Istorija parlamentarizma u BiH
(iz Monografije "Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine", izdanje 2010.godine)
Kroz historiju Bosne i Hercegovine susrećemo se s brojnim
predstavničkim tijelima od državnog značaja koja su se
razlikovala prema tome da li je Bosna bila srednjovjekovna
država, da li je imala pokrajinski/zemaljski značaj kao dio
većih država ili je uživala status pune samostalnosti i
nezavisnosti.
Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u uslovima političkog pluralizma (1990.–
1995.)
Politički pluralizam u Bosni i Hercegovini usko je povezan s dešavanjima na međunarodnoj
sceni – padom komunizma, zatim unutrašnjom krizom u Jugoslaviji koja je eskalirala kroz
političke, ekonomske, nacionalne, socijalne i mnoge druge oblike života i rada.U intervalu
između 1980. koju je obilježila smrt Josipa Broza Tita i 1989. godine kada se raspao Savez
komunista Jugoslavije na njegovom posljednjem Četrnaestom kongresu, u svim
jugoslavenskim republikama pojavljivale su se različite političke opcije, udruženja i pokreti. U
Bosni i Hercegovini intenzivniji pluralistički interesi javno su se iskazali nakon Desetog
kongresa Saveza komunista Bosne i Hercegovine. Ozbiljno pripremanje novih političkih
stranaka odvijalo se još u vrijeme kada su se u redovima Saveza komunista Bosne i
Hercegovine vodile debate da li uopće dozvoliti stranke na nacionalnoj osnovi. Međutim,
stvarnost je nadilazila vladajući sistem. Već 26. maja 1990. održana je Osnivačka skupština
Stranke demokratske akcije (SDA); 12. jula 1990. Srpske demokratske stranke (SDS) i 18.
augusta 1990. godine Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Osim ovih stranaka, pojavile
su se i stranke ljevice: Savez komunista – Socijalistička demokratska partija, Demokratski
socijalistički savez Bosne i Hercegovine i Savez reformskih snaga. Ustavne pretpostavke za
uvođenje višestranačkog političkog sistema u Bosni i Hercegovini i održavanje
višestranačkih izbora stvorene su usvajanjem amandmana LIX.-LXXX. na Ustav
Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine donesenih u julu 1990. godine. Zagarantirana
je sloboda političkog organiziranja i djelovanja, a zabranjeno organiziranje i djelovanje
usmjereno na nasilno rušenje ustavog poretka. Također, utvrđeno je da građani na osnovu
općeg i jednakog biračkog prava, neposrednim i tajnim glasanjem biraju predstavnike u
skupštine društveno-političkih zajednica na mandat od četiri godine.
Spomenutim amandmanima Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine
reorganizirana je u dva vijeća: Vijeće građana za koje se neposredno biralo 130 poslanika i
Vijeće općina u koje svaka općina i gradska zajednica biraju po jednog poslanika. Skupština
Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bila je ovlaštena da bira i razrješava člana
Predsjedništva SFRJ iz Bosne i Hercegovine tajnim glasanjem, na prijedlog Predsjedništva
Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, uz prethodno neposredno izjašnjavanje
građana. Međutim, u Bosni i Hercegovini taj izborni postupak bio je primijenjen ranije, 1989.
godine, kada je na upražnjeno mjesto člana Predsjedništva SFRJ iz Socijalističke Republike
Bosne i Hercegovine izabran Bogić Bogićević. Amandmanskim postupkom uređeno je da
sedmočlano Predsjedništvo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine biraju građani
neposredno, općim i tajnim glasanjem na četiri godine uz mogućnost za još jedan uzastopni
mandat. Ustavnim zakonom za provođenje amandmana na Ustav Socijalističke Republike
Bosne i Hercegovine određeno je da se do 15. septembra 1990. godine donesu brojni
zakoni: o izboru odbornika i poslanika u skupštinu društveno-političkih zajednica, izboru i
opozivu članova Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, izbornim
jedinicama za izbor poslanika u vijeća Skupštine Socijalističke Republike Bosne i
Hercegovine, biračkim spiskovima, političkim organizacijama, javnom informiranju i Zakon o
Radio-televiziji Sarajevo. Svim tim ustavnim rješenjima i pratećim propisima promovirana je
etnička pripadnost kao osnova političkog predstavljanja, odnosno političkog legitimiteta.
Z
asjedanje oba vijeća Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u junu 1991. godine
Izbori od 18. novembra 1990. godine raspisani su na osnovu Odluke predsjednika Skupštine
Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine istovremeno za članove Predsjedništva
Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i za Skupštinu Socijalističke Republike Bosne i
Hercegovine. Pri registraciji birača primijenjena je pasivna registracija na nivou općine, na
osnovu podataka koje su građani prijavljivali prilikom prijave stalnog mjesta boravka. Ukupan
broj građana upisanih u opće biračke spiskove bio je 3.033.921, od čega 100.432 na
privremenom radu u inozemstvu. Da bi bili legitimni, bilo je potrebno da na izbore izađe više
od 50% birača upisanih u opće biračke spiskove.
Za izbor članova Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bile su
formirane četiri kandidatske liste (štampane kao dijelovi ogromnog glasačkog lista), i to na
kojima su bili: kandidati Muslimani, Srbi, Hrvati i ostali koji se nisu nacionalno izjasnili ili su
pripadali drugim narodima. Za članove Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i
Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene
Američke Države priznale Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Bosna i
Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije ujedinjenih naroda.
Nažalost, u isto vrijeme oružani sukobi u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine prerasli
su u pravi ratni požar, koji je prouzrokovao ogromne ljudske žrtve i patnje, kao i materijalna
razaranja.
Potpisivanje mirovnog sporazuma u Parizu 14. decembra 1995. godine
U početku ratnog perioda dok se Skupština nije mogla redovno sastajati, Predsjedništvo
Bosne i Hercegovine je, u skladu sa ustavnim ovlaštenjima, imalo i zakonodavnu funkciju
donoseći uredbe sa zakonskom snagom, koje je Skupština naknadno odobravala.
Predsjedništvo je na sjednici, 8. aprila 1992. godine, donijelo odluku o promjeni naziva
Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina u novo ime države - Republika Bosna i
Hercegovina. Skupština Republike Bosne i Hercegovine je u ratnom periodu, do potpisivanja
Općeg okvirnog sporazuma, održala 19 sjednica. U radu Skupštine Republike Bosne i
Hercegovine učestvovalo je osam parlamentarnih stranaka i dva nezavisna poslanika. U
ovom periodu predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine bio je Miro Lazović.
Posljednja sjednica Skupštine održana je 27. augusta 1996. godine, prije izbora za
Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine.
Istovremeno, na područjima koja su se za vrijeme rata nalazila pod kontrolom organa vlasti
Republike Srpske zakonodavnu vlast vršila je Narodna skupština Republike Srpske.
Također, nakon što je proglašena Hrvatska Republika Herceg-Bosna, 28. augusta 1993.
godine, njeno Predsjedništvo zajedno s poslanicima hrvatskog naroda u Vijeću općina
Skupštine Republike Bosne i Hercegovine donijelo je odluku o formiranju Predstavničkog
doma Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Ovo predstavničko tijelo prestalo je raditi nakon
formiranja Federacije Bosne i Hercegovine i konstituiranja Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine. Narodna skupština Republike Srpske je, pak, nastavila postojati i nakon
završetka rata u Bosni i Hercegovini kao entitetsko predstavničko i zakonodavno tijelo.
Za vrijeme ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine održano je više
međunarodnih konferencija i diplomatskih pokušaja zaustavljanja rata. Međutim, prvi
relevantan međunarodni sporazum je Prvi okvirni sporazum o Federaciji Bosne i
Hercegovine potpisan 18. marta 1994. godine, u Vašingtonu pod pokroviteljstvom
Sjedinjenih Američkih Država, poznat kao Vašingtonski sporazum. Ovim sporazumom
"preoblikuje se unutrašnja struktura teritorije s većinskim bošnjačkim i hrvatskim
stanovništvom u Republici Bosni i Hercegovini u Federaciju Bosne i Hercegovine".
Sporazumom je predviđeno da teritorija koju su kontrolirali Armija Bosne i Hercegovine i
Hrvatsko vijeće obrane (HVO) ima federalno uređenje s deset kantona, koji su kasnije
formirali svoje skupštine i donijeli svoje ustave. Na osnovu ovog sporazuma, donesen je
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne
i Hercegovine, održanoj 30. marta 1994. godine. Ovaj ustav sadrži i odredbu prema kojoj će
odluke o ustavnom statusu teritorije s većinskim srpskim stanovništvom biti donesene u toku
pregovora o miru na Međunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji. Ustavu Federacije
Bosne i Hercegovine prethodilo je donošenje Ustavnog zakona o dopunama Ustava
Republike Bosne i Hercegovine, kojim je osiguran ustavni osnov da se izvrši unutrašnje
preoblikovanje dijela Republike Bosne i Hercegovine.
Međutim, tek okončanjem mirovnih pregovora u Dejtonu (SAD) 21. novembra 1995. i
potpisivanjem Mirovnog sporazuma u Parizu 14. decembra 1995. godine zaustavljen je rat u
Bosni i Hercegovini. Potpisali su ga predsjednici tri države: Republike Bosne i Hercegovine,
Savezne Republike Jugoslavije (koju su činile današnje samostalne države Srbija i Crna
Gora) i Republike Hrvatske, i to konačno i neopozivo. To znači da nije ostavljena mogućnost
prihvatanja i ratifikacije zakonodavnih organa država potpisnica. Opći okvirni sporazum za
mir ima 11 aneksa (vojni aspekti mirovnog sporazuma, sporazum o međuentitetskoj
graničnoj liniji, izbori, Ustav Bosne i Hercegovine, arbitraža, ljudska prava, izbjeglice i
raseljena lica, očuvanje nacionalnih spomenika, osnivanje javnih korporacija, civilni aspekt
provođenja i međunarodne policijske snage). Dejtonski sporazum potvrdio je Bosnu i
Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu, koja nastavlja svoje pravno postojanje u
postojećim međunarodno priznatim granicama, s modificiranom unutrašnjom strukturom koju
čine dva entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Bosna i Hercegovina
je s novim ustavom i uređenjem ušla u period velikih izazova društvenog oporavka, obnove i
institucionalne izgradnje.
– Dr Vera Katz
iz Monografije "Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine", izdanje 2010.godine)
Kroz historiju Bosne i Hercegovine susrećemo se s brojnim predstavničkim tijelima od državnog
značaja koja su se razlikovala prema tome da li je Bosna bila srednjovjekovna država, da li je imala
pokrajinski/zemaljski značaj kao dio većih država ili je uživala status pune samostalnosti i
nezavisnosti.
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine od 1996. do danas
Prvi saziv Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (1996.–1998.)
U skladu s Aneksom 3. Dejtonskog sporazuma, prvi poslijeratni izbori u našoj zemlji održani su 13. i
14. septembra 1996. godine. Ponovo su, kao i na izborima 1990. godine, najviše glasova osvojile:
SDA, SDS i HDZ. Iz Federacije Bosne i Hercegovine u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine
