Javne financije

Javni prihodi

Javni rashodi

Struktura Podjela Struktura Podjela

-porezi                -originarni, derivativni                -vojni rashodi           -  redoviti. izvanredni
-carine                -javno i privatno pravni               -r. za obrazovanje    - produk., neprodukti
-pristojbe           -redoviti, izvanredni                    -r. za soc. osig.        -investicijski transferi
-doprinosi           -od stanovništva, od pravn. os.     -r. za drž.upravu i sudst.     -odgodni,

neodgodni

-ostala davanja -povratni, nepovratni -r. za posredne i neposr. -centralni,

lokalni

                           -od užih i širih teritorijaln.jed.      drž. intervencije u gosp.   -osobni, materijalni
                           -namjenski, nenamjenski             -r za zaštitu okoline             -novčani, naturalni
                           -u novcu, u naturi                        -r. za znanstveno istr. i rad
                                                                                 -ostali rashodi

JAVNE – državne
FINANCIJE – lat. kraj ; novčane činidbe

Privatni sektor - privatne i pravne osobe.
Javni sektor - država koja posluje i obavlja neke funkcije i zadovoljava potrebe
ljudi.
Država nije idealni poduzetnik.
Javne financije su se javile kako bi ispravile nedostatke privatnog sektora.
Javne financije su se pojavile u doba robovlasništva.
Porezi su već u kapitalističkim državama bili najvažniji javni prihod,
(kapitalistička država - porezna država).
Karafa je izučavao namete robovlasnika... Javne financije se jako izučavaju od
15. st. do danas - skolastici, merkantilisti, fiziokrati (Smith, Ricardo..)
U 18. i 19. st. javili su se Mill i Friedman kao začetnici modernih javnih financija.
U doba velike krize se javio Keynes, opredijelio se za ekonomiku ponude.

Tržište je pod određenim uvjetima savršen mehanizam.

Javne financije postoje kako bi djelovale u slučajevima kada je tržište

neučinkovito, posebno u slučajevima manjkave ponude javnih dobara, zbog

internalizacije vanjskih učinaka, u slučaju kad trebaju onemogućiti monopol, u

slučaju pitanja preraspodjele dohotka

Funkcije javnih financija:

1. Alokacijska
2. Redistribucijska
3. Stabilizacijska

Nikada ne djeluju odvojeno.

Alokacijska

ima zadatak da raspoloživa sredstva u državi usmjeri namjenski,

na optimalan način, na onaj dio koji služi zadovoljavanju javnih potreba ili
financiranje javnih dobara.

Redistribucijska

tiče same preraspodjele dohotka unutar obitelji, tj.

međuregionalne, međusektorne raspodjele.

Stabilizacijska

javlja kada je gospodarski sustav izbačen iz ravnoteže, a

intervencijom države, mjerama fiskalne politike treba se djelovati na
ostvarivanje stabilnosti nacionalnog tržišta.

Alokacijska funkcija

– zadovoljavanje javnih dobara, tj. proces kojim se ukupna

upotreba resursa dijeli između privatnih i javnih dobara i kojim se odabire
određena kombinacija javnih dobara
Javna dobra se ne mogu osigurati tržišnim sistemom, za razliku od privatnih
dobara.
Koristi od javnih dobra nisu ograničene samo na jednog određenog potrošača koji
kupuje to dobro nego su dostupne i drugima. Potrošnja takvih proizvoda od strane
različitih pojedinaca nekonkurentna je u smislu da to što jedna osoba uživa neku
korist ne smanjuje dostupnost te koristi i drugima (poboljša se kvaliteta zraka,
rezultat će biti jednako dostupan svima koji taj zrak udišu). Bilo bi neefikasno
isključiti bilo kojeg potrošača iz sudjelovanja u koristima jer njegovo
sudjelovanje ne smanjuje potrošnju nekog drugog. Koristi od javnih dobara nisu
određena pravom vlasništva nekog pojedinca pa tržište ne može funkcionirati.
Budući da su koristi dostupne svima potrošači se neće dobrovoljno javiti da plate
ponuđačima tih dobara. Veza između proizvođača i potrošača se raskida i država
se mora uključiti u zadovoljavanje javnih potreba. Isto se mora uključiti kada je
potrošnja konkurentna tj. kada bi isključivanje bilo opravdano, ali nemoguće ili
skupo. Tada se država mora uključiti zato što tržište ne može riješiti situaciju.
Kod zadovoljavanja privatnih dobara tržišni mehanizam je efikasan jer se
zasniva na razmjeni, a razmjena se javlja tamo gdje postoji isključivi vlasnik
imovine koja se treba razmjenjivati (primjena načela isključivanja – efikasno
rješenje).

Razlike javnog i privatnog sektora:

U obavljanju svojih djelatnosti postoje bitne razlike između financijskih
djelatnosti fizičkih i pravnih osoba i financijske djelatnosti države :

država i njezina pravna tijela u svom poslovanju ne povode se za ostvarenjem
dobiti, za razliku od privatnog sektora,

pri obavljanju zadataka država se ne povodi principom usluga za protuuslugu –
činidba za protučinidbu,

same djelatnosti države uglavnom su nematerijalne prirode (teže ih je
mjeriti, dijeliti i novčano izraziti),

kada država zadovoljava potrebe stanovništva potrebni su joj javni prihodi
koji imaju prisilni karakter,

djelovanje javnog sektora nije u pribavljanju prednosti pojedinim privatnim
osobama, nego u zadovoljenju potreba što većeg broja osoba,

mehanizam odlučivanja o javnim financijama razlikuje se : kod države
odlučuje predstavničko tijelo (sabor) iz kojih izvora, od koga i u kojem iznosu
se ubiru prihodi,

državna dobra su trajna.

JAVNA DOBRA I USLUGE

Sva ona dobra koja nam suvremena, moderna država stavlja na raspolaganje
putem javnog sektora (mehanizam) ; posjeduju određene karakteristike koje se
razlikuju od privatnih dobara :

1. Neisključivost

– korištenje javnog dobra od jedne osobe ne isključuje

korištenje tog istog dobra i za druge osobe.

2. Neiscrpnost

– korištenje javnog dobra ne znači iscrpljivanje tog dobra.

U korištenju javnih dobara mogu se javiti neplatiše (šverceri, slobodni jahači)
koji besplatno koriste javna dobra.

Javna dobra dijelimo na:
1.

Čista

su sva ona javna dobra koja nisu predmet ponude i potražnje na tržištu

već je njihovo korištenje osigurano od države svima (obrana, nacionalna
sigurnost, sud, policija).

Nečista

su ona dobra koja pruža država, ali mogu biti predmetom ponude i

potražnje na tržištu, ali proizvodnju i uvjete korištenja utvrđuje država kao
takva (zdravstvo, školstvo)

JAVNI PRIHODI

Za ostvarenje zadataka i mjera koje je država dužna izvršiti potrebna su joj
određena sredstva, odnosno prihodi, a nazivamo ih državni ili javni prihodi.
To su porezi, carine, pristojbe, doprinosi i ostali oblici javnih davanja.

Glavna obilježja su:
1. Svi državni prihodi služe za podmirenje javnih rashoda.
2. Svi se ubiru u novcu.
3. Ubiru se periodično i konstantno.
4. Ubiru se uglavnom iz dohotka, rijetko iz imovine.

Broj i vrste javnih prihoda koje služe za podmirenje javnih potreba, odnosno
javnih rashoda, razlikuje se od zemlje do zemlje, kao što se razlikuje i uloga
pojedinog javnog prihoda.

Podjela javnih prihoda:

1. Izvorni (originarni) –

to su prihodi koje je država ostvarila na temelju svoje

vlastite ekonomske aktivnosti ili na temelju prava vlasništva.

Izvedeni (derivativni) –

to su prihodi koje država ubire na osnovi financijskog

suvereniteta, svoje moći.

2. Redovni –

svi prihodi koje država kontinuirano ubire (porez na promet).

Izvanredni

– oni koji se ne ubiru konstantno, već povremeno; u određenim

vremenskim razdobljima.

3. Prihodi od stanovništva –

oni prihodi koje država dobiva jer ih građani

izdvajaju iz imovine i dohotka kako bi se podmirili javni rashodi.

Prihodi od pravnih osoba –

oni prihodi koje država ubire od gospodarskih

jedinica.

4. Povratni

- imamo korist od izdvojenih prihoda

Nepovratni

- prihodi koji se izdvajaju se ne vraćaju.

POREZI

Porezi

- osnovni financijski instrument prikupljanja prihode kojima se podmiruju

javni rashodi.
S ekonomskog gledišta za državu je prihod, a za onoga tko ga plaća je trošak.

Karakteristike koje čine porez javnim prihodom:
1. Porezi su derivativan javni prihod.
2. Porezi su prisilan prihod države.
3. Porezi služe za podmirenje javnih rashoda.
4. Porezi nemaju neposrednu protuuslugu.
5. Obveza plaćanja poreza se izvršava uglavnom u novcu.
6. Porezi su uglavnom nenamjenski prihodi u većini država.
7. Plaća se prema teritorijalnom principu.

1. Porezi su derivativan javni prihod

Na temelju svoje financijske moći država ima pravo nametnuti ubiranje poreza
svojim građanima. Tako oporezivanjem država djeluje na smanjenje ekonomske
snage fizičkih i pravnih osoba kako bi stvorila vlastitu ekonomsku snagu, tj.
prikupila sredstva kojima će podmiriti javne rashode. Porezima država ostvaruje
prihode kojima se služi za ostvarivanje fiskalnih i nefiskalnih ciljeva.

2. Porezi su prisilan prihod države

Prisilan karakter poreza dolazi do izražaja pri naplati samog poreza, a ne pri
uvođenju samog poreza.

3. Porezi služe za podmirenje javnih rashoda

Sve što se ubire kao porez koristi se za podmirenje javnih potreba.

4. Porezi nemaju neposrednu protuuslugu

Za razliku od nekih drugih javnih prihoda za iznos plaćenog poreza država ne
daje direktnu protuuslugu za taj iznos. Pri plaćanju poreza kao i pri utvrđivanju