Kulturna dobra u turizmu
Dr JASNA JOVANOV
KUTLURNA DOBRA U TURIZMU
-
skripta -
Turizam i kulturna dobra kao
jedinstvena prostorno-vremenska kategorija
Odiseja 2001 kao spoj početka i vrhunca civilizacije.
Film "Odiseja u svemiru 2001" snimljen je pre skoro četiri decenije, 1968.
godine. Danas predstavlja jedno od najznačajnijih ostvarenja svetske filmske
baštine, film koji je za istoriju čovečanstva, a pre svega istoriju kulture
značajan oz nekoliko aspekata:
Pre svega, on na veoma rečit način povezuje prapočetke onoga što
nazivamo ljudskom civilizacijom - zapravo trenutak kada neki naš davnašnji
predak uzima svoje prvo oruđe -kost- i počinje da udara njome, otvarajući
nove prostore stvaranja, ali i destrukcije, ubijanja. Celokupna radnja ovog
filma odvija se u ambijentima vrhunske tehnologije - u svemirskom brodu, a
glavni junaci su astronauti koji putuju na Jupiter. Kao što sam naslov filma
govori, priča se dešavala u vremenu koje je već za nama; zapravo je smeštena
u 2001. godinu, dakle, desila se pre čitave četiri godine. Glavni dijalog se odvija
između svemirskih putnika i ćudljivog kompjutera koji se zvao Hal, a sam film
se završava nemilim obećanjem uništenja i vraćanjem na početak postanja.
Dakle, on predstavlja jednu složenu elipsu koja povezuje prvi civilizacijcki
korak, sa nečim što bi trebalo da predstavlja vrhunac ljudskog umeća i
kulturnog dostignuća.
U vreme kada je počelo prikazivanje ovog filma u bioskopima, a stigao je
do nas vrlo brzo, prikazan je na Festu, u celoj Jugoslaviji je svega nekoliko
2

Dakle, kultura obeležava i neku vrstu konačnog proizvoda, kao i sam
proces, što znači da je možemo podeliti na:
a) materijalnu kultru (sva čovekova dostignuća u ovladavanju i korišćenju sila
prirode)
b) duhovnu kulturu (dostignuća koja pokazuju stepen čovekove spoznaje
prirode i društva, sopstvenog bića, širinu misli, sposobnost primene znanja
koja omogućavaju napredak).
Dakle, kulturom se može smatrati skup svih odnegovanih tekovina
ljudskog društva u oblasti njegovog materijalnog i duhovnog razvitka.
Radi se o skupu raznovrsnih materijalnih i duhovnih vrednosti koji je nastao
kao posledica čovekovog nastojanja da menja prirodu, svoju okolinu i
mišljenje. Slika ovog načina ljudske aktivnosti zavisi od mnoštva faktora; pre
svega, to je istorijski uslovljena delatnost koja obogaćuje, ali i podstiče ljudski
duh. Poštovanje kulturnih tvorevina naših predaka za nas predstavlja put
lakšeg sagledavanja budućnosti.
Zbog svog složenog sklopa, kulturu treba posmatrati integralno, sagledavajući
njena različita lica:
-ona obuhvata različite vidove saznanja koje čove stiče radom, a koje
primenjuje u svakodnevnom životu. Takođe obuhvata i druga znanja, kao što
su oblici izražavanja, komunikacije, različita verovanja, naučna saznanja,
umetničko izražavanje, uređenje društva, navike, umetničko izražavanje.
-kao interaktivna kategorija, kultura kroz oblikovanje društvene sredine u
kojoj živimo ima i povratno dejstvo na pravila ponašanja, običaje, društvene
navike, norme, zakon, sistem komunikacija, simbola, verovanja koje smo na
neki način obavezni da prihvatimo.
Dakle, mada pod kulturom danas uglavnom podrazumevamo jednu užu
oblast delatnosti ljudskog duha, vezanu pre svega za institucionalno
4
delovanje, kao jedan segment života društva, kultura ipak predstavlja daleko
širu oblast.
Civilizacija kao okvir za kulturu
Pojam civilizacija takođe vodi poreklo iz latinskog jezika - termina
civilis
,
što znači građanski, civilan, učtiv, uglađen, pristojan. Civilizacija, dakle,
predstavlja usklađeno, uređeno ljudsko društvo koje je nastalo iza perioda
varvarstva, u istorijskoj epohi, dakle sa pojavom pisma, gradova, novca,
država, društvenih norni. Civilizacija zapravo predstavlja skup svih čovekovih
postignuća tokom istorijskog razvitka, dok kulturu treba posmatrati kao užu
kategoriju, skup svih proverenih vrednosti koje se čuvaju, usavršavaju i
prenose na potomstvo.
Umetnost i njeno poreklo
Umetnost kao specifična oblast delovanja ljudskog duha, videćemo, nije u
tesnoj vezi sa civilizacijskim stepenom razvoja društvene zajednice. Ona je pre
svega kreativni vid ljudskog izražavanja, aktivnost ljudskog duha za koju je
sposoban čovek kao svesno biće. Umetnost je termin pomoću kojeg se definiše
proces kroz koji čovek stvara oblike koji ne postoje u prirodi, štaviše proces
koji čini da se čovek razlikuje od celokupnog živog sveta. Samo je čovek, u
čitavom živom svetu sposoban za estetske emocije i umetničko stvaralaštvo.
Različite vrste umetničkog izražavanja smatraju se za najznačajnije tekovine
kulture. Ogormno mnoštvo proizvoda tog procesa, koje jedinstvenim imenom
nazivamo umetničkim delima, očuvalo se do naših dana i predstavlja metu
ljudske radoznalosti i plodno tle za stvaranje nebrojenog mnoštva novih
duhovnih vrednosti - upravo u tome nalazimo značajnu motivaciju za
povezivanje umetnosti i sa turizmom.
Umetničkim izrazom su oblikovani mnogi aspekti kulturnog nasleđa:
-svakodnevni život
5

ledenim prostranstvima. Za antičkog čoveka more je predstavljalo
komunikaciju kakvu danas predstavlja avion - najbrži način kretanja od jedne
do druge tačke trasom koja ne traži nikakva ulaganja, ali zato zahteva svo
raspoloživo znanje koje je ta epoha nudila. Savremenik Aleksandra Velikog,
poreklom Grk nastanjen u Egiptu, Ptolomej se smatra ocem moderne
geografije, a svakako autorom mnogih geografskig karata koje su se koristile
čak i u 16. veku. Pored njega, i drugi naučnici su se bavili oznakama koje
koristi i današnja geografija, kao na primer Eratosten. Dakle, želju za
putovanjima podsticao je i istraživački duh antičkih naučnika.
Antički svet nam je ostavio i predanja o velikim putovanjima: najpoznatije od
njih su junački epovi Ilijada i Odiseja; o putovanjima morem govori nam i
umetničko nasleđe Krita - antičke ostrvske kulture koja je zbog svog položaja
bila okrenuta putovanjima; more je hranilo njene stanovnike, ali je
predstavljalo i pretnju (vezanost ostrvljana za stanovnike mora, ali i strah od
njih pokazuju se u mnoštvu slikanih dekoracija na zidovima palata i na
grnčariji), da bi ih konačno i progutalo nakon velikog zemljotresa. Antički
čovek je putovao zbog trgvovine, ali i da bi video sedam svetskih čuda koja su
predstavlala najznačajnije tvorevine ljudskog umeća: to su bili Kolosa sa
Rodosa, hram boginje Artemide u Efesu, Semiramidini viseći vrtovi, Svetionik
u Aleksandriji, Zevsov kip u Olimpiji, Mauzolej u Halikarnasu, kao i danas
jedina sačuvanu građevinu, velika piramida u Gizi kod Kaira, do koje se
dolazilo takođe vodenim putem, plovidbom Nilom.
Već sledeća drevna civilizacija, rimska, nije se oslanjala samo na puteve
koje je pružala priroda. Rimljani su bili čuveni kao veliki graditelji puteva
kojima su povezivali različite udaljene krajeve svog ogromnog carstva.
Putovanje ipak nije bilo ni lako, niti bezbedno - duž puteva u pokorenoj Evropi
vrebale se razbojničke horde, a klima je bila daleko surovija nego u samom
Rimu. Putnici koji su odlazili do samog kraja poznatog sveta, donosili su u
gradove na apeninskom poluostrvu bezbroj priča koje su budile maštu i
radoznalost. Ipak, većina ljudi u tim vremenima provodila je život na jednom
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti