Pojam Intelektualne svojine
POJAM INTELEKTUALNE SVOJINE
Izraz „intelektualna svojina“ u širu upotrebu počeo je da ulazi tek od sedamdesetih godina
prošlog veka, od trenutka stupanja na snagu Konvencije o ustanovljenju Svetske organizacije
za intelektualnu svojinu. U članu dva viii) te konvencije data je definicija intelektualne svojine:
“izraz “intelektualna svojina” označava prava koja se odnose na:
-književna, umetnička i naučna dela,
-interpretacije umetnika i interpretatora i izvođenja umetnika izvođača, fonograme i radio-
emisije,
-pronalaske u svim oblastima ljudske aktivnosti,
-naučna otkrića,
-industrijske uzorke i modele,
-fabričke, trgovačke i uslužne žigove, kao i trgovačka imena i trgovačke nazive,
-zaštitu od nelojalne utakmice i sva druga prava vezana za intelektualnu aktivnost u industrijskoj,
naučnoj, književnoj i umetničkoj oblasti.”
Intelektualna svojina je opšti, pravno-tehnički pojam za odredjene kreacije ljudskog uma i
komercijalne simbole koji predstavljaju bestelesna dobra. Ova
nematerijalna dobra mogu da uživaju zaštitu na osnovu različitih nivoa isključivih prava koja
suslična svojinskim, što omogućuje komercijalizaciju i eksploataciju tih dobara na tržištu. Na
primer, u ručnom satu suštinski kvalitet, tehnološki, funkcionalni sadržaj zasnovan je na
pronalasku, vizuelni izgled sata, ukrasni kvalitet na industrijskom dizajnu, a njegov komercijalni
simbol kao žig, kao znak razlikovanja, odredjuje njegov tržišni kvalitet.
U pravnoj teoriji uobičajeno je shvatanje da se prava intelektualne svojine dele na dve velike
grupe: autorsko pravo i prava srodna autorskom pravu, sa jedne strane, i prava industrijske
svojine sa druge strane. Dalje, prava industrijske svojine se obično dele na tzv. pronalazačko
pravo (patenti, korisni modeli, topografije integrisanih kola, nove biljne sorte, know-how), tzv.
pravo znakova razlikovanja (žigovi, imena porekla i geografske oznake, industrijski dizajn,
poslovno ime) i tzv. pravo konkurencije (suzbijanje nelojalne konkurencije).
Većina kreacija uma, kao što su pronalasci, korisni modeli, topografije integrisanih kola, biljne
sorte, know-how kao praktična primena ideja (znanje, informacija), igraju bitnu ulogu u
stvaranju novog, dodatog suštinskog kvaliteta roba, odredjenih njihovim tehnološkim (funkciona
lnim, utilitarnim) karakteristikama.
Druge intelektualne kreacije, kao industrijski dizajn i dela primenjene umetnosti, služe kao
osnova za nadogradnju formalnog kvaliteta nekog proizvoda, odredjenog putem njegovog novog
vizuelnog, estetskog izgleda.
Komercijalni simboli kao žigovi, poslovna imena ili oznake geografskog
porekla (imena porekla i geografske oznake),koriste se za razvijanje tržišnog i
marketinškog kvaliteta roba i usluga, tako što ih medjusobno razlikuju, ili razlikuju kompanije ili
geografske regione iz kojih oni potiču, ili odakle potiče njihova reputacija, dobar glas (goodwill)
ili trgovačka vrednost
Zašto je važno zaštititi pravo intelektualne svojine i ko ima koristi od
zaštite
Pravo intelektualne svojine se štiti da bi se sprečilo njeno neovlašćeno korišćenje i da bi njeni
tvorci (pronalazači i autori) i vlasnici imali korist i priznanje.
Privredni subjekti i drugi vlasnici intelektualne svojine imaju ekonomsku korist jer tek zaštićena
intelektualna svojina postaje vrednost “ za sebe ”, kapital i imovina koja po pravilu raste i tako
uvećava vrednost privrednog subjekta.
Tek zaštićeno pravo intelektualne svojine postaje predmet prometa, odnosno prodaje ili
ustupanja, osnov za zalogu ili hipoteku, tj. postaje prava imovina u prometu.
Intelektualna svojina daje podsticaj svom vlasniku da ulaže svoje vreme i novac u nove
tehnologije, patente, autorska dela itd. i pruža mu mogućnost povraćaja uloženih resursa.
Važnost intelektualne svojine
Danas se dominacija na svetskom nivou ostvaruje
češće legalnim načinom nego ratom. Svesne
toga, najrazvijenije zemlje sveta sve više ulažu u intelektualni resurs, čime se borba za globalni
prestiž u svetu prenosi na teren naučno-tehnološkog razvoja. Ko u tom domenu ostvari prednost,
imaće šansu da obezbedi za sebe ekonomsku, vojnu i političku dominaciju. U takvoj situaciji i
zemlje u razvoju mogu da traže šansu za popravljanje vlastitih pozicija jer su im intelektualni
resursi ipak jači nego finansijski! Velike kompanije su oduvek u istraživanje i razvojulagale
dosta svojih resursa. Te investicije su im omogućavale da stvore nove proizvode, da se razviju i
postanu vodeće firme u oblasti u kojoj deluju. Zahvaljujući patentiranim inovacijama svojih
osnivača, neke japanske firme poput Tojote, Micubišija, Sonija i Honde postale su industrijski
giganti i stubovi japanske privrede. Slična je bila i situacija sa korejskim kompanijama, od kojih
su neke postale globalni lideri na tržištu i doveli do transformacije Koreje od siromašne
poljoprivredne zemlje šezdesetih godina XX veka sa dohotkom po glavi stanovnika manjim od
100 US dolara u, danas, visoko industrijalizovanu zemlju sa dohotkom po glavi stanovnika od
12.000 US dolara. Dobar je primer i doajen u razvoju informaciono-komunikacionih tehnologija
(ICT) – IBM zato što je on jedan od retkih koji je sve vreme bio u centru događaja, uprkos
ogromnim promenama koje su se desile u ICT oblasti poslednjih 40 godina. Po njegovim

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti