Krivicno prvo I- prvo deo
1
PITANJA ZA I KOLOKVIJUM IZ KRIVIČNOG PRAVA
(26.11.2014)
1. POJAM KP.
KP predstav sistem pravnih propisa kojima se radi zaštite određenih
društvenih odnosa
,
predviđaju krivična
dela
i
krivične sankcije
za učinioce tih dela.
2. PREDMET KP.
Polazeći od pojma KP. možemo zaključiti da se predmet KP. sastoji iz tri elementa:
1
.
krivično
delo
-predstavlja jedan realna događaj (asocijalno ponašenje);
2
.
učinilac krivičnog dela
- je realno biće koje živi u jednom društvu i podleže promenama tog d., a nesme
biti izgubljen među normama zakona;
3
.
krivična sankcija za učinioca
- predstavlja d. posledicu koja se nadovezuje na KD; za cilj ima smanjenje
kriminaliteta i zaštitu d. vrednosti.
3. IZVORI KP.
Brojne su podele izvora KP., ali jedna od najznačajnijih je podela na:
a)
MEĐUNARODNE
-
materija se reguliše
međunarodnim
ugovorima
(multilateralnim i bilatelarnim); i
b)
NACIONALNE
-
1.
Ustav
-
najviši pravni akt svake države;
2.
Zakon
- glavni i neposredni izvor našeg KP;
3.
Podzakonski akti
-
su dopunski izvor kod tzv. blanketnih KD;
4.
Sudska praksa
- nije izvor u formalnom smislu, ali ima veliki uticaj.
5.
KP teorija
4. POJAM I VRSTE TUMAČENJA KP.
Da bi se apstraktna krivičnopravna norma mogla primeniti na konkretan slučaj, mora joj prethoditi misaona ranja, istraživanja i
objašnjavanja normi-
tumačenje zakona.
Vrste tumačenja u KP, prema:
1.
Izvoru tumačenja:
-
zasniva se na subjektu koji vrši tumačenje;
2.
Načinu tumačenja
-gramatičko, logičko, ciljno, istorijsko,sistematsko i uporedno ;
3.
Obimu
:
do ovakvog tumačenja dolazi se kada reči i rečenice u KZ dozvoljvaju različita tumačenja:
5. TUMAČENJE KZ PREMA SUBJEKTU (IZVORU) I NAČINU TUMAČENJA.
1.
Izvoru tumačenja:
-zasniva se na subjektu koji vrši tumačenje;
razlikujemo: a) AUTENTIČNO- ne stvara novi zakon, već objašnjava smisao, daje ga organ koji ga i donosi-obavezno za sve;
b) SUDSKO- daje sud, prilikom donošenja presuda, tumačenje viših
sudova nije obavezujuće za niže sudove, ali ima veliki značaj za njih;
c) NAUČNO- daje ga nauka KP i nije obavezujuće, ali često predstavlja koristan doprinos u rešavanju
2.Načinu tumačenja:
a) GRAMATIČKO- se zasniva na tekstu KZ, a vrši se analizom upotrebljenih reči;
b) LOGIČKO- zasniva se na zakonima logike i postoje tri vrste ovog tumačenja:
1.
argumentum a contrario
- zaključak suprotnosti;
2.
argumentum a minore ad minus
- ako je nešto zabranjeno u lakšem
(od manjeg ka većem) slučaju, zabranjeno je i u težem;
3.
argumentum a minus ad maius
- ako je nešto dozvoljeno u težem
(od većeg ka manjem) slučaju, dozvoljeno je i u lakšem.
c) CILJNO- prvo utvrđuje objekat zaštite, da bi se mogao utvrditi cilj donošenja KZ;
d) ISTORIJSKO- vrši se na osnovu materijala koji su korišćeni u vreme pripreme KZ;
e) SISTEMATSKO-dovođenjem KZ u vezu sa nekim ne KZ, otkriva se njegov smisao
d) UPOREDNO- do pravog smisla KZ dolazi upoređivanjem sa drugim KZ.
2
6. ANALOGIJA U KP.
Pod analogijom podrazumevamo objašnjenje KZ odnosno neke njegove odredbe, naosnovu
sličnosti
sa nekim drugim KZ,
odnosno nekom dr. sličnom odredbom. Da bi se neko ponašanje smatralo KD neophodno je da ima sve elemente KD, prema
ovom stavu je analogija zabranjena, kako
pravna
(obj. Značenja KZ, na osnovu načela koja veže za ceo pr. sistem jedne države),
tako i
zakonska
(obj. KZ na osnovu nekog drugog zakona, tj odredbe kojom je regulisan neki dr. sličan slučaj). Takođe je
zabranjena ukoloko otežava položaj učinioca KD, ali je dozvoljena ukoliko ga olakšava.
7. VREMENSKO VAŽENJE KZ.
Kao i svaki zakon tako i KZ ima svoje
vreme važenja
, ono počinje najćešće osmog dana po objavljivanju u Službenom gasniku i
traje sve dok KZ ne prestane da važi. Jedano od važnih pita u vezi sa stupanjem na snagu KZ jeste koji se zakon primenjuje ako
je KD učinjeno u vreme važenja starog KZ, a sudi mu se u vreme kada je donet novi KZ. U ovo slučaju važi pravilo da na svako
KD primenjuje KZ koji je važio u vreme izvršenja tog dela, sem ako nivi KZ nije blaži po učinioca.
8.
PROSTORNO VAŽENJE KZ.
Pravila o prostornom važenju KZ rešavaju pitanje čiji će se zakon primeniti u knkretnom slučaju, da li jedne ili druge države.
Opšte prihvaćenja su četiri principa prostornog važenja:
1.
Teritorijalni princip
:
KZ se primenjuje na svakoga ko učini KD na teritoriji države, gde taj KZ važi;
2.
Personalni princip
:
Srpski KZ vaši i za Srbe koji KD učine u inostranstvu;
3.
Realni princip
:
KZ se primenjuje na svakoga ko učini KD na štetu te države ili njenih građana;
a)Primarni
- naš KZ važi za svakoga ko u inostranstvu učini KD protiv ustavnog uređenja
i bezbednosti
RS,falsifikovanja novca;
b) Supsidijarni
-važi i za stranca koji u inostranstu učini prema našoj državi ili državljaninu bilo koje KD.
4.
Univerzalni princip
:
predviđa važenje našeg KZ prema strancu, koji prema stranoj državi ili državljaninu u inostranstu učini
neko
KD za koje se može izreći kazna u trajanju od 5god ili više.
9. ODNOS KP. PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA (USTAVNO, GRAĐANSKO, PRIVREDNO I
UPRAVNO)
Krivično i ustavni pravo
Kada govovrimo o odnosu ove dve grane moramo istaći da ustav predstavlja osnovni zakon svake zemlje, kojim se utvrđuje
njene najvažnije društvene karakteristike i državno uređenje, isto ovo važi i za KP. Ustavno i KP imaju isti zadatak. Niz KD
imaju svoj osnov u ustavnim odredbama. Pored sličnosti postoje i razlike između ovde dve pozitivne pr. grane. Razlike se
znasnijavi na različitoj prirodi KP i ustavnog prava; odredbe ustavnog pr. imaju deklarativni karakter i sasmim tim ne mogu same
obezbediti zaštitu vrednosti i principa koje proklamuju (ne propisuju sankcije), dok KP predviđa konkretne mere, uslove i način
primene u slučaju povrede d. odnosa-KP je jedan od najefikasnijih mera zaštite ustavnog poretka.
Krivično i građansko pravo
Građansko pravo reguliše određenu grupu d. odnosa i strava niz pojmova koji se sreću i u KP (svojina, stvar, oduzimanje i
prisvajanje stvari). Osnovna veza između ove dve grane javlja se kod imovinsko-pravnih postupaka koji se rešavaju i u
krivičnom postupku. Takođe postoje i razlike između ove dve grane pr.: građanskopravni odnos može se zasnovati na mnogo
različitih činjenica, dok se krivičnopravni može zasnovati samo na činjenici postojanja KD-iz ovoga sledi da je GP. šire i
obimnije. Druga osnovna razlika: odnosi u GP. zasnivaju se na slobodnoj volji stanaka (prvo slobodnog raspolaganja-
ius
dispositivum
), dok se krivičnopravni odnos ne zasniva na volji stranaka, već se ovakav odnos zasniva
ex officio.
Kao treća razlika
javlja se sledeća: krvičnopravni odnos ne prestajem donošenjem sudske presude, već samo menja svoj oblik, dok
građanskopravni odnos prestaje presudom.
Krivično i privredno pravo
O odnosu KP i PP govorimo kada jeu pitanju razgraničavanje KP i privrednih prstupa, KD sujedna vrsta delikata dok su
privredni prestupi druga-ovde se radi o opštem delu KP. Međutim možemo govoriti i o odnosu KP i PP sa aspekta posebnog dela
KP-posebno deo KP predviđa niz KD protiv privrede, takve odredbe su blanketnog karaktera jer se ne mogu razumeti ukoliko se
nemaju u vidu propisi iz oblasti PP.
Krivično i upravno pravo

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti