INKLUZIJA DJECE S TEŠKOĆAMA U UČENJU
1. UVOD
Do sredine prošlog stoljeća djeca s teškoćama u učenju bila su klasificirana kao djeca sa
specijalnim potrebama koje nisu mogle biti ostvarene u redovnim školama. Težilo se
postupku izdvajanja takve djece i njihova premještaja u „specijalne škole“. Tijekom godina taj
segregacijski postupak unutar školstva pokazao se neodgovarajućim te se u 80-tim i 90-tim
kao njegova prirodna nadogradnja razvila ideja INKLUZIJE.
Inkluzija je trajni proces, proces u kojem se sva djeca
izjednačavaju međusobno. To je proces međusobnog
uvažavanja različitosti svakog djeteta i njegovih potreba.
Prema tome, društvena i socijalna okolina, posebno škola
kao osnovni činitelj razvoja svakog svjesnog društva, a
koja želi postati i ostati suvremena, treba poticati razvoj
potencijala svakog pojedinog djeteta. Rad na
individualnim potencijalima svakog djeteta podrazumijeva
svestrano upoznavanje osobitosti učenika, te otkrivanje
one pozitivne energije i sposobnosti koje posjeduje svaki
pojedinac na sebi svojstven način.
Slika 1 Inkluzija kroz radionice
2. UČENICI S POSEBNIM POTREBAMA U REDOVNOM
ODGOJNO-OBRAZOVNOM PROCESU
U populaciji djece u osnovnoj školi je 10 do 15% djece sa posebnim odgojnim i obrazovnim
potrebama. Njihove posebne odgojno-obrazovne potrebe su raspoređene od lakših do jako
izraženih, te od kratkotrajnih do doživotnih. Među djecu sa posebnim odgojno-obrazovnim
potrebama ubrajamo: djecu sa poremećajima u mentalnom razvoju, slijepu i slabovidnu
djecu, gluhu i nagluhu djecu, djecu s poremećajima u govoru, djecu sa poremećajima u
kretanju, dugotrajno bolesnu djecu, djecu sa smetnjama u ponašanju, djecu sa problemima u
učenju i nadarenu djecu.
U prijašnjim sustavima obrazovanja mjesto u procesu za djecu s teškoćama u razvoju striktno
je bilo određeno postavljenom dijagnozom i kategorizacijom. Pretpostavljalo se da djeca sa
sličnim dijagnozama (teškoćama) imaju iste obrazovne potrebe te su slijedom toga
podučavana na potpuno isti način, odnosno bila su svrstana u već prije tipizirane programe
prilagođene za određene vrste „oštećenja“. Danas se situacija u školstvu promijenila i više se
pristupa svakom učeniku kao jedinstvenoj individui čiji je razvoj dijelom i ovisan o
čimbenicima u njegovoj okolini. Ti čimbenici su od velike važnosti za razvoj i unaprijeđenje
procesa obrazovanja na viši stupanj kojemu treba težiti. Neki od tih negativnih čimbenika
svakako su: neprimjerene i nemotivirajuće okoline, nerazumijevanja procesa učenja djeteta
od strane učitelja, neadekvatnog nastavnog sadržaja, metoda i materijala, negativnih općih
