TREĆI DEO

                   STRUKTURA I DINAMIKA DRUŠTVA

  

                 DRUŠTVO I DRUŠTVENA STRUKTURA

                       

1. Teorijsko određenje društva

Pojam "

društva

" je tokom istorije imao različita 

značenja.   Sve   do   osamnaestog     veka   ovaj 
pojam   je   bio   istovetan   sa   pojmom   država, 
odnosno   ljudsko   društvo   je   poistovećivano   s 
državnom   zajednicom.  Tek   sa   nastankom   i 
usponom građanskog društva tokom 18. veka 
počinje   da   se   pravi   razlika   između   države   i 
društva: društvo se shvata šire od države, jer 
obuhvata   i   sferu   ciljno   racionalnog   delovanja 
pojedinaca   na   području   privrede   i   prava 
(ugovornih   odnosa).   Tako   se   u   teorijama 
društvenih   ugovora,   zatim   u   engleskoj 
političkoj   ekonomiji   i   klasičnoj   nemačkoj 
filozofiji, pojam društva upotrebljava, kako u 
pravno-političkom   smislu,   tako   i   kao 
društveno-ekonomska kategorija. 

Sa konstituisanjem i razvojem sociologije 

nastale su brojne sociološke teorije i pravci koji 
različito   shvataju   suštinu   društvenih   pojava   i 
opštu   prirodu   ljudskog   društva.   Taj   široki 
spektar   raznovrsnih   shvatanja   društva,   koja 
smo   iscrpno   prikazali   u   poglavljima   o 
sociološkim   teorijama,   može   se   podeliti   u   tri 
glavna   sociološka   pravca: 

individualističk

(nominalizam),  

kolektivistički

 

(realizam)   i 

dijalektički

2

background image

Dijalektičko   shvatanje

  suštine   i   opšte 

prirode   ljudskog   društva   nastoji   da   prevaziđe 
teorijski   jaz   između   individualističkog 
(nominalističkog)

 

i

 

kolektivističkog 

(realističkog)   shvatanja.  

Zagovornici   ovog 

shvatanja polaze od toga da su i pojedinac i 
društvo   realni   entiteti   stvarnosti,   koji   postoje 
kao   realne   celine   u   stvarnosti.   Međutim,   ti 
entiteti   za   njih   nisu   "

zatvoren

i",   međusobno 

odvojeni,   nego   su   dijalektički   povezani   i 
međusobno   se   proizvode.   Prema   Marksu   i 
zagovornicima   kritičke   teorije   društva   - 
Markuzeu, Fromu, Habermasu i ostalim, nema 
društva bez pojedinca, jer je pojedinac utkan u 
tkivo društva, ali isto tako nema ni pojedinca 
kao samosvesnog bića bez društva, jer je ono 
isto tako utkano u biće pojedinca. 

Celovito sociološko razumevanje društva 

svakako mora poći od dijalektičkog teorijskog 
pristupa, ali se taj pristup mora stvaralački dalje 
razvijati i konkretizovati. To je neophodno, jer 
dijalektička koncepcija društva, čiji je začetnik 
bio Marks, nije od strane njegovih sledbenika 
teorijski   adekvatno   domišljena   i   razvijena. 
Većina   njegovih   sledbenika   je   u   objašnjenju 
društvenih pojava i ljudskog društva gubila iz 
vida   Marksovo   dijalektičko   polazište   i 
priklanjala   se   u   uprošćenoj   shemi   "

baza   i 

nadgradnja

".

 

To

 

je

 

rezultiralo 

"

kvazidijalektičkom

"

  koncepcijom   društva, 

zasnovanom   na   ekonomskom   determinizmu, 
koja   gotovo   u   celosti     potire   ulogu   subjekta, 
čoveka i ljudsku subjektivnost uopšte

4

Polazeći   od   dijalektičkog   pristupa,   uz 

jednovremeno   uvažavanje   odgovarajućih 
rezultata   različitih   socioloških   teorija,   kao   i 
drugih društvenih nauka, osobito antropologije 
i   psihologije,  

ljudsko   društvo   bi   se   u 

najopštijem smislu moglo definisati

 

kao realna, 

trajna   zajednica   ljudi,   koji   zajedničkom 
delatnošću   i   raznovrsnim   odnosima   u   koje 
stupaju zadovoljavaju svoje individualne ali i 
društvene   potrebe   i   razvijaju   vlastite   i 
društvene sposobnosti.

 LJudsko društvo, dakle, 

nije   prost,   mehanički   zbir   pojedinaca 
privremeno povezanih mentalnim interakcijama 
u   različite   nizove,   kako   to   tvrde   zagovornici 
nominalističkih, individualističkih teorija. Ono 
je stvarna, realna celina koju ne čine izolovani 
pojedinci, već pojedinci funkcionalno povezani 
zajedničkom   društvenom   delatnošću   i 
odgovarajućim   društvenim   odnosima   u 
nadlične društvene tvorevine - društvene grupe 
i   institucije.  

Usamljeni   pojedinac

 

poput 

Robinzona   je   fikcija

.   Da   bi   opstao   u   životu, 

svaki pojedinac prinuđen je da se povezuje sa 
drugim   pojedincima   i   da   zajedničkom 
delatnošću   u   okviru   raznovrsnih   društvenih 
grupa   i   institucija   proizvodi   materijalne   i 
duhovne   tvorevine,   vrednosti   neophodne   za 
njegov   individualni   i   društveni   opstanak   i 
razvoj.

5

background image

LJudsko   društvo,   shvaćeno   kao   trajna 

globalna zajednica ljudi ima u sociologiji dva 
osnovna   značenja.  

Prema   prvom,   užem

   

rasprostranjenijem značenju, globalno društvo 
se   shvata   kao   istorijski   konkretna,   trajna   i 
relativno   samodovoljna   ljudska   zajednica 
omeđena određenom  užom teritorijom, u čijim 
okvirima   ljudi   razvijaju   sve   neophodne 
društvene   aktivnosti   kojima   se   zadovoljavaju 
temeljne   potrebe   svakog   pojedinca   i   cele 
zajednice.

  Tokom   ljudske   istorije   konkretna 

globalna   društva   imala   su   različite   oblike, 
počev o horde, preko roda i plemena, do naroda 
i   savremene   države   nacije.   U   tom   smislu   se 
danas govori o srpskom, francuskom, ruskom, 
kineskom, američkom i drugim društvima. 

Prema   drugom,   širem

 

 

značenju 

globalno   društvo   se   shvata   kao   univerzalna 
ljudska zajednica - čovečanstvo. Sve do sredine 
prošlog   veka   čovečanstvo   je   uglavnom 
tretirano   kao   ljudska   zajednica   koju 
sačinjavaju   manje   ili   više     međusobno 
povezana,   istorijski   konkretna   globalna 
društva. 

                            

7

Želiš da pročitaš svih 363 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti