Direktne strane investicije
DIREKTNE STRANE INVESTICIJE
Jedna od bitnih karakteristika svjetske privrede u posljednje tri decenije je povećani obim stranih
ulaganja.Kapital se kretao u različitim formama,od direktnih stranih ulaganja do klasičnog pozajmljivanja
na međunarodnom finansijskom tržištu. Direktne strane investicije predstavljaju glavni oblik plasmana
privatnog kapitala razvijenih zemalja u zemljama u razvoju.Pod direktnim stranim investicijama
podrazumijevamo takav oblik ulaganja kod koga ulagač obezbjeđuje pravo svojine,kontrole i upravljanja
nad firmom u koju su uložena sredstva radi ostvarivanja nekog dugoročnog ekonomskog interesa.Preko
ovog oblika ulaganja strani ulagač obezbjeđuje svoj aktivan odnos u radu i poslovanju firme u koju su
sredstva uložena. Direktne strane investicije nastaju prema statističkim kovencijama
rezidenti jedne zemlje postanu vlasnikom 10 ili više posto nekog preduzeća u drugoj zemlji.
Ugovorom o ulaganju zasnivaju se obligaciono-pravni odnosi između ulagača.Ugovor se zaključuje
između subjekata koji pripadaju raznim državama, odnosno na koje se primjenjuje različito
zakonodavstvo.Riječ je o obligacionim odnosima sa elementom inostranosti.
Ugovor je pored zakona, osnovni izvor za identificiranje i interpretiranje pravila kojima se razrješavaju
sporovi do kojih dođe u periodu realiziranja posla.
1. Istorijski razvoj stranih ulaganja
Počeci stranih ulaganja su u 16. vijeku u Evropi gdje počinju da se stvaraju prave trgovine koje se
proširuju po čitavoj Evropi,a njihove predstavništva se otvaraju u svim većim trgovačkim centrima.Što se
tiče preduzeća industrijska revolucija je imala izuzetan uticaj na njihov razvoj.Povećavaju se kapaciteti
preduzeća,stvara se nova organizacija te se snažnije izlazi na svjetsko tržište.To je omogućilo brže
stvaranje multinacionalnih preduzeća koja će u vremenu koje dolazi postati lokomotiva koja će naprijed
povući svjetska ulaganja.
U ovoj fazi investira se na stranom tržištu prvenstveno u trgovačka preduzeća sa ciljem povoljnijeg
nabavljanja sirovina,kao i plasmana gotovih proizvoda.
U periodu između dva rata investicije su se stalno povećavale.Multinacionalna preduća su snažnije
počela da investiraju u naftne izvore posebno u kolonijama. Nakon drugog svjetskog rata za razliku od
ranijih ulaganja koja su uglavnom bila motivirana osiguranjem sirovina,počinje se ulagati u razvoj novih
tehnologija,menadžment znanja i osvajanje novih tržišta.
Period do 1960.god. karakteriše snažna američka investsticiona dominacija jer je oko ¾ investicija došlo
iz USA.Karakteristika 70-tih je jačanje evropskih
te njihovo snažnije
investiranje u svijetu.Početak osamdesetih karakterišu značajna ulaganja TNK u zemlje u razvoju,gdje je
osnovni motiv ulagača bio jeftina radna snaga.Karakteristika 90-tih je da osnažene i već dovoljno
razvijene neke od zemalja u razvoju se pojavljuju kao značajni svjetski ulagači.
Kroz ovaj kratki prikaz vidi se da su počeci investiranja vezani za početke svjetske trgovine, a da se pravi
razvoj stranih ulaganja vezuje za početke moderne industrije.
2. Motivi stranih ulagača
Glavni cilj svih ulaganja je profit. Najvažniji potciljevi,koji u svojoj osnovi opet za cilj imaju ostvarivanje
maksimalne oplodnje angažovanog kapitala su:težnja za osvajanjem novih tržišta,niža cijena
rada,osiguranje izvora urednog snabdijevanja,itd.
-
Težnja sa osvajanjem novih tržišta
je jedan od najvažnijih motiva stranih ulagača.Ako je ulazak jedne
kompanije na neko za nju interesantno tržište otežan makroekonomskom politikom države ili
aktivnostima konkurencije na tom tržištu ona će pokušati ući na to tržište strategijom ulaganja.Kad je u
pitanju zemlja u koju se ulaže,onda je interes te zemlje uglavnom što brži razvoj na osnovu stranog
kapitala koji se ulaže u tu zemlju.Kod ulagača se radi u principu,o osvajanju novih odnosno proširenju
postojećih tržišta,a sve u cilju povećanja profita kao osnovnog cilja svih ulaganja.
-
Niža cijena rada
kao faktor ulaganja je potaknula multinacionalne korporacije da koristeći jeftinu radnu
snagu organizuju proizvodnju po znatno nižim troškovima što je doprinjelo da njihovi proizvodi postanu
još konkurentniji na svjetskom tržištu.
-
Strani ulagač radi osiguranja urednog snabdijevanja svoje proizvodnje potrebnim sirovinama ulaže u
stranu zemlju i u isto vrijeme dolazi do jeftinijih i kvalitetnijih sirovina
što u krajnjem slučaju utiče na
sniženje ukupnih troškova odnosno pojeftinjenje finalnog proizvoda koji na taj način stiče bolji položaj na
tržištu.
U nastojanju da se odgovori na pitanje zašto, kako i gdje će doći do direktne strane investicije može
poslužiti OLI teorija.Prema toj teoriji motiv za pokretanje direktne strane investicije nastaje kada su
ispunjena tri važna uvjeta:prvo,kad postoje vlasničke prednosti zbog posjedovanja specifične neopipljive
imovine(ownership advantages-O),drugo,kad su koristi od vlastite proizvodnje,odnosno od
internacionalizacije veće od koristi što ih donosi prodaja licenci(internalization-I ),i treće,kad postoje
prednosti lokacije(location-L).
3. Motivi zemlje primatelja
Motivi primatelja sastoji se u upređivanju društvenih koristi i društvenih troškova koje su prouzrokovale
direktne strane investicije, te u nastojanju da društvene koristi budu veće.
Društvene koristi ili dobici od direktnih stranih investicija u zemlji primatelju mogu činiti široku paletu:
porezi,otvaranje novih radnih mjesta i u vezi s tim i prijenosa znanja, tehnologije i upravljačkih vještina.
Ulazak stranih kompanija u proizvodni sektor može prouzročiti jačanje konkurencije što povećava
pritisak na efikasnije poslovanje ostatka sektora.
U prilog direktnim stranim investicijama najčešće su se navodila dva osnovna razloga:
Prvo, budući da strana preduzeća posjeduju potrebno znanje, tehnologije i finansijska sredstva, od njih
se očekivalo da pridonesu povećanju efikasnosti domaćih preduzeća te da unaprijede upravljanje
preduzećem.
Drugi važan razlog privlačenja stranih investitora počiva na vjerovanju da direktne strane investicije
generiraju pozitivne indirektne učinke na druga domaća preduzeća što utiče na rast njihove
proizvodnosti.
Potencijalne društvene troškove direktne strane investicije može prouzročiti smanjenje zaposlenosti
zbog racionalizacije radne snage u preuzetom preduzeću ili na makronivou zbog istiskivanja neuspješnih
domaćih preduzeća. Na makronivou može doći do pogoršanja na tekućem računu platnog bilansa sa
zemlje domaćina ukoliko preduzeća nastala direktnim stranim investicijama više uvoze nego izvoze od

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti