene nezi i održavanju legla. U ovakvoj novoj zajednici pojavio se nedostatak hrane i
prostora, što je uslovilo pojavu prve preraspodele rada.
Značajan faktor koji je vodio nastanku savremene pčelinje zajednice, je pojava partenogenetskog
razvida- rađanje iz neoplođene jajne delije. To je uslovilo nestanak nagona za napuštanjem starog
gnezda zbog potrage za mužjakom. U početku su u primitivnoj zajednici potpunom
partenogenezom produkovane prave ženke, sposobne da same održavaju leglo, a kasnije tokom
evolucije javljaju se ženke sa nepotpunom partenogenezom koje su produkovale muško
potomstvo. One nisu mogle same da opstanu,pa su se vezale oko svoje majke, pomažudi joj oko
svih poslova osim u razmnožavanju. Tako su postepeno nastale prave radilice, koje su zajedno sa
majkom maticom i trutovima formirale jedan novi biološki fenomen- socijalizovanu pčelinju
zajednicu (Stanimirovid, 2000).
Slika 1. Solitarna pčela Slika 2. Leglo solitarnih pčela
Neki naučnici smatraju da je domovina medonosne pčele Indija, dok drugi tvrde da je to srednja
Evropa, pošto je u tercijaru u Evropi vladala tropska klima. Međutim, do danas su samo u
Nemačkoj, Francuskoj i Češkoj nađene okamenjene pčele najstarijih oblika.
Prema svojoj rasprostranjenosti medonosna pčela se deli na tri područja:
prvo područje obuhvata Evropu, Afriku i Aziju bez južnog i istočnog dela,
drugo područje obuhvata južnu i istočnu Aziju, tj. Kinu, Indiju i Japan, i
trede područje obuhvata čitav američki kontinent i Australiju.
Više u Biologija
Epiduralni hematom – etiologija, klinička slika, inicijalni tretman
- Urgentna stanja
- --- Srbija | Aleksinac --- · Aleksinac
- 17 stranica
Najvažniji štetnici dekorativnih i cvjetajućih sobnih biljaka
- Hortikultura
- UNIVERZITET U OSIJEKU - Poljoprivredni fakultet · Osijek
- 64 stranica
Biohemija – sinteza hema
- Биохемија
- --- Srbija | Aranđelovac --- · Aranđelovac
- 19 stranica