Ekonomika preduzeća: analiza mezoekonomskog sistema
EKONOMIKA – POSEBNA EKONOMSKA NAUKA........................................................6
DEFINISANJE EKONOMIKE KAO POSEBNE EKONOMSKE NAUKE..........................6
EKONOMIKA U SISTEMU EKONOMSKIH NAUKA........................................................7
STRUKTURA EKONOMSKOG SISTEMA..........................................................................7
MIKROEKONOMIJA..........................................................................................................8
MAKROEKONOMIJA.........................................................................................................9
MEZOEKONOMIJA..........................................................................................................10
ODNOSI IZMEDJU POJAVNIH OBLIKA EKONOMIJE................................................10
EKONOMIKA KAO EKONOMSKA STVARNOST..........................................................11
EKONOMIKA PREDUZEĆA KAO NAUKA.....................................................................13
USLOVLJENOST PROIZVODNJE LJUDSKIM RESURSIMA........................................45
2
ANGAŽOVANJE I KRUŽENJE POSLOVNIH SREDSTAVA..........................................57
KOEFICIJENT ANGAŽOVANJA SREDSTAVA..............................................................60
TROŠKOVI – POSLEDICA FUNKCIONISANJA PREDUZEĆA.....................................89
DINAMIKA TROŠKOVA KAO FUNKCIJA DINAMIKE PROIZVODNJE..................105
3

Prva glava
UVOD U EKONOMIKU
5
EKONOMIKA – POSEBNA EKONOMSKA NAUKA
Predmet izučavanja svih ekonomskih nauka jesu društvene manifestacije proizvodnje u
najširem smislu. To su u stvari, odnosi koji se uspostavljaju medju ljudima u procesu
društvene reprodukcije.
Izučavajuci pojave u reprodukciji sa aspekta društvenih odnosa, ekonomske nauke
svrstavaju se u sistem učenja o društvu. Zato one predstavljaju jedan od podsistema u sistemu
društvanih nauka. Iz toga prositiče i specifičnost ciljeva i metoda na kojima se ekonomske
nauke zasnivaju izučavajuci ekonomsku stvarnost.
DEFINISANJE EKONOMIKE KAO POSEBNE EKONOMSKE NAUKE
Sistem ekonomskih nauka predstavlja skup učenja o ekonomskoj
stvarnosti
i metoda
njenog
razvoja.
Osnovna nauka u ovom sistemu jeste
politčka
ekonomija,
koja otkriva i
tumači objektivne zakone proizvodnje, razmene, raspodele i potrošnje materijalnih dobara za
život u ljudskom društvu uopšte. Sve ostale ekonomske nauke razvijaju se na osnovu opštih
spoznaja političke ekonomije, usmeravajući se na specifične predmete izučavanja. Tako su
nastale i posebne ekonomske nauke, od kojih je jedna i ekonomika.
Ekonomika
kao posebna nauka izučava konkretnu ekonomsku stvarnost, kao i
zakonitosti koje vladaju u datom segmentu društvenog života. Tako, dok politička ekonomija
izučava opšte zakone po kojima se proizvode, razmenjuju i raspodeljuju materijalna dobra radi
zadovoljavanja društvenih potreba, otkrivajući zakonitosti zajedničke svim sistemima
društvene reprodukcije, ekonomika se bavi problematikom ispoljavanja produkcionih odnosa
na nivou odredjenih organizacionih sistema, koji se javljaju bilo u obliku pojedinih država,
bilo u vidu privrednih delatnosti i grana, odnosno subjekata – preduzeća. Na osnovu ovakve
podele nastao je sistem posebnih ekonomskih nauka koji obuhvata :
6

Ova tri nivoa ogranizacije društvene reprodukcije predstavljaju elemente ekonomskog sistema
i u svom jedinstvu čine njegovu celinu. Pri tome, na nivou svakog od njih ispoljavaju se
specifični ciljevi i interesi, koji se putem jedinstva suprotnosti, medjusobno uskladjuju i
povezuju. Ovo uskladjivanje i povezivanje specifičnih ciljeva i interesa pojedinih nivoa
ekonomskog sistema predstavlja i osnovni smisao društvenog organizovanja proizvodnje.
Pored uskladjivanja i povezivanja elemenata ekonomskog sistema u njegovu
celovitost, svaki od ovih podsistema razlikuje se po svome ispoljavanju, svojim interesima i
ciljevima kao i po svojoj organizacionoj strukturi . Zato ih ekonomska nauka izučava posebno,
u okviru svojih specijalizovanih disciplina. Medjutim, zbog isprepletenosti i povezanosti
interesa i ciljeva pojedinih elemenata sistema u celinu društvene organizacije proizvodnje,
neophodno je ove podsisteme posmatrati u odgovarajućoj komparaciji. Ovakva potreba
proističe naročito iz okolnosti što su niži stepeni organizovanja društvene reprodukcije
sadržani u višim stepenima kao elementi njihove organizacione strukture . U tom smislu
mikroekonomija je sadržana u strukturi mezoekonomije, a ona predstavlja element
makroekonomije.
MIKROEKONOMIJA
Pojam mikroekonomije
Ako ekonomiju proizvodjača pojedinaca posmatramo kao mikroekonomski sistem,
njenu strukturu čine : svrsishodni rad u procesu privredjivanja i rezultat reprodukcije kojim se
podmiruju ekonomske potrebe nosioca privredne aktivnosti. To su samo jedna od
manifestacija čovekove ličnosti u njegovom veoma složenom bitisanju i razvoju. Ona
predstavlja ekonomski život čoveka, koji se isprepliće sa biološkim.
Egzistirajući kao društveno biće, čovek svoje potrebe zadovoljava u sastavu
odgovarajuće zajednice, delujući sa drugim ljudima na svoje prirodno okruženje,
prilagodjavajući prirodna materijalna dobra tim potrebama. Medjutim pored povezanosti
odredjenim odnosima sa ostalim članovima društvene zajenice u dati
organizacioni sistem,
čovek zadržava svoju individualnost.
U svom ekonomskom ispoljavanju, čovek kao jedinka ima svoje specifične ciljeve i
interese kako u procesu rada na pribavljanju materijalnih dobara, tako i u raspodeli rezultata
ostvarenih zajednički sa ostalim članovima društvene zajednice kojoj pripada.
Osnovni cilj učešća čoveka pojedinca u procesu privredjivanja predstavlja
zadovoljavanje njegovih potreba koje se javljaju bilo kao egzisticijalne (od značaja za njegov
opstanak ) bilo kao kulturne (po kojima se bitno razlikuje od ostalih živih bića ) .
Čovekov posebni ekonomski interes u zajedničkom procesu privredjivanja ispoljava se
u nastojanju da utroši što manje bioenergije za obavljanje posla koji mu je društvenom i
tehničkom podelom rada odredjen, a da u raspodeli zajednički stečenog rezultata dobije što
više, za zadovoljavanje svojih ličnih, kao i alikvotnog dela zajedničkih potreba.
Udruživanje pojedinaca u odredjenu društvenu asocijaciju radi zajedničkog
privredjivanja zasnovano je na odgovarajućoj podeli rada, koja podrazumeva medjusobno
8
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti