Kriminologija
KRIMINOLOGIJA – uvodni dio
1. POJAM KRIMINOLOGIJE
Kriminologija je nauka koja izučava kriminalitet kao posebnu negativnu
društvenu pojavu.
Kriminologija datira od kraja 19 vijeka, počela se razvijati kada su počele da se
razvijaju i druge nauke, kao što su statistika, psihologija, proučavanje strukture
ličnosti u okviru medicine i druge nauke.
Smatra se da je prvi riječ kriminologija upotrijebio francuski antropolog
TORINARD 1879 god. u svom djelu“ANTROPOLOGI“, za očuvanje nauke koja se
bavi izvučavanjem izvršenih krivičnih djela. Latinski crimen-zločin, i grčki-logos
nauka, učenje.
Ljudsko razmišljanje o kriminalitetu kao štetnoj i opasnoj društvenoj pojavi je
veoma staro i nalazimo ga kako u najstrijim filozofskim djelim, tako i u
pravnoistorijskim izvorima kao što su: Hamurabijev zakon 1800.g.p.n.e i Zakoni
12 Tablica.
Kriminologija u tradicionalnom – klasičnom smislu
ograničena je empirijskim
izučavanjem krivičnog djela i ličnosti njegovog učinioca. Najkraće rečeno
kriminologija je nauka o deliktu i delikventu.
Širi pojam kriminologije
određuje kriminologiju kao nauku koja pored
izučavanja kriminaliteta u užem smislu izučava i ostale oblike prestupnog i
devijatnog ponašanja, zatim sistem mjera za sprečavanje i kontrolu prestupnog i
devijantnog ponašanja, zatim određuje organizaciju i rad pravosudnih i
policijskih organa i ustanova za izvršenje krivičnih sankcija.
1
Može se reći da je kriminologija relativno samostalna nauka koja koristeći se
naučnom metodologijom izučava fenomenologiju i etiologiju kriminaliteta kao
masovne i pojedinačne društvene pojave u cilju njegovog objašnjenja i suzbijanja.
2. PREDMET KRIMINOLOGIJE
DEFINISANJE PREDMETA KRIMINOLOGIJE
Sa prodorom shvatanja o uticaju socijalnih i društvenih uslova kao primarnih
kriminogenih faktora, kriminološka misao proširuje predmet kriminologije jer
pored delikventa ističe i njegovu kriminalnu aktivnost. To dovodi do
diferenciranja dvije orijentacije u kriminologiji:
1.Kriminalne etiologije, i
2. Kriminlane fenomenologije kao posebnih djelova kriminologije.
MERGEN
KRIMINOLOGIJU DJELI NA:
- TEORETSKU- koja se bavi objektom i metodama,
- DESKRIPTIVNU- obuhvata fenomenološke discipline,i
- KLINIČKU- čiji su zadaci dijagnoza, terapija i prognoza.
HENTING
u Kriminologiju uključuje i kriminalnu politiku, dok neki u predmet
kriminologije kroz kriminalnu fenomenologiju uključuju i kriminalistiku.
3. POJAM KRIMINALITETA
Kriminalitet kao društvena pojava podrazujmjeva ukupnost krivičnih djela
na određenom prostoru za određeni period. Jedan njegov dio je
2

- Kriminalna fenomenologija je oblast:
kriminologije koja se bavi pitanjem
pojavnih oblika, strukture, klasifikacije i dinamike kriminaliteta.
Fenomenološkom stranom kriminaliteta najviše su se bavili evropski
kriminolozi koji su isticali da je u izučavanju kriminaliteta neophodno
posvetiti posebnu pažnju modalitetima izvršenih krivičnih djela i njhovoj
tipologiji. Proučavanjem kriminaliteta u gradovima i selima ili pojedinim
djelovima naselja bavila se posebna discipplina poznata kao EKOLOGIJA
KRIMINALITETA.
- Opšta i klinička kriminologija:
smatra se ad ova podjela potiče od
francuskog kriminologa Žana Pinatela.
Prema Pinatelu; opšta ili sintetička kriminologija treba da koristi,
upoređuje i sistematski izlaže podatke do kojih se dolazi u
posebnm ili specijalizovanim kriminologijama.
Od posebnih kriminologija Pinatel navodi Kriminalnu biologiju, a
posebno se zalaže za kliničku kriminologiju kao primjenjenu
nauku.
-
Klinička
kriminologija
potiče još od Lombroza .. klinička kriminologija
ima za cilj da na bazi pojedinačnih slučajeva i primjenom raznih kliničkih
metoda pruži potpunu sliku o ličnostiprestupnika na osnovu čega će se
postaviti dijagnoza i formulisati hipoteza o njihovom budućem ponašanju i
utvrditi odgovarajući tretman da bi se spriječilo ponovno krivično djelo
odnosno riječ je o resocijalizaciji učionioca.
-
Opšta kriminologija
kao enciklopedijska i sintetička nauka izučava
kriminalitet kao prostu društvenu pojavu, koristeći znanja, metode i načela
posebnih kriminologija, kao što je: kriminalna sociologija, psihologija,
biologija, itd.
-
AKADEMSKA I PRIMJENJENA KRIMINOLOGIJA;
Podijela kriminologije na
akademsku-univerzitetsku i primjenjenu kriminologiju je klasifikacija koja
potiče od kanadskih kriminologa iz Montreala an čelu sa Denisom Sabom.
Ova kriminalna orijentacija.
5. METOD KRIMINOLOGIJE
4
U proučavanju svog predmeta kriminologija se koristi naučnim metodama
koje su zajedničke svim društvnim naukama, s tim što ih ona prilagođava
izučavanju svog predmeta odnosno izučavanju kriminaliteta u svim
njegovim pojavnim oblicima.
U kriminologiji se koriste dvije osnovne metode
kriminologije:
1. metod proučavanja individualnih slučajeva,
2. metod proučavanja kriminaliteta kao masovne pojave.
1. METOD IZUČAVANJA INDIVIDUALNIH SLUČAJEVA
(case method, case study „life history metod“)
- S obzirom na činjenicu da polazi od konkretnih slučajeva delikventnog
ponašanja sa ciljem da se sagledaju svi njegovi elementi, značajnu ulogu
ima metod analize i indukcije, kao i ekipni radi i interdisciplinrani pristup.
S toga se ovo ispitivanje najčešće vrši u kazneno-popravnim ustanovama,
vaspitnim ustanovama ili specijalizovanim klinikama. Metod ispitivanja
individualnih slučajeva obuhvata sve elemente u procesu razvoja ličnosti,
genetičko proučavanje, kao i objektivne i subjektivne okolnosti i uslove koji
su omogućili izvršenje njegove delikventne radnje tzv.ispitivanje situacija,
djela i delikvenata.
- Pored izučavanja pojedinačnih slučajeva postoji i zajedničko proučavanje
manjih ili većih grupa delikvenata koje mogu biti određene slučajno ili
namjerno.
- Zajedničko proučavanje manjih ili većih grupa delikvenata
zasniva se
na izučavanju pojedinačnih slučajeva iz određene grupe, što znači da se
suštinski radi o metodi izučavanja individualnih slučajeva, s tim što se u
rezultatima istraživanja daju podaci za cjelu grupu.
-
Oblike grupnog proučavanja predstavljaju izučavanja delikventnih
grupa u zatvorima i kazneno popravnim ustanovama
, kao i proučavanje
pojedinih bandi posebno maloljetničkih bandi. Studije bandi su posebno
izražene u američkoj literaturi.
5

- Usmjereni razgovor;
odvija se po nekoj unaprijed pripremljenoj šemi,
i često se na pitanja može odgovarati sa da ili ne;
- Neusmjereni razgovor;
ne postoji unaprijed pripremljena šema i
osoba se pušta da slobodno govori uz povremeno postavljena podpitanja;
- Pitanja s ciljem;
usmjerena su na neke značajne detalje iz života osobe
koju ispitujemo a o kojima ta osoba ne rado govori;
- Mikroanameza:
kao razgovor pomoću kojeg se pokušava do detalja
rasvjetliti neka faza u razvoju ispitanika.
- 2. POSMATRANJE;
obuhvata zapažanje i tumačenje ponašanja neke
osobe i njenih reakcija u određenim okolnostima. Posmatranje se često vrši
u toku razgovora sa ispitanikom ali i u drugim prilikama npr. U sudnici, u
kontaktu ispitanika sa drugim saučesnicima ili zatvorenicima.
- 3. PSIHOLOŠKA ANALIZA KRIVIČNOG DJELA I NAČINA NJEGOVOG
IZVRŠENJA;
je metodološki postupak koji se zasniva na shvatanju da se
unutrašnja struktura čovijekove ličnosti moze upoznati preko njegovog
postupka i ponašanja.
4- PSIHOANALIZA LIČNOSTI:
se najčešće primjenjuje kod kliničkog
metoda a vrši se pomoću raznih testova koje možemo svrstati u dvije
osnovne grupe:
- Testovi kojima se mjere određena svojstva ličnosti –
testovi svojstva
i
- Testovi koji prikazuju ličnost u cjelini
– testovi ličnosti
.
Da bi se doila kompletna slika o ličnosti učinioca krivičnog djela,
neophodno je izvršiti ispitivanje ličnosti i sa socijalnog aspekta.
Za
ispitivanje ličnosti sa socijalnog aspekta koristi se analiza životnih
uslova
tj.proučavanje- socijlanih uslova života koju nazivamo i
subjektivno-objektivna anameza. Analiza životnih uslova se odnosi na
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti