Pitanje br 6. Po formuli univerzalnog zakona treba da postupamo po onim maksimama za koje mozemo
htjeti da postanu opsti zakon. Jedno tumacenje ove formule kaze da je moralno nedopustivo postupati
na nacin na koji je nemoguce da svi postupaju. Je li,ovako shvacena, ta formula branjiva?
Kant je izložio nekoliko formulacija ovog principa od kojih ću navesti dvije formule ili pravila koji su
značajni za svrhu ovog teksta o prosvjetiteljstvu. Prvo je ”Pravilo ili formula univerzalnog zakona” koju je
Kant smatrao osnovnom formulom, a glasi ”Djeluj samo prema onoj maksimi (načelu) za koju možeš
htjeti da postane univerzalni zakon”. Ako tako univerzalizirana maksima ne može biti opći zakon, imaš
savršenu dužnost ne izvršiti takvu akciju. Moguć je i slučaj gdje maksima može biti univerzalni zakon, ali
pojedinac ne želi da ta maksima bude univerzalan zakon. U tom slučaju riječ je o nesavršenoj dužnosti da
se ne izvrši određena akcija.
Unutrašnji dijalog subjekta sa samim sobom u tišini strasti osnova je moralnog djelovanja odakle
počinje i političko djelovanje gdje se volja jednoga sjedinjuje i izjednačava sa voljom svih.
Struktura djelovanja s obzirom na procese mišljenja, spoznavanja i suđenja uključuje duhovne
sposobnosti, primjerice sposobnost predočavanja neprisutnih pojava što vodi ka „proširenom
načinu mišljenja“ koje prihvaća perspektivu svih mogućih aktera. To je Kantova kategorija
sensus communis, zajednički osjećaj koji omogućava donošenje sudova koji se referiraju na
čitavu zajednicu.
No moderni čovjek zapadne kulturne tradicije ne prihvaća jednostavno dvojnu strukturu
mišljenja odnosno savjesti kao dijalog subjekta sa samim sobom. Takva tendencija može ga
odvesti u područje shizophrene patologije ili heteronomije prihvaćanja rutinskih pravila bez
potrebe za unutrašnjim moralnim procesuiranjem što H. Arendt naziva odsutnošću reflektirajuće
rasudne snage odnosno nesposobnost moralnog djelovanja kako u novonastaloj situaciji tako i
odustajanje subjekta od samoga sebe pa tako i negacija drugih subjekata i konačno
intersubjektivnosti kao takve.
Moralne vrednosti su univerzalne i moralni razlozi važe univerzalno, jednako
za svakoga. Vrednosti ukusa i dopadanja zavise od postojanja činjenice konkretne
zainteresovanosti za nešto, ekonomske vrednosti zavise od volumena svačije
zainteresovanosti i ukupnog zbira individualnih zainteresovanosti (presek svih ovih
zainteresovanosti će onda uspostaviti cenu za svaku ekonomsku vrednost u svakom
trenutku iako se ova cena kroz vreme, i prostor, može menjati), političke vrednosti
zavise od toga šta je rezultanta tekućih kolektivnih zainteresovanosti, pravne
vrednosti zavise od toga šta se tretira kao trajni ili barem dugoročni interes nekog
kolektiva koji je sposoban da takav interes artikuliše kroz zakone (koji važe za taj
odredjeni politički kolektiv), religijske vrednosti zavise od toga gde se vidi zadovoljenje
religijskog interesa (koji je primarno interes konstituisan na osnovi želje i
potrebe da se ne samo iznadje pravilo dobrog života nego i neki smisao same
činjenice življenja, individualnog, kolektivnog i istorijskog – što se deklarativno
postiže pretenzijom na vezu sa nečim što se uzima kao izvor konačnog smisla
života i sveta). U svim tim slučajevima odgovor na pitanje „Šta je vredno?“ jeste
zapravo odgovor na pitanje „Šta mi hoćemo da bude slučaj?“ Samo kod moralnih
vrednosti imamo drugačiju situaciju: tu je odgovor na pitanje „Šta je (moralno)
vredno?“ zapravo odgovor na pitanje oblika „Šta treba da bude?“, bez ikakve upute
na to šta želimo i hoćemo.
Etika se bavi ljudskim postupcima k
Potencijalna neodredjenost
deskriptivnog značenja osnovnih moralnih pojmova prirodno povlači različitost
artikulacije tog značenja u različitim kontekstima i različitim sferama života. Na
pitanje „Šta je dobro“ i „Kako živeti ispravno“ u različitim situacijama se daju
različiti odgovori, kao da postoje različiti „morali“. I zaista, tako se i govori: o
poslovnom, buržoaskom, proleterskom, malogradjanskom, sportskom, viteškom,
seksualnom, kaludjerskom, urbanom, ruralnom, itd., pa čak i mafijaškom ili
