background image

 

 

Univerzitet u Beogradu 

 

Biološki fakultet 

 

 

 

Seminarski rad iz biologije pčela sa pčelarstvom 

Tema: Medonosne pčele (rod Apis):kratka biologija poznatih vrsta 

 

 

 

 

Mentor:

 prof.dr. Ljubiša Stanisavljevid 

Studenti:

 Marijana Bukvid E421/2010 

                 Andriana Petrovid E409/2010 

 

Beograd,maj 2012. 

background image

 
 

 

 

Sadržaj 

 

 

Uvod....................................................................................2 

 

Poreklo medonosne pčele...................................................3 

 

Zajedničke osobine medonosnih pčela (rod Apis)............... 4 

 

Vrste pčela roda Apis...........................................................8 

 

Zaključak..............................................................................12 

 

Literatura.............................................................................12 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Page 3 is redacted
background image

 
 

 

 

Poreklo medonosne pčele 

Prve pčele živele su usamljenim životom (Slika 1) , tj. svaka ženka je skupljala hranu za sebe i svoje 
leglo, a tako žive i sadašnje vrste koje su na nižem stupnju razvoja. Neki od početaka zajedničkog 
života pčela (okupljanje više ženki na jednom mestu, zajednička odbrana, zajedničko zimovanje, 
zajednička izgradnja gnezda) su važni jer doprinose osposobljavanju za stvaranje organizovanijih 
zajednica, ali ipak to nisu bili čvrsti elementi za stvaranje socijalne zajednice, jer ženke solitarnih  
pčela nemaju neposredan kontakt sa potomstvom (Slika 2). One naime ne dočekaju porod, ved od 
iscrpljenosti uginu (Katalinid, 1985). 

Pojava ranog i brzog poroda u pčelinjem gnezdu bila je najbitnija promena u celoj evoluciji pčelinje 
zajednice. Prvi put u evoluciji,pored matice i trutova, javljaju se i polumatice, tj. zakržljale jedinke 
posvedene nezi i održavanju legla. U ovakvoj novoj zajednici pojavio se nedostatak hrane i 
prostora, što je uslovilo pojavu prve preraspodele rada. 

Značajan faktor koji je vodio nastanku savremene pčelinje zajednice, je pojava partenogenetskog 
razvida- rađanje iz neoplođene jajne delije. To je uslovilo nestanak nagona za napuštanjem starog 
gnezda zbog potrage za mužjakom. U početku su u primitivnoj zajednici potpunom 
partenogenezom produkovane prave ženke, sposobne da same održavaju leglo, a kasnije tokom 
evolucije javljaju se ženke sa nepotpunom partenogenezom koje su produkovale muško 
potomstvo. One nisu mogle same da opstanu,pa su se vezale oko svoje majke, pomažudi joj oko 
svih poslova osim u razmnožavanju. Tako su postepeno nastale prave radilice, koje su zajedno sa 
majkom maticom i trutovima formirale jedan novi biološki fenomen- socijalizovanu pčelinju 
zajednicu (Stanimirovid, 2000). 

 

Slika 1. Solitarna pčela               Slika 2. Leglo solitarnih pčela 

Neki naučnici smatraju da je domovina medonosne pčele Indija, dok drugi tvrde da je to srednja 
Evropa, pošto je u tercijaru u Evropi vladala tropska klima. Međutim, do danas su samo u 
Nemačkoj, Francuskoj i Češkoj nađene okamenjene pčele najstarijih oblika.

 

Prema svojoj rasprostranjenosti medonosna pčela se deli na tri područja: 

 

prvo područje obuhvata Evropu, Afriku i Aziju bez južnog i istočnog dela, 

 

drugo područje obuhvata južnu i istočnu Aziju, tj. Kinu, Indiju i Japan, i  

 

trede područje obuhvata čitav američki kontinent i Australiju.