Bankarski poslovi
1
Bankarski poslovi
1.UVOD
Banke predstavljaju najveću i najznačajniju grupu depozitnih
finansijskih institucuja. Etimološki pojam banka vodi porijeklo od latinske
riječi „banca“ što znači klupa ili „sto za razmjenu novca“. Banke su, dakle,
institucije koje prikupljaju slobodna novčana sredstva (depozite),
odobravaju kredite i obezbjeđuju transakcioni novac ( plaćanja ).
Početak bankarstva vezuje se za Srednji vijek na području sjeverne
Italije, iako pojedine elemente bankarstva možemo naći i u antičkoj Grčkoj
i Rimu, kada je banka bila važna u funkciji mjenjačnica novca,
posredovanja i čuvanja novca, a te poslove su ustvari obavljali hramovi uz
zaštitu vladara. Slične poslove obavljali su sumerski sveštenici 3000 godina
p.n.e., kao i vavilonski sveštenici. Vavilonci su poznavali poslove
deponovanja novca, mjenjačke poslove, posuđivanje novca uz kamatu i
vršenje isplata na račun komitenta. U početku su stari bankari samo čuvali
tuđi novac bez prava da ga upotrijebe, da bi nakon što su shvatili da njihovi
deponenti duže vrijeme ne traže svoj novac, oni su počeli da daju od tog
novca zajam uz kamatu, dok su istovremeno i svojim deponentima plaćali
određenu kamatu za ekonomsku upotrebu njihovih depozita. Tako su se
razvili prvi bankarski poslovi i posrednička uloga banke.
Savremene definicije pojma banke u ekonomskoj teoriji uzimajući u
vidu nastanak, razvoj i koncepciju banke, daju sledeću definiciju iste:
„Banka je specifičan privredni i tržišni subjekt (sui generis preduzeće),
koja, na bazi prenijetih ovlašćenja i povjerenja, posreduje u transferisanju
tuđih sredstava (prije svega na kreditnoj osnovi), obavljajući sve novčane,
depozitne i kreditne transakcije između finansijski suficitarnih i finansijski
deficitarnih transaktora, vršeći pri tome sekundarnu emisiju novca uz
ispoljavanje visokog stepena profesionalnosti, organizovanosti i
adaptiranosti na promene u društveno-ekonomskom okruženju, što
doprinosi maksimizaciji sopstvene mikroekonomije i optimizaciji
korišćenja finansijskih sredstava u makroekonomiji.“
(dr Aleksandar Živković, dr Rade Stankić i dr Borko Krstić:Bankarsko poslovanje i platni
promet)
2
Bankarski poslovi
Poslednjih godina uloga banke se značajno mijenja, radi čega se
mijenja i shvatanje o suštini bankarski poslova. Glavni elementi uticaja na
ove promjene su tokovi internacionalizacije i globalizacije, povećanje broja
finansijskih usluga, podizanje nivoa konkurencije, tehničko tehnološki
razvoj itd.
2.POJAM BANKARSKIH POSLOVA
Banke su trgovinski subjekti, te su stoga i bankarski poslovi objektivni
trgovački poslovi.
Bankarski poslovi su posebna vrsta pravnih poslova u robnonovčanom
prometu gdje se opšta načela i principi robnonovčanog prometa
primjenjuju i kada su u pitanju bankarski poslovi, ako za te poslove nisu
predviđena posebna pravila. Poslovi robnog prometa i bankarski poslovi
spadaju u širu kategoriju poslova pravnog prometa kojima se reguliše
cirkulacija robe i novca.
Bankarski poslovi predstavljaju poslove koje banke obavljaju po
pravilima bankarske struke. Bankarskim poslovima se smatraju svi poslovi
izmedju bankarskih organizacija, kod kojih su oba subjekta bankarske
organizacije. Bankarski poslovi su i oni poslovi kod kojih je samo jedan
subjekat bankarska organizacija, a drugi subjekat u poslu, domaće ili
strano fizičko ili pravno lice.
Takođe, u tim poslovima, umjesto banke, mogu da učestvuju i drugi
ovlašćeni subjekti, ali se i tada na te poslove primjenjuju pravila
bankarskog poslovanja. Zato bankarski poslovi nisu samo bančini poslovi
ili samo poslovi sa bankom, jer se oni obavljaju po bankarskim pravilima
poslovanja i onda kada se kao subjekt ne pojavljuje banka. Ti poslovi imaju
za predmet novac, hartije od vrijednosti i određene usluge koje banke ( i
drugi ovlašćeni subjekti ) pružaju svojim klijentima.
U bankarske poslove spadaju razne vrste poslova kojima banke
prikupljaju slobodna novčana sredstva i stavljaju ih na raspolaganje
zainteresovanim licima , poslovi koje banka obavlja u vezi sa plaćanjem,
kreditiranjem i obezbjeđivanjem plaćanja.

4
Bankarski poslovi
transakcije koje se obavljaju korišćenjem EDI i sličnih tehnologija (npr.
SWIFT-EDI - sistem u bankarstvu, EDIFACT - standardi koji definišu
elektronsku razmjenu podataka u administraciji, trgovini i transportu).
Bankarski poslovi spadaju u kategoriju formularnih ( adhezionih )
ugovora. Uglavnom se zaključuju na taj način što bančin klijent prihvata
uslove poslovanja banke. Svoju volju klijent izražava tako što prilikom
zaključenja ugovora potpisuje formulare koje je banka unaprijed
pripremila. Međutim, i kod ovih ugovora, kao i kod ugovora o robnom
prometu, dozvoljena je mogućnost da se u ugovor unesu i posebne klauzule
ili odredbe u kojima se isključuje odgovornost banke u određenim
slučajevima ili se takve izmene čine na zahtev komintenata.
Bankarski poslovi su po pravilu
intuitu personae.
Zasnivaju se na
međusobnom povjerenju ugovarača banke i njenog klijenta. U skladu sa
običajnim pravilima banka ima slobodu izbora klijenata i shodno tome ima
pravo i da odbije zahtjev klijenta da mu otvori račun. Ipak, sloboda izbora
nije neograničena, pa se može postaviti pitanje odgovornosti banke ako
prilikom izbora postupa zlonamjerno.
Bankarski poslovi mogu se dokazivati svim dokaznim sredstvima.
Za sporove u vezi sa bankarskim poslovima nadležni su privredni-trgovački
sudovi. U našoj zemlji, nadležnost sudova određuje se prema tome ko je
komintent banke. Tako su privredni sudovi nadležni, kada se kao komintent
pojavljuje pravno lice, a građanski sudovi, kada se kao komintent pojavljuje
fizičko lice.
4.SUBJEKTI BANKARSKIH POSLOVA
Kao subjekti bankarskih poslova pojavljuju se banke i bančini komitenti,
klijenti.
5
Bankarski poslovi
a) Banke
Kao banke
, u zavisnosti o kojoj se vrsti poslova radi
,
mogu se pojaviti
emisione banke
(banke koje obavljaju emisiju, izdavanje
novca, odnosno drugih sredstava plaćanja i iste se smatraju najvažnijim
bankama);
depozitne banke
(koje primaju od klijenata, komitenata na
čuvanje novac, dragocjenosti i hartije od vrijednosti);
založne banke
(koje
služe za zalaganje određenih predmeta, koje radi dobijanja kredita, zalažu
klijenti, radi se o ručnoj zalozi);
hipotekarne banke
(kod kojih u cilju
obezbjeđenja kredita, komitenti zalažu nepokretnost nad kojima je
konstituisana hipoteka) i
poslovne banke
(koje obavljaju bankarske
poslove za račun preduzeća i društava).
Drugi kriterijum podele banaka je područje
na kojem one
obavljaju djelatnost, pa se može govoriti o
međunarodnim bankama
(koje
su prisutne pri obavljanju poslova u međunarodnom prometu),
nacionalne
banke
(koje se osnivaju po propisima određene države i čije je sjedište na
teritoriji te države, ali djelatnost mogu obavljati i na unutrašnjem i u
međunarodnom platnom prometu), i
lokalne banke
(koje se osnivaju na
jednom užem području - gradu, mjestu, opštini i dr.).
Pored toga, banke mogu biti još i po nameni neke
posebne vrste
banaka
, kao što su
banke za kreditiranje izvoza
(cilj im je da putem
kredita unapređuju izvoz i obavljaju bankarske poslove sa inostranstvom),
bankarski konzorcijumi
(udruženja banaka u cilju davanja većih kredita
pojedinim preduzećima ili društvima),
holding društva
(gdje se putem
njihovog kapitala postiže kontrola nad radom preduzeća u određenoj
privrednoj grani) i
društva za plasiranje kapitala
(predstavljaju poseban
oblik banaka u buržoaskim državama koja su ustvari trgovačka društva i
omogućavaju svojim članovima sigurnije plasiranje kapitala putem
kupovine određenih hartija od vrijednosti).
b) Bančini komitenti, klijenti
.- Kao bančini klijenti, komitenti mogu
da se pojave, kako
pravna tako i fizička lica.
Zavisno od učestalosti
njihovog opštenja sa bankom
, kao i prema prirodi odnosa, isti mogu da
budu
stalni i povremeni
,tj. prolazni bančini komintenti. Stalnim
komitentima, smatraju se ona lica koja svoje cjelokupno finansijsko
poslovanje obavljaju preko određene banke. To je slučaj i kod nas, da
određena preduzeća, društva i ustanove imaju svoje stalne poslovne banke.
Povremenim i prolaznim komitentima, smatraju se oni koji povremeno
dolaze u poslovne odnose (ili u "prolazu") sa nekom od banaka, prilikom
obavljanja određenog posla.
Jedna druga podjela bančinih klijenata mogla bi se napraviti
na osnovu
prirode njihovog odnosa sa bankom
, tako se komitenti, klijenti mogu

7
Bankarski poslovi
5.PODJELA BANKARSKIH POSLOVA
Postoji nekoliko klasifikacija bankarskih poslova.
Prema subjektima koji ih obavljaju
dijele se na neke rezervisane
poslove koje obavljaju samo banke, na stručan i profesionalan
način(akreditiv). A neke od bankarskih poslova obavljaju i nebankarske
organizacije, što često zavisi od ugleda i povjerenja koje ima njihov osnivač.
Prema finansijskim tokovima
dijele se :
- Prema toku sredstava u banku (izvori sredstava), koji podrazumjevaju
mobilizaciju sredstava (ulozi na štednju).
- Prema toku sredstava iz banke (plasman sredstava), gdje ubrajamo
zajmove i poslove zajedničkih ulaganja.
- Prema toku sredstava putem banke (uslužni poslovi).
Sličnu klasifikaciju u pogledu vrsta bankarskih poslova, dao je profesor
Vasiljević, gde je on bankarske poslove podelio na kreditne poslove, u
okviru kojh su (kredit, faktoring, forfeting i lizing), bankarski depoziti(u
okviru kojih su: novčani depozit, ulog na štednju, bankarski tekući račun,
nenovčani depozit, depozit hartija od vrednosti i ugovor o sefu) i bankarski
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti