1

2

background image

4

1. Pojam rakije

Rakija je žestoko alkoholno piće koje se dobija jednostrukom ili dvostrukom destilacijom 

mase koja se dobija alkoholnim vrenjem voća, raži, krompira i sličnog. Rakija je reč arapskog 
porekla i potiče od reči „al-rak“. U naše krajeve je stigla sa Turcima. U početku je označavala 
piće arak koje se proizvodilo u dalekoistočnim zemljama, a dobijalo se destilacijom prevrelog 
soka ili vina specijalnih vrsta palmi. Tek u 15. veku počinje proizvodnja nacionalnih pića u 
Evropi, a samim tim i rakija na Balkanu.

Rakija   se   može   proizvoditi   od   svih   voćnih   vrsta   koje   sadrže   šećer   iz   kojeg   u   toku 

alkoholne   fermentacije   nastaje   alkohol.   Najpogodnije   voćne   vreste   za   proizvodnju   rakije   su 
jabučaste (jabuke i kruške) i koštičave vrste (šljive, trešnje, višnje, kajsije i breskve). U nekim 
zemljama rakija se proizvodi i od bobičastog voća (maline, ribizle, kupine itd.). Lozovača i 
komovica   se   proizvode   od   prevrelog   kljuka   grožđa   ili   komine   od   grožđa   koje   zaostaju   u 
proizvodnji vina.

Voće za proizvodnju rakije se bere u punoj fiziološkoj zrelosti jer u tom stadijumu voće 

sadrži maksimalnu količinu šećera i najizraženiju sortnu aromu koja je veoma važna za svaku 
voćnu rakiju. Za proizvodnju voćnih rakija uglavnom se koristi voće koje nije prikladno za duže 
čuvanje i skladištenje, prezrelo, oštećeno i manje kvalitetno. Od takvog voća može se dobiti još 
uvek   dobra   rakija.   Jako   trulo   i   plesnivo   voće   znatno   umanjuje   kvalitet   rakije   jer   dolazi   do 
prelaska stranih mirisa u rakiju za vreme destilacije. Rakija proizvedena od nedozrelog voća je 
drugorazrednog kvaliteta posebno u pogledu arome.

Za proizvodnju vrhunske rakije potrebno je uzimati samo fiziološki zrelo, neoštećeno i 

dobro čuvano voće. Prezrelo, oštećeno i plesnivo voće sadrži manje šećera i ima lošu aromu, 
pošto prezrelo voće brzo gubi aromatične komponente. Izuzetak od ovog generalnog pravila čine 
šljive   i   kruške   viljamovke   čiji   prezreli   plodovi   sadrže   više   aromatičnih   materija   i   daju 
kvalitetniju rakiju.

U   tabeli   je   prikazan   randman   rakije   pojedinih   voćnih   vrsta.   Pod   randmanom   rakije 

podrazumeva se količina rakije koja se dobija od 100 kg voća ili grožđa:

5

Tabela 1.

 Randman rakije 

Vrsta voća

Sadržaj šećera (%)

100% alk/100kg voća

50% rakije

Variranje

Prosečno

Variranje

Prosečno

(l)

jabuka

6-15

10

3-6

5

10

kruška

6-14

9

3-6

5

10

kajsija

4-14

7

3-7

4

8

breskva

7-12

8

4,5

9

trešnja

6-18

11

4-9

6

12

višnja

7-14

9

3-7

5

10

šljiva

8-15

10

4-8

6

12

malina

4,56

5,5

3

6

ribizla

4-9

3,5

7

kupina

4-7

5,5

3,5

7

grožđe

9-19

14

4-10

8

16

komina

3,3-3,8

3,5

6-7

vinski talog

5,5-6,6

5,5

11

vino

9,0-12,0

10

20

Najznačajniji   parametri   kvaliteta   voća   su   sadržaj   šećera,   proteina,   vitamina,   kiselina 

(limunska, jabučna, vinska, sirćetna), organskih jedinjenja i minerala. Ovi sastojci daju rakijama 
karakterističan ukus, miris i boju. Proces alkoholne fermentacije se veoma teško odvija ako u 
voću nema dovoljno azota i fosfora jer su oni neophodni kvascima za rast i razmnožavanje. 
Taninske materije, aromatična ulja, viši i niži alkoholi su takođe značajne komponente voća u 
proizvodnji voćnih rakija.

Svakako najznačajnija komponenta voća u proizvodnji voćnih rakija je šećer. Sadržaj 

šećera  zavisi  od  voćne  vrste,  agrotehničkih  uslova i  stepena  zrelosti  voća.  Prosečan  sadržaj 
šećera i granice variranja za pojedine voćne vrste su dati u tabeli:

background image

7

Pečenje rakije se odvija u četiri koraka: priprema voća za fermentaciju, vrenje-alkoholna 

fermentacija kljuka, destilacija-pečenje rakije i odležavanje-sazrevanje pića.

1.1.1.

 Priprema voća za fermentaciju

Za proizvodnju voćnih rakija mogu poslužiti sve voćne sirovine koje imaju dovoljnu 

količinu šećera koji će se tokom procesa fermentacije tranformisati u alkohol. Procenat ukupnog 
šećera u voću je dirketno proporcionalan količini etil alkohola koji će nastati. Pored šećera, 
jednako   vredne   su   i   organske   i   neorganske   materije   koje   voću   a   kasnije   i   rakijama   daju 
specifičnan   miris,   boju,   ukus.   Vreme   berbe   plodova   je   karakteristično   za   svaku   sortu   ali 
zajedničko je da se proces obavlja u punoj tehnološkoj zrelosti. Berba se obavlja po suvom danu 
i vrši se ručno ili mehanički i pritom je poželjno da se prostor ispod stabala obezbedi folijama da 
bi se izbeglo prljanje plodova. 

Posle završene berbe, plodovi se odvoze na pranje u cilju uklanjanja epifitne mikroflore i 

mehaničkih nečistoća. Prezrele i plesnive plodove bi trebalo ukloniti i po mogućstvu koštice iz 
koštičavog voća zbog prevencije nastajanja toksične cijano-vodonične kiseline i kancerogenog 
etil-karbamata. U vrioni sud se nikako ne stavljaju celi plodovi jer bi proces fermentacije trajao 
isuviše dugo. Plodovi se usitnjavaju dok ne nastane kaša i tek onda stavljaju u vrione sudove. 
Njih bi prethodno trebalo konzervisati jer je dobijeni kljuk pogodan za razvoj mikroorganizama i 
kao takav fermentaciju može odvesti u pogrešnom smeru.

1.1.2.

 Vrenje-alkoholna fermentacija kljuka

Želiš da pročitaš svih 30 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti