PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH
OBLIGACIONO PRAVO
– OPĆI DIO
SKRIPTA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
[email protected]
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1
WWW.BH-PRAVNICI.COM
PRVA GLAVA
IZVORI OBLIGACIONOG PRVA
Izvore obligacionog prava dijelimo na izvore u formalnom i izvore u materijalnom smislu:Izvori u
formalnom smislu su:zakon,običaji,sudska praksa i pravna nauka.
ZAKON KAO IZVOR OBLIGACIONOG PRAVA
Zakon je najčešći izvor obligacionog prava,jer sadrži norme koje regulišu obligacione
odnose.Norme obligacionog prava nalaze se i u evropskim grañanskim zakonicima-kodifikacijama
(kao što je francuski,austrijski,njemački grañanski zakon).Pojedine zemlje donijele su posebne
kodifikacije obligacionog prava(nap švicarska je 1912 donijela ŠGZ koji je usklañen sa Zakonom o
obligacijama).Na području bivše jugoslavije ZOO je najznačajniji izvor obligacionog prava.Stupio
je na snagu 1.10.1978,a BiH ga je preuzela 1992.Do 2 svj.rata primjenjivali su se Opći Austrijski
zakon(novelirani i nenovelirani,Srpski grañanski zakon,OIZ za Crnu goru).1946 godine donijet je
"zakon o nevažnosti pravnih propisa prije 6.4.1941 i za vrijeme neprijateljske ofanzive".Po njemu
svi predratni propisi gube pravnu snagu,ali se primjenjuju kao pravna pravila ako nisu u
suprotnosti s pravnim poretkom i ne postoje pozitivni propisi.ZOO ne reguliše sve obligacione
odnose(nap. ugovor o poklonu,posluzi,ortakluku).ZOO ima ukupno 1109 članova i dijeli se na opći
i posebni dio.U općem dijelu se navode osnovna načela obligacionog prava.Prema ZOO obaveze
nastaju iz:ugovora,prouzrokovanja štete,neosnovanog obogaćenja,poslovodstva bez naloga i
jednostrane izjave volja(javno obećanje nagrade i hartije od vrijednosti).Opći dio ima 453
člana.Posebni
dio
reguliše
obligacione
ugovore
kao
što
su
zajam,zakup,ugovor
o
djelu,grañenju,licenci itd.Odredbe ovoga zakona koje se odnose na ugovore primjenjuju se i na
druge pravne poslove.Pored ZOO i drugi zakoni predstavljaju izvor obligacionog prava kao što
su:Zakon o vrijednosnim papirima,zakon o osiguranju imovine i lica,zakon o čeku itd.
OBIČAJI
Nekada je običaj imao velku ulogu,danas se rijetko primjenjuje.Običaj je nepisano pravno pravilo
nastalo dugotrajnim ponavljanjem.Naš ZOO odreñuje da su učesnici u obligacionim odnosima
dužni postupati u skladu sa poslovnim običajima.Trgovački običaji(uzanse)se primjenjuju u onim
slučajevima kad ih ugovorne strane ugovore ili ako iz okolnosti proizilazi da su htjeli njihovu
primjenu.
SUDSKA PRAKSA
Sudska praksa je posredan izvor obligacionog prava,a javlja se kao bitan faktor u tumačenju
pojedinih zakonskih odredbi,kao i u popunjavanju pravnih praznina.
PRAVNA NAUKA
Formalno takoñer nije izvor obligacionog prava.Sudovi se na naučna dijela ne mogu pozvati
prilikom rješavanja konkretnog slučaja,ali pravna nauka ima bitnu ulogu kao pomoćno sredstvo za
kreiranje i tumačenje pojedinih zakonskih odredbi.
DRUGA GLAVA
UOPĆE O OBLIGACIJI
Obligacija potiče od latinske riječi
obligatio
što znači obveza ili obaveza,a korijenje vuče od
glagola
obligare
što znači vezati,obvezati,zavezati.U modernim pravima preuzet je iz rimskog
WWW.BH-PRAVNICI.COM
3
WWW.BH-PRAVNICI.COM
javnog obećanja nagrade i kod hartija od vrijednosti,gdje je poznata samo jedna strana,a druga
će biti poznata kasnije.Ako se drugi subjekt ne pojavi obligacija ne nastaje.
RAZLIKA IZMEðU OBLIGACIJE I OBLIGACIONOG ODNOSA
Obligacija je pravni odnos izmeñu povjerioca i dužnika.Iz tog odnosa za povjerioca proističe
pravo,a za dužnika obaveza.Taj se odnos posmatra u užem i širem smislu.U užem smislu
obligacija se javlja kao tražbina,potraživanje,a sa stanovišta dužnika to je obaveza.Pored naziva
obligacija koriste se još i nazivi tražbina i potraživanje.Obligacija u širem smislu je cjelokupan
odnos povjerioca i dužnika.To je obligacionopravni odnos.Obligacionopravni odnos ima više
sinonima kao što su:tražbeni odnos,dugovinski odnos i obvezni odnos.Dakle obligacija je sastavni
dio obligacionopravnog odnosa,a za obligacionopravi odnos možemo reci da se sastoji iz
vjerovnikova potraživanja i dužnikove obaveze.Jedno potraživanje ima 2 elementa:povjeriočevo
subjektivno pravo i zahtjev za ostvarenjem tog prava,a kod dužnika imamo dug i odgovornost za
ispunjenje obaveze.
ODNOS OBLIGACIONG I STVARNOG PRAVA
Obligacija ima svoje specifičnosti,a najbolje ćemo ih razumjeti kad obligaciono pravo uporedimo
sa stvarnim.Stvarno pravo reguliše odnose nastale povodom stvari,a obligaciono povodom
odreñenog ponašanja subjekta obligacije.Druga razlika je s obzirom na dejstvo.Stvarna prava
imaju apsolutno dejstvo i djeluju prema svima(erga omnes).Titular stvarnog prava može ga
ostvariti prema svima,ali svi ga mogu i povrijediti,dok obligaciono ima relativno dejstvo,djeluje
prema tačno odreñenim licima(inter partes).Sljedeća razlika je u odnosu na zahtjev.Titular
stvarnog prava ima negativan zahtjev prema svima,dakle niko ga ne smije ometati u njegovom
pravu,dok titular obligacionog ima pozitivan ili negativan zahtjev.Pozitivan znači davanje ili
činjenje,a negativan trpljenje ili propuštanje(ovo se odnosi na dužnika).Broj stvarnih
prava(numerus clausus) je tačno odreñen i reguliran propisima,a broj obligacionih prava je znatno
veći i njihov broj nije odreñen zakonom.
TREĆA GLAVA
VRSTE OBLIGACIJA
Pojedini autori obligacije razvrstavaju s obzirom na svojstva i prema stepenu odreñenosti,a drugi
prema predmetu,karakteru i odreñenosti radnje.
VRSTE OBLIGACIJE S OBZIROM NA OBAVEZU DUŽNIKA
pozitivne(aktivne) i negativne(pasivne) obligacije
Pozitivne postoje u slučaju kad je dužnik obavezan na aktivno činjenje(tj.davanje ili činjenje),a
negativne kad se od dužnika ne očekuje nikakva radnja,već samo njegovo pasivno držanje.A u
negativne spadaju propuštanje i trpljenje.Pozitivne su češće od negativnih.Pod davanjem se
podrazumijeva obaveza dužnika da povjeriocu preda odreñenu stvar ,pa imamo trajnu predaju(
nap.predaja kupljenog auta u vlasništvo)i privremenu(nap.davanje stvari u zakup).Propuštanje je
neizvršavanje radnji od strane dužnika na koje bio bio ovlašten da se nije povjeriocu obavezao na
propuštanje.Propuštati se može samo vlastita radnja.I trpljenje kao i propuštanje sastoji se u
njegovom nečinjenju.Trpjeti se može samo svoja radnja.Povredom pozitivne obligacije propuštene
radnje se mogu naknadno izvršiti,a negativne ne mogu.Postupanje suprotno negativnoj dovodi do
povrede prava.Ova podjela je značajna i kod početka zastarjevanja.
VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA IZVOR NASTANKA OBAVEZE
Po ovom kriteriju obligacije se dijele na ugovorne i vanugovorne.Ugovorne nastaju izjavom
WWW.BH-PRAVNICI.COM
4
WWW.BH-PRAVNICI.COM
volje,dakle nastaju iz pravnog posla kako imenovanih(tipiziranih)tako i neimenovanih,i regulirane
su dispozitivnim propisima primarnog karaktera.
Vanugovorne nastaju na temelju radnji,svojstava ili stanja,nastaju i na temelju tačno odreñenih
pravnih činjenica predviñenih zakonom,a kod njih je dispozitivnost sekundarnog značaja.
1.ugovorne obligacije
Ugovor je saglasna izjava najmanje 2 ugovorne strane,kojim oni žele postići odreñeno pravno
dejstvo.Ugovore nalazimo i u drugim granama prava(nasljednom,stvarnom,porodičnom).Da bi
ugovor bio izvor nastanka obaveze ugovorne strane se moraju saglasiti najmanje o bitnim
sastojcima ugovora.
2.vanugovorne obligacije
a.Prouzrokavanje štete-poslije ugovora ovo je najznačajniji izvor nastanka obligacija.Šteta je
smanjivanje nečije imovine(obična šteta)i sprečavanje povećanja tuñe imovine(izmakla
korist).Šteta može biti materijalna i nematerijalna.
b.Sticanje bez osnova je kad jedno lice stekne imovinsku korist bez pravnog osnova,na račun
drugog lica.Lice koje se obogatilo obavezno je vratiti obogaćenje onom licu na račun koga se
obogatilo.
c.Poslovodstvo bez naloga je kad se jedno lice mješa u poslove drugog lica bez njegovog
ovlaštenja u namjeri da otkloni ili spriječi nastanak štete.Ovlaštenje je širi pojam od naloga.
d.Jednostrana izjava volje-pored dvostranih ZOO poznaje i jednostranu izjavu volje.Ovdje spada
javno obećanje nagrade i vrijednosni papiri(definicije u sklopu ovih lekcija)
VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM NA BROJ LICA I DJELJIVOST PREDMETA
Ova podjela izvršena je s obzirom na to koliko ima subjekata koji su nosioci prava i obaveza kao i
da li je predmet obaveze moguće ispuniti u dijelovima ili nije.Ako se u obligacionom odnosu na
jednoj strani javi povjerilac,a na drugoj strani dužnik govorimo o prostoj obligaciji ili dvostrano
obaveznom odnosu(nap. naknada štete),a ako za subjekte nastanu prava i obaveze onda je to
složena obligacija ili dvostrano obavezan odnos koji nastaje na osnovu ugovora.(nap.ugovor o
prodaji, dijelu itd).
Ako se na strani povjerioca ili dužnika ili na obje strane javi više lica koji su obavezni ispuniti ili su
ovlašteni primiti ispunjenje govorimo o množini subjekata na dužničkoj i povjerilačkoj strani ili na
obje
strane.Množina
subjekata
može
nastati
na
osnovu
ugovora
ili
univerzalnom
sukcesijom(nasljedstvom) kad se pojavi više ugovarača na nekoj od ugovornih strana.
1.solidarne obligacije
Kod ovih obaveza imamo množinu subjekata na strani dužnika ili povjerioca i svaki je dužnik
obavezan ispuniti činidbu u potpunosti,odnosno svaki povjerilac zahtjeva ispunjenje činidbe u
cjelosti.Kad jedan dužnik ispuni,tj.povjerilac primi ispunjenje obaveza se gasi.Ako imamo više lica
na dužničkoj strani to je pasivna solidarna obligacija,a na povjerilačkoj-to je onda aktivna
solidarna obligacija.
a
.Pasivna solidarna obligacija je množina dužnika u obligacionom odnosu.Ovdje postoji više
sadužnika i svaki od njih je dužan ispuniti obavezu,ali kad jedan ispuni i drugi se sadužnici
oslobañaju obaveze.Povjerilac može izabrati od kojeg dužnika da traži ispunjenje.Ova obligacija
pruža povjeriocu sigurniju naplatu potraživanja.Kod ove obligacije dug je alternativan,a
odgovornost kumulativna.Zahtjev za ispunjenje obaveze povjerilac može mjenjati sve dok se ne
namiri.To će biti i u slučaju podizanja tužbe.Može podići tužbu protiv bilo kojeg sadužnika sve dok
mu potraživanje ne bude ispunjeno.Položaj sadužnika kod ovih obligacija nije isti,nego jedan
dužnik može odgovarati samo za dio,a neko za cijelu obavezu.
Nastanak-ova obligacija može nastati na osnovu ugovora,testamenta i zakona
Ugovorom nastaje tako što se sadužnici izričito obavežu da će ispuniti povjeriocu obavezu
solidarno(jedan za sve,svi za jednog,solidarno,nerazdjeljivo)
Testamentom nastaje tako što testator u testamentu svojim nasljednicima naloži solidarno
ispunjenje obaveze.
Zakonom ova obligacija nastaje bez obzira na volju stranaka čim se ispune zakonom odreñene
WWW.BH-PRAVNICI.COM
6
WWW.BH-PRAVNICI.COM
dužnika zavisi od njihovog sporazuma,što predstavlja osnov za regres.Pored sporazuma visina
udjela može se odrediti i prema prirodi posla iz koje potiče solidarnost.Dug se dijeli na jednake,ali
i na nejednake dijelove.Ako ne odrede visinu regresa niti se može odrediti,onda svaki sadužnik u
regresnom postupku dužan je nadoknaditi dio ispunjenje obaveze,ali ako je obaveza zaključenja u
interesu jednog sadužnika,tada on je obavezan nadoknaditi cjeli iznos dužniku koji je ispunio
obavezu(nap.kod jemstva)
Ako je solidarni dužnik postao insolventan onda dio insolventnog dužnika dijeli se srazmjerno na
sve ostale dužnike.
b
.aktivna solidarna obligacija je množina povjerilaca u obligacionom odnosu s tim da je svaki
povjerilac ovlašten od dužnika zahtjevati ispunjenje obaveze.Dužnik duguje prema svim
povjeriocima,ali ispunjenjem prema jednom povjeriocu oslobaña se obaveze prema svim
sapovjeriocima.Dužnikovo pravo izbora sapovjerioca prestaje kad neki sapovjerilac podigne
tužbu,od tog momenta on mora obavezu ispuniti prema tom sapovjeriocu.Aktivna solidarna
obligacija mora biti izričito ugovorena ili zasnovana na zakonu,a može nastati i na osnovu
testamenta.Kao i kod pasivne solidarnosti i ovdje je obaveza jedinstvena.Takoñer jedan povjerilac
ne može svojim postupcima nanijeti štetu drugim sapovjeriocima.Načini prestanka su isti kao i
kod pasivne solidarnosti,a to su:
Prebijanje-dužnik može izvršiti prebijanje svoje obaveze sa potraživanjem koje ima prema
povjeriocu koji mu zahtjeva ispunjenje.Prebijanje sa potraživanjem koje ima prema nekom
drugom povjeriocu,dužnik može izvršiti samo do visine dijela solidarnog potraživanja koje pripada
tom povjeriocu.
oprostom duga i prenovom- smanjuje se obaveza za onoliko koliko iznosi dio tog potraživanja
povjerioca.Ovo ima odreñene nedostatke:Ako oprostom duga i prenovom prestaju sve druge
obligacije,nema razloga da i solidarne obligacije prestanu na isti način.
Sjedinjenje-kad se u licu jednog solidarnog povjerioca sjedini i svojstvo dužnika,svaki od ostalih
solidarnih povjerilaca može od njega zahtjevati samo svoj dio potraživanja.
Poravnanje- koje je zaključio jedan od solidarnih povjerilaca sa dužnikom nema dejstva prema
ostalim povjeriocima,ali ovi imaju pravo da prihvate to poravnanje,izuzev kad se ono odnosi samo
na dio povjerioca sa kojim je zaključeno.
Docnja-kad dužnik doñe u docnju prema jednom solidarnom povjeriocu,on je u docnji i prema
ostalim povjeriocima.Docnja jednog solidarnog povjerioca djeluje i prema ostalim povjeriocima.
Zastarijevanje-ako jedan povjerilac prekine zastarijevanje,ili ako prema njemu ne teče
zastarijevanje,to ne koristi ostalim povjeriocima i prema njima zastarijevanje teče.Odricanje od
zastarijelosti izvršeno prema jednom povjeriocu koristi i ostalim povjeriocima.
Sapovjerilac koji je primio ispunjenje obaveze dužan je ostalim sapovjeriocima predati njihov
dio.Koliki je njihov dio odreñuje se ugovorom.Ako ta veličina nije odreñena ugovorom svakom
solidarnom povjeriocu pripada jednak dio.
2.djeljive i nedjeljive obligacije
Ova podjela izvršena je prema tome može li se predmet dužnikove obaveze ispuniti u dijelovima ili
ne.Ukoliko se obaveza može ispuniti u više dijelova to je djeljiva obligacija,a ako ne može to je
nedjeljiva obligacija.Kao djeljive obligacije najčešće se javljaju novčane obaveze.Kod nedjeljive se
može izmjeniti suština predmeta ili umanjiti vrijednost.Nedjeljivost nastaje iz 2 razloga:kad je
ispunjenje u dijelovima nemoguće zbog osobina stvari i drugi razlog nastaje zbog samog svojstva
stvari na osnovu kojeg je nastala obaveza.Kad se kod djeljivih javi više lica na strani povjerioca ili
dužnika imamo više samostalnih obligacija,a takoñer iz tih djeljivih možemo dobiti aktivnu ili
pasivnu solidarnu obligaciju.Iz nedjeljive ne može nastati zajednička obligacija.
VRSTE OBLIGACIJA S OBZIROM
NA LIČNOST DUŽNIKA
