Uvod

U današnje vreme globalizacije i brzih i velikih promena u poslovnom 
okruženju, veoma je važno imati pouzdan i kvalitetan način upravljanja, koje 
mora biti temeljno na realnim, pouzdanim i pre svega objektivnim 
informacijama. Pošto vlada veliko nepoverenje na tržištu u pogledu istinitosti 
finasijskih izveštaja (koje je opravdano s pogledom na raznorazne malverzacije 
i “friziranje“ istih), postoji potreba za traženjem nezavisnog mišljenja o 
istinitosti , tačnosti i objektivnosti  prikazanih informacija u finansijskim 
izveštajima što se postiže 

revizijom

, koju obavljaju ovlašćene javne 

računovođe tj. eksterni revizori ili revizorske kuće koje imaju na raspolaganju 
eksperte iz raznoraznih područja, pre svega iz ekonomske sfere, ali takođe i 
pravnika, IT stručnjaka, itd...

Takođe upravljačkom kadru, tj. top menadžmentu je takođe važno da imaju 
uvid u tekuće poslovanje kompanije, što u današnje vreme razvoja korporacija 
predstavlja sve veći izazov usled velikog broja zaposlenih, poslovanja na više 
mesta, gradova, pa i država... Te se stoga javlja potreba za angažovanjem 
dodatnih kadrova u svrhe 

interne

 kontrole i 

revizije

, koji će da ispituju i 

kontrolišu aktivnosti koje se obavljaju u sklopu preduzeća, pružaju savetodavno 
mišljenje kao i da učestvuju i preispituju procese pri sklapanju finansijskih 
izveštaja.

Pored matičnog menadžmenta kompanije, među potencijalne korisnike 
finansijskih izveštaja pripadaju: investitori; kreditori; finansijski analitičari; 
sindikati; država; svi bivši, sadašnji i budući zaposleni; pa čak i konkurentske 
firme. Imajući u vidu veličinu, tačnije bolje rečeno širinu korisnika finansijskih 
izveštaja dolazi se do zaključka da je revizija izuzetno odgovoran posao, jer 
potpis i izveštaj revizora služi da pruži objektivan nivo uverenja u tačnost 
prezentiranih podataka u finansijskim izveštajima.

Što je privreda jedne zemlje razvijenija sve se više dodaje značaju 
računovodstva i revizije, prvenstveno zato što se investitori po pravilu pre 
opredeljuju za ona tržišta koje već poznaju i primenjuju međunarodne priznate 
računovodstvene standarde o finansijskom izveštavanju.

Slobodno se može reći da revizija obezbeđuje viši nivo društvenog blagostanja, 
jer na osnovu adekvatnih informacija dolaze adekvatne investicije,alokacija 

ekonomskih resursa, adekvatne poslovne odluke u cilju poboljšanja 
poslovanja...

U nastavku ovog rada ćemo detaljno objasniti i definisati pojam interne i 
eksterne revizije, njihove sličnosti, razlike i podudaranja i proći proces revizije 
od njenog planiranja, pa do kompletiranja izveštaja o reviziji.

1.

Istorija, pojam i značenje revizije

1.1 Istorija

Pošto je posao revizije usko povezan sa računovodstvom može se reći i da su 
nastali u istom vremenskom razdoblju, a dokaze o obavljanju revizije su 
antropolozi pronašli još u vreme Vavilonije, dakle oko 3000 godina pre naše 
ere, takođe je poznato da se revizija obavljala i u staroj Kini, Grčkoj i Rimu.
Da bismo što bolje razumeli pojam revizije i njenu važnost u savremenom 
poslovanju potrebno je poći od samog značenja tog pojma.
Reč “revizija“ je proistekla iz latinske reči “revidiere“ koja znači “ponovo 
videti“ ili “pregledati“; stoga možemo izvući definiciju da 

revizija predstavlja 

naknadni pregled i preispitivanje  poslovnih procesa i stanja.

S druge strane na engleskom govornom području se za reč “revizija“ koristi reč 
“audit“, koju su koristili i stari Rimljani za reviziju i reč “audire“ koja znači 
“slušati ili osluškivati“. Pošto se u početku revizija obavljala tako što su revizori 
slušali izveštaje i kasnije ih usmeno prenosili korisnicima, ljudi su ih nazivali 
“auditore“ što znači onaj koji sluša.

U Evropi, Italija kao jedna od kolevki računovodstva je počela razvijati reviziju 
u 12. veku, a 15. veku i modernu reviziju. Kako se razvijalo društvo i njihovi 
poslovi postajali sve kompleksniji tako se i razvijala i revizija uporedo (ili čak 
možda je pravilnije reći posledično) sa njima. Tako na primer u srednjem veku 
šerif je ubirao porez, bankar je brojao harač i bila je treća osoba koja je sve to 
nadgledala. U početku se za reviziju kao primarni cilj vezivalo otkrivanje 
pronevera, krađa, otuđenja i nelegalnih radnji, dok se od polovine 19 veka i 
razvoja finansijskh tržišta i složenih hartija od vrednosti, više pažnje usmerava 
na proveravanje istinitosti prikazanih pozicija u finansijskim izveštajima. 
Moderna revizija se u praksi i teoriji najviše razvijala u Ujedinjenom 
Kraljevstvu sve do dvadesetih godina ovoga veka kada su SAD preuzele primat 
u ekonomskom razvijanju, a samim tim i unapređenjem računovodstva i revizije 

background image

Najuopšteniju definiciju revizije je dala “Američka računovodstvena 
asocijacija“ i koja glasi

:

“Revizija je sistematičan proces objektivnog pribavljanja i ocene dokaza 
koji se odnose na tvrdnje o aktivnostima i događanjima u cilju utvrđivanja 
stepena povezanosti između tih tvrdnji i unapred utvrđenih kriterijuma, 
kao i obaveštenje zainteresovanih korisnika o rezultatima  te provere.“

A šta nam ova definicija govori? Raščlanjenje ove definicije bi bilo:

“Revizija je sistematičan proces...“- 

To znači da je proces revizije dobro 

organizovan,isplaniran i da će biti obavljen po međunarodnim standardima 
revizije.
Revizija 

mora 

da se obavi “

objektivno“

 inače neće biti validna i kredibilna.

“... 

pribavljanje i ocene dokaza

...“- naglašava da je proces revizije istraživački 

proces,a informacije koje dobija istraživanjem služe kao dokaz u ocenjivanju 
tvrdnji menadžmenta. Proces pribavljanja dokaza je utvrđen MSR koji ćemo 
kasnije detaljnije objasniti.
“...

tvrdnje o ekonomskim aktivnostima ili događajima

...“- Predstavljaju 

izjave menadžmenta klijenata koje se mogu dokazati kao tačne ili ne. Neke od 
tih tvrdnji se tiču pravilnog prezentovanja postojanja, dešavanja, vrednovanja, 
vlasništva, prezentacija i obelodanjivanje kapitala. Gornji citat nam takođe 
govori da je menadžment firme odgovoran za sve prezentovane informacije u 
pismenim, usmenim i finansijskim izveštajima.
“...

stepen povezanosti između tvrdnji i unapred utvrđenim 

kriterijumima

..“- nam govori da mi kao revizori ocenjujemo koliko su izjave u 

skladu sa unapred utvrđenim standardima i principima. U finansijskom 
izveštavanju najčešće se koriste “opšteprihvaćeni računovodstveni principi“ 
(GAPP)

obaveštavanje zainteresovanih korisnika o rezultatima obavljene 

provere

“.- Nam govori da je u cilju prikladnog obaveštavanja zainteresovanih 

subjekata neophodno napisati izveštaj o reviziji koji se priprema prema MRS

Prema gore navedenom može se reći da:

Revizija je proces prikupljanja i dokumentovanja informacija po precizno 
određenim standardima i normama, radi izjašnjavanja mišljenja o tvrdnjama 

menadžmenta o svim ekonomskim aktivnostima kao i koliko su te aktivnosti i 
tvrdnje u skladu sa opštim principima računovodstva. 

1.3. Cilj revizije

Osnovni zadatak i cilj revizije je zaštita interesa vlasnika kapitala, kreditora, 
potencijalnih investitora, zaposlenih, kupaca, dobavljača i drugih, da svojim 
nepristrasnim mišljenjem o realnosti podataka i objektivnosti finansijskih 
izveštaja, ih uveri da su ti finansijski izveštaji odgovarajuća podloga za 
donošenje ključnih odluka kako u upravljanju tako i u finansiranju, 
kreditiranju...

Drugim rečima cilj revizije je da korisnicima Finansijskih izveštaja smanji 
informacioni rizik i poveća kredibilitet finansijskih izveštaja.

1.4 Podele u reviziji 

Dve glavne podele u reviziji su prema objektu  revizije i prema mestu 
angažovanja revizora.

1.4.1   

Prema objektu revizije postoje 3 osnovne vrste revizije, a to su:

Revizija finansijskih izveštaja

Revizija poslovanja

Revizija doslovne primene zakona i propisa 

Revizija finansijskih izveštaja 

najčešće uključuje bilans stanja, bilans uspeha, 

bilans novčanih tokova, izveštaj o promenama na kapitalu kao i dodatne 
napomene i obelodanjivanja i uglavnom je vrše eksterni revizori i njen cilj je da 
omogući revizoru da izrazi svoje ekspertsko mišljenje o tim izveštajima uzetim 
kao celina.

Revizija poslovanja predstavlja 

ispitivanje obima ostvarivanja zadataka i 

ciljeva jedne firme (efektivnost), kao i u kojoj meri iskorišćavaju svoje resurse i 
kapacitete radi ostvarivanja tih ciljeva (efikasnost) . Ova revizija se mora 
sprovoditi na nivou celog preduzeća, neke grane pojedinačno (računovodstvo, 

background image

revizije finansijskih izveštaja, a koliko će biti uključeni u reviziju FI određuje 
eksterni revizori kada vrše procenu kontrolnog rizika i ocenjuju koliko mogu da 
se oslone na rad interne revizije i kontrole. Pošto su interni revizori zaposleni u 
samom preduzeću koje treba da kritički  ocenjuju  ne može se reći da oni imaju 
isti stepen nezavisnosti kao eksterni (nezavisni) revizori, ali stepen nezavisnosti 
se povećava tako što su interni revizori odgovorni direktno pred predsednikom 
kompanije ili upravnom odboru a zaobilaze odgovornost prema rukovodiocima 
sektora i nižim stepenima menadžmenta.

Institut za internu reviziju (IAA-institute of internal auditors) je zadužen za 
donošenje standarda, propisa, organizovanje ispita i izdavanje licenci za interne 
revizore.

Eksterna revizija 

predstavlja stručan naziv za stručnu i nezavisnu reviziju 

finansijskih izveštaja koju na osnovu ugovora vrše eksterni revizori. Eksternu 
reviziju vrše profesionalni eksperti koju poseduju licencu za reviziju i zaposleni 
su u javnim računovodstvenim firmama, revizorskim kućama ili rade 
samostalno i ne smeju biti zaposleni u bilo kakvoj drugoj vezi sa preduzećem 
koje je predmet revizije. Cilj licenciranja i evidentiranja je da se obezbedi da 
reviziju obavljaju stručni, kvalifikovani pojedinci čiji je rad nadgledan. Takođe 
da bi se došlo do licence revizora potrebno je proći posebnu obuku, kako bi 
primenjivali etičke i profesionalne standarde, kao i da svoje stečeno znanje 
konstantno obavlja i usavršava u najmanju ruku tempom kojim se i sama 
revizija razvija i usavršava. 

Državna revizija

 ima veoma široko polje rada jer obavlja sve tri vrste revizije 

primarno usmerenu ka korišćenju i pribavljanju budžetskih sredstava, ali isto 
tako i prema svim preduzećima u kojima država ima vlasnički udeo, raznih 
vladinih organizacija, lokalnih i regionalnih samouprava, raznih pojedinaca  
koji se finansiraju iz budžeta Republike Srbije, kao i ugovora koje država 
potpisuje sa domaćim i stranim korporacijama. Organizacija koja je zadužena 

Želiš da pročitaš svih 38 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti