UNIVERZITET U BEOGRADU FAKULTET ORGANIZACIONIH 

NAUKA

VEZA STANDARDA ISO 10002 SA DIREKTIVAMA EVROPSKE UNIJE ZA 

ZAŠTITU KORISNIKA

- Završni rad -

    Mentor:                                                                                           Student:

dr Ivana Mijatović

Nikola Rukavina 287/07

Beograd,

 avgust 2012.

Diplomski rad                   Veza standrarda ISO 10002 sa direktivama Evropske unije za zaštitu potrošača 

SADRŽAJ

UVOD...............................................................................................................................................4

1. ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA 

1.1. Pojam potrošača..................................................................................................................... 5

1.2. Osnovne informacije..............................................................................................................6

1.3. Zakoni o zaštiti potrošača kroz istoriju..................................................................................7

1.4. Osnovna prava potrošača....................................................................................................... 9

1.5. Faze razvoja zaštite potrošača..............................................................................................10

1.6. Aktivnosti na zaštiti potrošača.............................................................................................10

1.7. Saobraznost i garancija........................................................................................................ 12

1.8. Reklamacija......................................................................................................................... 14

2. ZAŠTITA POTROŠAČA- pravni okvir.....................................................................................16

2.1. Zaštita života i zdravlja potrošača.......................................................................................17

2.2. Zaštita ekonomskih interesa potrošača................................................................................ 17

2.3. Informisanje potrošača.........................................................................................................22

2.3.1. Uslovi prodaje...............................................................................................................22

2.3.2. Deklaracija.....................................................................................................................22

2.3.3. Dostupnost rezervnih delova i servisa...........................................................................23

2.3.4. Označavanje uzorka, prodate robe, rezervisanih usluga...............................................24

2.3.5.Isticanje upozorenja o rizicima......................................................................................24

2.3.6. Zabranjena ponašanja trgovaca.....................................................................................24

2.4. Postupci prava zaštite potrošača..........................................................................................26

2.4.1. Upravno-pravna zaštita..................................................................................................26

2.4.2. Ko treba da štiti potrošače.............................................................................................27

2

background image

Diplomski rad                   Veza standrarda ISO 10002 sa direktivama Evropske unije za zaštitu potrošača 

UVOD

Zaštita potrošača kao koncept ne predstavlja favorizovanje jedne strane, već sprečavanje 

zloupotrebe položaja, kao i uspostavljanje fer odnosa i održavanje zdrave utakmice. Bez zdrave 

utakmice na tržištu, ekonomija može samo privremeno da se razvija, ali sa dugoročnog aspekta 

posmatrano, izostanak pravila ponašanje predstavlja prepreku razvoju.

1

Primena pomenutih standarda preduzeću donosi mnoge koristi, a između ostalog   raste 

svest o potrebi pitanja bezbednosti i zaštite potrošača. Zaštiti potrošača u zapadnim zemljama 

pridaje se sve veća pažnja. Osnovni razlog tome je porast nivoa tehnologije koji,  sa jedne strane, 

doprinosi   da   obični   građani   počinju   i   u   svakodnevnom   životu   da   se   služe   sve   složenijim   i 

potencijalno   opasnim   proizvodima   (od   električnih   kuhinjskih   pribora,   do   proizvoda   kućne 

hemije), a sa druge – potpuno onemogućava da krajnji korisnik detaljno proveri karakteristike 

kvaliteta predmeta koje troši ili upotrebljava, čak ni one bezbednosne. 

Pre stotinak godina proizvodi su bili jednostavni i najčešća nezgoda koja je mogla da zadesi 

neopreznog korisnika bili su požar ili opekotina. Danas postoji mnogo veći broj izvora opasnosti: 

strujni udari zbog neispravnih prekidača, grejalica ili sijaličnih grla, eksplozije bojlera i butan-

boca, opasni pribori za seckanje voća i povrća i mnogi drugi. Koliki je ovo problem vidi se i po  

tome što je Generalna skupština UN našla za potrebno da usvoji deklaraciju o osnovnim pravima 

potrošača: pravo na zadovoljenje osnovnih potreba, pravo na sigurnost, pravo na informisanost, 

pravo na izbor, pravo da se čuje glas potrošača, pravo na obeštećenje, pravo na obrazovanje 

potrošača, pravo na zdravu životnu sredinu.

1

 

http://megatrender.blog.rs/blog/megatrender/megatrender-19/2008/03/06/osnovna-prava-potrosaca

4

Diplomski rad                   Veza standrarda ISO 10002 sa direktivama Evropske unije za zaštitu potrošača 

1. ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA

1.1. Pojam potrošača

Pojam potrošač se odnosi, kako na preduzeće, zatim i pravno lice, tako i na preduzetnika 

kada kupuje proizvode ili koristi usluge za sopstvene potrbe. Značenje same reči varira zavisno 

od toga u kom kontekstu je ista upotrebeljena- toj činjenici treba posvetiti naročitu pažnju, jer 

neretko dolazi do zabune, pa i do zloupotrebe samog pojma, a evo i nekih primera:

Kada se u ekonomiji govori o potrošači, pod tim pojmom se obično podrazumeva osoba 

čiji se značaj ogleda u donošenju odluke: ‘kupiti ili ne kupiti?’, odnosno, ‘konzumirati ili ne 

konzumirati?’.  Centralno   pitanje,   dakle,   jeste   činjenica   da   potrošač   raspolaže   određenim 

budžetom. Pod pretpostavkom racionalnog ponašana, potrošač raspolaže tim budžetom u cilju 

zadovoljenja svojih potreba (kupuje proizvode i usluge na tržištu).

2

Sa aspekta marketinga, ovaj pristup je sličan, ali j estepen individualizacije potrošača kao 

osobe   daleko   veći.   Dakle,   umesto   generisanja   širokog   demografskog   i   psihološkog   profila 

tržišnih segmenata, pristupa se ličnom marketingu, bliskom kontaktu i upoznavanju potrošača u 

cilju maksimizacije njegove satisfakcije.

Sa aspekta prava i pravnih propisa, termin potrošač se najčešće koristi u kontekstu zaštite 

prava potrošača. Zahtev za zaštitom prava potrošača proističe iz potrebe da se preventivno deluje 

na eliminisanje neefikasnosti i nekonkurentnog ponašanja tržištu.

Cilj zaštite prava potrošača jeste fer odnos na tržištu, odnosno cilj je u izjednačavanju 

snaga na relaciji proizvođač-potrošač. Ukoliko prevagne bilo koja od ovih dveju strana, nastaje 

poremećaj na tržištu, koji se potencijalno pretvara u prepreku daljem razvoju tržišta. S obzirom 

na činjenicu da se svaki stanovnik ove planete nalazi i u ulozi potrošača, ali vrlo često i u ulozi 

proizvođača, zaštita potrošača ima izuzetan značaj. 

Zaštita potrošača je kompleksan pojam koji obuhvata brigu i zaštitu takozvanog ‘razumno 

opreznog   potrošača’.   Posredstvom   pravnih,   ekonomskih,   zdravstvenih,   siguronosnih   i   drugih 

brojnih aspekata, moderna država normama reguliše i kontroliše zaštitu potrošača. Cilj zaštite 

razumno opreznog potrošača je zaštita zdravlja, bezbednosti i ekonomskih interesa u uslovima 

2

 

http://www.maturskiradovi.net/forum/printthread.php?tid=3833

5

background image

Diplomski rad                   Veza standrarda ISO 10002 sa direktivama Evropske unije za zaštitu potrošača 

Trgovac   ima   posebne   dužnosti   pri   isticanju   cene,   obaveštavanju   potrošača,   poštenom 

poslovanju, zaključivanju pravičnih odredbi u tipskim ugovorima, a dodatna pravila važe za robu 

kupljenu preko sredstava komunikacije na daljinu –npr. preko TV prodaje ili Interneta.

Član 16. Zakona o zaštiti potrošača reguliše dužnost trgovca da obaveštava potrošače i pre 

zaključenja ugovora. Ovim članom se, između ostalog, propisuje dužnost obaveštavanja o načinu 

na   koji   se   postupa   po   pritužbama   potrošača.   Trgovac   je   dužan   da   na   jasan   način   obavesti 

potrošača o načinu postupanja pri reklamaciji, ukoliko nastane problem sa robom, odnosno kako 

će nedostatak moći da reklamira. Potrošač ima pravo da zahteva poništaj ugovora u roku od 

godinu dana ukoliko trgovac nije postupio u skladu sa obavezom obaveštavanja.

1.3. Zakoni o zaštiti potrošača kroz istoriju

Prvi   federalni   Zakon   o   zaštiti   potrošača   (Consumer   Product   Safety   Act)   donet   je 

1972.godine   u   Sjedinjenim   američkim   državama.   1985.godine   je   Generalna   skupština   OUN 

donela   Rezoluciju   br.   39/248   kojom   je   ustanovila   smernice   o   zaštiti   potrošača,   kojima   je 

definisano osam osnovnih prava potrošača.

Tako su nastale organizacije potrošača koje su zahtevale pravo na bezbednost, pravo na 

informisanost,   pravo   na   izbor   i   pravo   da   se   čuje   glas   potrošača.   Od   strane   Međunarodne 

organizacije saveza potrošača (IOCU), ovima su dodata još četiri prava koja predstavljaju prvi set 

od osam osnovnih prava potrošača. To su: pravo na zadovoljenje osnovnih potreba, pravo na 

obeštećenje, pravo na obrazovanje i pravo na životnu sredinu. EU je osam univerzalnih prava 

potrošača redefinisala u deset praktičnih i tržišno transparentnijih temeljnih načela politike zaštite 

potrošača: kupujte šta želite i gde želite; vratite neispravan proizvod; visoki siguronosni standardi 

za prehrambene i ostale proizvode; treba znati šta se konzumira kao hrana; ugovori moraju biti 

nediskriminirajući (fair) i transparentni; ponekad i potrošač može da promeni svoje mišljenje; 

stvoriti uslove kako bi potrošač mogao uporediti cene i ostvariti pravo na izbor; potrošač ne sme 

biti prevaren i zavaran; potrošač mora biti zaštićen i u vreme kada je na godišnjem odmoru ili 

putovanjima   (u   zemlji   ili   inostranstvu);   potrošač   ima   pravo   na   efikasnu   naknadu   štete   u 

inostranim sportovima (kršenja prava potrošača).

7

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti