Specijalna računovodstva-literatura

II glava

OSNOVNE KLASIFIKACIJE TROŠKOVA U TRGOVINSKIM PREDUZEĆIMA

Troškovi   u   trgovini

  su,   prema   opštoj   definiciji,   novčani   izraz   utroška   živog   i 

opredmećenog rada u vezi sa dostavljanjem roba od proizvodnje do potrošnje. Oni su samo 
jedan (najveći)  

dio ukupnih troškova prometa

. Ovo stoga što se  

ukupni robni promet

  ne 

obavlja isključivo posredstvom trgovine, već i 

neposredno

 između proizvođača i potrošača. 

I u slučaju kada se cjelokupni robni promet obavlja preko trgovinske mreže, jedan dio 
prometnih poslova će se obavljati u sferi proizvodnje (lagerovanje, mjerenje, pakovanje, 
isporuka, transport itd.). Funkcionalna razlika između u

kupnih troškova prometa i troškova 

trgovine

  je u tome što  troškovi prometa 

normalno nastaju radi realizacije proizvedenih 

roba

,   a  troškovi   trgovine  su  

posljedica   kupovine   radi   dalje   prodaje

,   po   pravilu   u 

neizmijenjenom   obliku.   U   sveri   proizvodnje   se   dakle,   obavljaju   izvijesne   prometne 
operacije. U oblasti trgovine se, s druge strane, obavljaju izvijesne proizvodne operacije. 
Sve   u   svemu,   troškovi   trgovine   su   samo   (po   pravilu   najveći)  

dio   ukupnih   troškova 

prometa

, koji nastaju u sveri proizvodnje (proizvoda i usluga). 

2.1. KARAKTER TROŠKOVA U TRGOVINSKIM PREDUZEĆIMA: PRIZVODNI I 
       ČISTI TROŠKOVI PROMETA

Pri analizi troškova prometa roba u trgovini posebno se ističe značaj  Marksove 

teorije troškova prometa, njegova podjela na 

čiste i dopunske (proizvodne) 

za sagledavanje 

udjela trgovine u stvaranju nacionalnog dohotka. U 

čiste (prave) troškove prometa

, prema 

Marksu, spadaju  

troškovi kupovine i prodaje roba i drugih pratećih funkcija

  kao što su: 

knjigovodstvo, finansiranje, kontrola i sl. Oni ne

 povećavaju vrijednost robe i 

nadoknađuju 

se   iz  

viška

  vrijedonosti   stvorenog   u   materijalnoj   proizvodnji   ustupljenoj   trgovini   za 

obezbjeđenje uslova za njeno normalno funkcionisanje

. U  

proizvodne troškove prometa

prema Marksu, spadaju  troškovi čuvanja i transporta roba.  Za razliku od čistih troškova 
prometa, 

oni povećavaju vrijednost robe i nadoknađuju se iz njene realizovane vrijednosti 

a ne iz viška vrijednosti, poznatog u trgovačkoj praksi kao marža. 

U   praksi   se

,   kao   što   je   poznato,  

ne   vrši   podjela   troškova   prometa   na   čiste   i 

dopunske

, prije svega uslijed isprepletanosti čistih i proizvodnih prometnih 

funkcija

. Oni se 

mogu samo približno tačno

 utvrditi neknjigovodstvenim putem, tj. posebnim obračunom

. U 

novije vrijeme 

na povećanje čistih troškova prometa

 u trgovini u znatnoj mjeri su, pored 

ostalog, uticale preduzete mjere u cilju povećanja  

¨ kulture¨ trgovine

  (reklama, pružanje 

dopunskih usluga  kupcima itd.). I pored toga, u 

ukupnim troškovima prometa

 u trgovini 

njihovo   učešće   je  

manje   u   odnosu   na   troškove   proizvodnog   karaktera

.   Prema 

istraživanjima poznatog ruskog ekonomiste M.I. Bakanova,  proizvodni troškovi prometa 

učestvuju u 

ukupnim troškovima

 kod trgovine na malo sa 50% do 60%, a kod trgovine na 

veliko sa 85% do 90%

.

1

        Znatno je učešće troškova prometa u prodajnim cijenama robe (kreće se i do 60%). 
Osnovini   faktori   koji   utiču   na   njihovu   veličinu   su:   obim   i   vid   prometa   (skladišni   i 
tranzitni),   asortiman   roba,   lokacija,   konkurencija,   materijalno–tehnička   opremljenost, 
širina   tržišta,   obrt   zaliha,   zahtjevi   potrošača   u   pogledu   kulture   opsluživanja   (pružanja 
dopunskih   usluga),   produktivnost   rada   i   dr.   Troškovi   prometa   su,   uslijed   različitog 
intenziteta uticaja pojedinih faktora, različiti po pojedinim vidovima trgovine (trgovina na 
veliko,   trgovina   na   malo,   unutrašnja   trgovina,   međunarodna   trgovina)   i   trgovinskim 

1

 M.I. Bakanov i dr., kurs ekonomičeskogo analiza, ¨Finansbi i statistika¨, Moskva,1984,str.370.

1

background image

                                                                                                                    Specijalna računovodstva-literatura

U   cilju   svođenja   troškova   u   trgovinskim   preduzećima   na   normalnu   visinu, 

neophodno   je   poznavati,   pored   podjela   prema   karakteru   na   čiste   i   dopunske,   i   druge 
klasifikacije. Oni se mogu, u zavisnosti od svrhe, klasificirati na različite načine: prema 
načinu uticaja na vrijednost robe i nadoknade, prema prirodi i porijeklu utroška osnovnih 
faktora procesa rada, prema načinu alokacije na profitne centre i nosioce uspjeha, prema 
načinu ponašanja u odnosu pa promjene obima zaposlenosti (prodaje, prometa). Osnovna 
svrha   klasifikacije   troškova   u   trgovinskim   preduzeća   (kao   i   u   prozvodnim)   je   da   se 
omogući detaljna analiza troškova u posmatranom vremenskom periodu, utvrdi trend svake 
klasifikacije (vrste) troškova i obezbijedi odgovarajuća proizvodna osnova za kompariranje 
sa   sličniim   trgovonskim   preduzećima   i   maloprodajnim   objektima,   kako   bi   se   otkrili 
prekomjerni troškovi i preduzele odgovarajuće mjere za njihovo svođenje na normalnu 
veličinu.

2.2. TROŠKOVI ROBE I TROŠKOVI POSLOVANJA

Dvije   glavne   vrste   troškova   u   trgovinskim   preduzećima   klasifikovanih   prema 

načinu uticaja na vrijednost robe i nadoknadi – jesu: troškovi robe i troškovi poslovanja. 
Ovakva   podjela   troškova   u   trgovinskim   preduzećima   je   najbliža   marksističkoj   podjeli 
troškova prometa na čiste i proizvodne.

troškove robe

 (prema teoriji) spadaju: fakturna vrijednost robe, zavisni troškovi 

nabavke i  proizvodni troškovi poslovanja (koji nastaju u fazi skladištenja i prodaje robe). 
U   praksi,   međutim,   u   troškove   robe   spadaju   samo   fakturna   vrijednost   robe   i   zavisni 
troškovi nabavke. Ovo stoga što se, uslijed isprepletanosti čistih i proizvodnih prometnih 
funkcija, ne vrši podjela ukupnih troškova poslovanja na čiste i proizvodne. Oni su, dakle, 
u cjelini «čisti» troškovi poslovanja, koji se nadoknađuju iz trgovinske marže. Proizvodni 
troškovi poslovanja koji nastaju u fazi lagerovanja i prodaje robe tretiraju se, znači, kao 
«element» trgovinske marže. Posljedica takvog tretmana proizvodnih troškova poslovanja 
koji nastaju u fazi lagerovanja i prodaje roba sa gledišta teorije, je netačnost ukupnih 
troškova robe, troškova poslovanja i trgovinske marže. Ukupni troškovi marže su manji za 
iznos troškova čuvanja i dovođenja robe u podesan oblik za prodaju. Troškovi poslovanja i 
trgovinska   marža   su,   s   druge   strane,   uvećani   za   iznos   datih   troškova.   U   troškove 
poslovanja u teorijskom smislu ne spadaju proizvodni troškovi poslovanja koji nastaju u 
fazi lagerovanja i prodaje robe već, znači, spadaju samo čisti troškovi poslovanja koji 
nastaju u fazi nabavke, lagerovanja i prodaje robe. Trgovinska marža, sa stanovišta teorije, 
treba da bude jednaka čistim troškovima prometa (poslovanja) i profitu.

Troškovi robe, prema bilansnom tretmanu, predstavljaju rashod perioda u kome je 

roba realizovana. Oni se nadoknađuju iz njene realizovane vrijednosti (prihoda od prodaje 
robe).   Inače,   najveći   dio   ukupnih   troškova   u   trgovinskim   preduzećima   se   odnosi   na 
troškove roba. Oni iznose, na primjer, približno 80% od prometa hrane na malo.

3

  

Za razliku od troškova robe,  

troškovi poslovanja

  (renta i zakupnina, propaganda, 

plate i dr.) su, sa gledišta bilansa, rashod perioda u kome su nastali.Oni predstavljaju cijenu 
koštanja trgovinskih usluga (poslova). Nadoknađuju se iz viška vrijednosti ustupljenog 
trgovini za nadoknadu njenih troškova i ostvarenja izvijesnog profita, tj. trgovinske marže 
kao razlike između nabavne i prodajne cijene robe koja, u stvari, predstavlja prodajnu 
cijenu trgovinskih usluga (poslova). 

3

 McGolrick, Peter J.,Retail marketing, McGraw-Hill Book Company, London, 1990, str.139.

3

                                                                                                                    Specijalna računovodstva-literatura

2.3. PRIRODNE VRSTE TROŠKOVA POSLOVANJA U TRGOVINSKIM   
       PREDUZEĆIMA 
       

Dvije   osnovne   grupe   prirodnih   vrsta   troškova   poslovanja   u   trgovinskim 

preduzećima   su:   troškovi   rada   (plate   i   nadnice)   i   ostali   troškovi   poslovanja.   U   ostale 
troškove poslovanja spadaju: renta, servis i transport, energija, troškovi držanja zaliha. 
Ovakva podela prirodnih vrsta troškova poslovanja u trgovinskim preduzećima je data 
prema njihovom značaju. U trgovinskim preduzećima najveći dio troškova poslovanja se 
odnosi   na   troškove   rada   (plate   i   nadnice).Ovo   stoga   što   u   strukturi   osnovnih   faktora 
procesa rada, s obzirom na prirodu njihovog poslovanja-kupovina i prodaja roba po pravilu 
u neizmijenjenom obliku-dominantno mjesto zauzima sam rad. Oni, znači, pripadaju po 
svom karakteru radno-intenzivnoj djelatnosti (tj. tercijarnoj djelatnosti). 

Prema našoj teoriji i praksi osnovne grupe prirodnih vrsta troškova poslovanja u 

trgovinskim   preduzećima   (kao   i   u   proizvodnim)   su:   troškovi   rada   (ličnog   dohotka), 
troškovi   predmeta   rada   (materijala   i   usluga),   troškovi   sredstava   za   rad   (amortizacija), 
troškovi   ugovorenih   obaveza   i   troškovi   zakonskih   obaveza.   Kao   materijalni   troškovi 
poslovanja tretiraju se troškovi predmeta rada (materijala) i stranih usluga.

4

Troškovi poslovanja su izraz kvaliteta ekonomije poslovanja trgovinskih preduzeća. 

U   cilju   što   potpunije   ocjene   kvaliteta   ekonomije   poslovanja   trgovinskih   preduzeća   je, 
svakako, što detaljnije identifikovati prirodne vrste troškova poslovanja.

5

Detaljna   podjela   troškova   poslovanja   u   trgovinskim   preduzećima   prema   prirodi 

osnovnih faktora koji se troše u procesu rada omogućuje sagledavanje odnosa između 
živog   i   opredmećenog   rada,   nivoa   tehničke   opremljenosti   rada,   stepena   samostalnosti, 
odnosno zavisnosti od drugih (uslužnih) preduzeća, značaja pojedinih kategorija prirodnih 
vrsta troškova poslovanja. Ova podjela troškova poslovanja u trgovinskim preduzećima 
omogućuje, takođe, upoređivanje pojedinih kategorija prirodnih vrsta troškova poslovanja 
po   periodima,   sa   srodnim   trgovinskim   preduzećima   u   zemlji   i   u   inostranstvu,   kao   i 
utvrđivanje učešća pojedinih kategorija prirodnih vrsta troškova poslovanja u prodajnoj 
cijeni robe (u potrošačevom dolaru), odnosno u razlici u cijeni (u trgovinskoj marži).  Sve 
to doprinosi efikasnijem planiranju i kontroli troškova poslovanja i, uopšte, uspješnijem 
menadžmentu i marketingu u trgovinskim preduzećima. 

Međutim, i pored istaknutog značaja za uspješan marketing i menadžment uopšte, 

podjela troškova poslovanja u trgovinskim preduzećima prema prirodi utroška osnovnih 
faktora procesa rada ne zadovoljava sve zahtjeve savremenog obračuna, kontrole i analize 
troškova poslovanja, menadžmenta i marketinga, koji su veoma raznovrsni. U tom smislu, 
neophodno je poznavati ne samo pojedine kategorije prirodnih vrsta troškova poslovanja, 
već   i   troškove   poslovanja   po   funkcijama,   teritorijama,   kupcima,   robnim   grupama   i 
artiklima, kao i drugim relevantnim statističkim obilježjima. Iz tih razloga se prirodne vrste 
troškova   poslovanja   (re)klasifikuju   po   ovim   bitnim   obilježjima   za   potrebe   adekvatnog 
menadžmenta i marketinga u trgovinskim preduzećima.

4

  Oni su samo deo ukupnih materijalnih troškova u trgovinskim preduzećima. Tu spadaju, pored njih, i: 

troškovi prodatih roba i vanredni rashodi, a u širem smislu reči i amortizacija.

5

  U   Sjedinjenim   Američkim   državamka   određene   su   kategorije   prirodnih   vrsta   troškova   poslovanja   u 

trgovinskim   preduzećima   od   strane   National   Retail   Federation   (ranije   National   Retail   Merchants 
Association). O tome koje će od ovih kategorija prirodnih vrsta troškova poslovanja koristiti odlučuju samo 
trgovinska   preduzeća.   Detaljnije   o   datoj   klasifikaciji   prirodnih   vrsta   troškova   poslovanja   u   trgovinskim 
preduzećima videti: Berman, B. And Evans, R. J., Retail Management, A Stretegic Approach, Prentice Hall, 
Engelewood Cliffs, New Jersey, 1995, str. 379. 

O deteljnijok klasifikaciji prirodnih vrsta troškova u trgovinskim preduzećima videti i: B.A. Solovev 

i dr., Ekonomika torgovli, ¨Ekonomika¨, Moskva, 1990, str. 208 – 211. 

4

background image

                                                                                                                    Specijalna računovodstva-literatura

Troškovi   držanja 
zaliha

  0,7

  1,3

  0,8

  1,4

  0,9

Bruto marža

20,72

39,76

25,66

32,23

31,82

Izvor : McGoldrick, Peter J., or. sit., str. 139.

2.4. PODJELA PRIRODNIH VRSTA TROŠKOVA POSLOVANJA PO FUNKCIJAMA
       KOJE IH USLOVLJAVAJU

Za potrebe adekvatnog menadžmenta i marketinga (tj. poslovnog odlučivanja) nije 

dovoljno   poznavati   samo   pojedine   prirodne   vrste   troškova   poslovanja   u   trgovinskim 
preduzećima.   Potrebno   je,   takođe,   znati   troškove   poslovanja   (u   ukupnom   iznosu   i   po 
pojedinim prirodnim vrstama) po pojedinim funkcijama koje ih prouzrokuju. Za te potrebe 
prirodne   vrste   troškova   poslovanja   se   (re)klasifikuju   na   pojedine   funkcije   koje   ih 
prouzrokuju.   U   skladu   sa   zahtjevima   savremene   mikroekonomske   analize   troškova 
poslovanja u trgovinskim preduzećima, oni se mogu klasifikovati na slijedeće funkcije: 
prodaju, propagandu, pakovanje i isporuku, i fakturisanje i naplatu.

6

U   pogledu   funkcionalne   pripadnosti,   prirodne   vrste   troškova   poslovanja   u 

trgovinskim   preduzećima   se   najčešće   (re)klasifikuju   na   slijedeće     funkcije:   nabavku, 
uskladištenje, prodaju i upravu. (Re)klasifikacija je često razuđenija. Ona može obuhvatiti i 
sporedne (dopunske) funkcije, kao što su: transport, propaganda, krediti itd.

7

(Re)klasifikacija prirodnih vrsta troškova poslovanja u trgovinskim preduzećima po 

funkcijama (profitnim centrima, troškovnim centrima) značajna je, prije svega, za analizu i 
ocjenu   njihove   rentabilnosti,   odnosno   kvaliteta   ekonomije   njihovog   poslovanja   (dakle, 
ekonomičnosti). 

I pored toga, u praksi je veoma teško tačno razgraničiti troškove poslovanja po 

pojedinim funkcijama. Tako, na primjer, u trgovinskim preduzećima za promet robe na 
malo veoma je teško razgraničiti troškove funkcije uskladištenja i prodaje. Ovo stoga što 
kod njih uskladištenje i prodaju vrši najčešće isto (prodajno) osoblje i u istim prostorijama. 
Problem razgraničenja troškova funkcije uskladištenja i prodaje kod trgovinskih preduzeća 
za   promet   na   malo   (na   primjer,   voća   i   povrća,   hljeba,   mlijeka,   mesa   i   nekih   drugih 
prehrambenih roba) gotovo i ne postoji jer sve što se danas nabavi, odmah se i proda, pa se 
roba   praktično   i   ne   lageruje.   Primjenjuje   se   sistem   porudžbina   just-in-time   (baš   na 
vrijeme).

Radi   što   adekvatnijeg   poslovnog   (marketing)   odlučivanja   troškovi   poslovanja 

pojedinih   funkcija   se   (re)klasifikuju   po   teritorijama,   kupcima,   veličinama   porudžbina, 
robnim grupama i artiklima i drugim relevantnim obilježjima kao nosiocima uspjeha. Sve 
to omogućuje sagledavanje rentabilnosti po ovim osnovama i preduzimanje odgovarajućih 
mjera za njeno poboljšanje.

2.5. DIREKTNI I INDIREKTNI TROŠKOVI U TRGOVINSKIM  PREDUZEĆIMA

Troškovi poslovanja u trgovinskim preduzećima (kao i u proizvodima) se prema 

načinu alociranja na pojedine funkcije i nosioce uspjeha dijele na: direktne i indirektne. 

6

         Kotler, Ph.   and Armstrong, G.,   Principles of Marketing,   Prentice-Hall International, Inc., London,  

1991, str.557.

7

   U Sjedinjenim Američkim Državama  je detaljniju funkcionalnu klasifikaciju prirodnih vrsta troškova 

poslovanja u trgovinskim preduzećima odredio National Retail  Federation (ranije National Retail Merchants 
Association). Svaka funkcionalna kategorija troškova predstavlja poseban troškovni centar. O tome detaljnije 
vidjeti: Berman, B. And Evans, R. J., or., str. 380.

6

Želiš da pročitaš svih 114 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti