INFEKCIJE U TRUDNOĆI

Mnogi mirkoorganizmi imaju sposobnost vertikalne transmisije majke prema plodu, bilo 

transplacentnim prenosom, putem krvi, ascendentno, širenjem iz donjeg genitalnog trakta kroz 

intaktne ili rupturirane plodove ovojke i tokom porodjaja zbog prevremene rupture ovojaka, 

produženog porodjaja, brojnih pregleda i akušerskih operacija. Infekcije koje nastaju u ranoj 

trudnoći u toku embriogeneze mogu izazvati malformacije ploda, dok infekcije u kasnijoj 

trudnoći mogu da se manifestuju morfološkim i funkcionalnim promena pojedinih organa i 

organskih sistema. Važno je spomenuti, da se intrauterine i intrapartalne infekcije manifestuju u 

prvih 72 sata od porodjaja, a nakon tog perioda infekcije su nastale u neonatalnom periodu.

Najčešći uzročnici infekcije u trudnoći su:

– virusi,

– bakterije i

– paraziti.

Od virusnih uzročnika najčešći i najznačajniji su:

Virus rubele

Infekcija je poznata samo kod čoveka i najčešće obolevaju deca. Prenosi se kapljičnim putem i u 

trudnoći može izazvati teške kongenitalne malformacije ploda. Sindrom kongenitalne rubele 

izaziva kod ploda pojedinačno ili udruženo: zastoj u rastu ploda, lezije CNS, srčane mane, lezije 

oka i kostiju, hepatosplenomegaliju i sl., kao i tkz. pozni rubela sindrom koji se manifestuje 

panencefalitisom i dijabetes melitusom tip I u drugoj i trećoj deceniji života u do tada zdrave 

dece. Inače, ovaj virus spada u najjače do sada poznate teratogene agense. Učestalost infekcije 

ploda u ranoj trudnoći je oko 80 % slučajeva, malformacije ploda se javljaju u skoro 100 % 

slučajeva, dok u drugoj polovini trudnoće do infekcije dolazi u oko 25 % odnosno malformacije 

ploda u 0 % slučajeva. Dijagnoza je često teska, jer je klinička slika, često nespecifična ili 

subklinička.Važno je napomenuti, da je kod neimunizovanih trudnica istovremena infekcija 

ploda vrlo verovatna, dok kod imunizovanih trudnica je taj rizik vrlo mali, ali ipak moguć u 

epidemijama. Od laboratorijskih analiza koristi se titar specifičnih antitela IgM ili IgG klase u 

dva uzastopna uzorka krvi majke. Intrauterina dijagnoza, nalazom specifičnih IgM antitela, 

moguća je posle 18. nedelje trudnoće kordocentezom, i u slučaju njihovog postojanja savetuje se 

prekid trudnoće. Prevencija se sastoji u vakcinaciji neimunizovanih žena i to isključivo van 

trudnoće, jer se radi o atenuisanom živom virusu koji može izazvati inefkciju ploda.

CMV

Citomegalovirus (CMV) spada u grupu herpes virusa i prenosi se kapljično, transplacentno, 

tokom dojenja i polnim putem. Nakon primarne infekcije virus perzistira u latentnoj formi u 

nervnim ganglijama i kasnije se povremeno aktivira. Stanja poremećenog imuniteta pogoduju 

pojavi reinfekcije, a fetusi zbog slabijeg celularnog imuniteta imaju visok rizik razvoja sekvela. 

Infekcija je najčešće asimptomatska ili se javljaju simptomi slični mononukleozi. CMV spada u 

najčešće kongenitalne infekcije novorodjenčadi sa indcidencom od oko 1%. Na sreću, veliki broj 

trudnica je imunizovano na ovaj virus. Sama infekcija kod većine trudnica prolazi 

asimptomatski. Dijagnoza primarne infekcije postavlja se porastom titra specifičnih antitela IgM 

ili IgG klase, a reinfekcije porastom titra antitela IgG klase iz dva uzorka krvi majke. Kod 

primarne infekcije majke stopa infekcije ploda je oko 40%, a pojava malformacija ploda je oko 

15% , a koje opadaju sa starošću trudnoće. Kod primarnom infekcijom zahvaćenih fetusa nastaje 

kongenitalna citomegalična inkluziona bolest koja se manifestuje: zastojem u rastu ploda, 

meningoencefalitisom, mikrocefalijom ( malom glavom ), kalcifikacijama CNS, 

horioretinitisom, hepatosplenomegalijom, trombocitopenijom, atipičnom limfocitozom, 

pneumonijom i sl. Nažalost, kod oko 90% ostaju trajne sekvele, kao što su psihomotorna 

retardacija, gluvoća i slepilo. Čak posle porodjaja, kod asimptomatskih novorodjenčadi taj 

procenat iznosi oko 10 %. U slučaju reinfekcije, stope infekcije i malformacije ploda su 

neuporedivo manje. Definitivna dijagnoza infekcije ploda postavlja se amniocentezom ili 

kordocentezom, a ultrazvučnim pregledom se konstatuje stepen malformacija ploda 

(mikrocefalija, ventrikulomegalija, cerebralne kalcifikacije, hiperehogena creva) i u zavisnosti od 

njihovog prisustva/odsustva savetuje se prekid/nastavak trudnoće.

background image

Želiš da pročitaš svih 8 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti