Analiza bilansa

OSNOVNI POJMOVI POSLOVNOG RAČUNOVODSTVA

Od naročitog značaja javljaju se četiri para pojmova:

• Uplate – isplate
• Primanja – izdavanja
• Prihodi – rashodi
• Učinci – troškovi

Ovi pojmovi ukazuju da se radi o veličinama tokova i odnose se na događaje plaćanja (finansijski tok) ili na događaje nastajanja učinaka (robni tok). Budući da svaki od pojmova označava neku promenu, koja menja neko ranije stanje, oni se mogu svrstati u grupu onih koji to stanje povećavaju ( pozitivni – uplate, primanja, prihodi, učinci) i grupu onih koji to stanje smanjuju ( negativni – isplate, izdavanja, rashodi, troškovi).

Razlikom između pozitivnih i negativnih veličina tokova pokazuje se povaćanje ili smanjivanje stanja u odnosnom vremenskom periodu. Iz načina promene pojedinih tokova izvlače se zaključci o različitim aspektima promene položaja preduzeća, kao što su: sposobnost zarađivanja (rentabilnost) i sposobnost plaćanja (likvidnost).

(a) Uplate – isplate ukazuju na kretanje gotovine, koje menja stanje sredstava plaćanja u blagajni ili na računima banke. Uplate su događaji koji povećavaju ovo stanje, a isplate su događaji koji ga smanjuju, nezavisno otkuda uplate dolaze i nezavisno u koju svrhu su isplate izvršene.

(b) Primanja i izdavanja, kao veličine finansijskog toka, vezani su za pojam novčane imovine, koju izražava ukupnost raspoložive gotovine u kasi, potraživanja od banke i ostalih potraživanja, umanjeni za stanje obaveza. Tako, svaki poslovni događaj koji povećava stanje novčane imovine predstavlja primanje, a svaki događaj koji ga smanjuje predstavlja izdavanje (izdatak).

Međutim, svako primanje ne mora, istovremeno, biti i uplata, a svaki izdatak ne mora biti i isplata. To će se dogoditi u svim slučajevima kada se događajem plaćanja povećava ili smanjuje stanje sredstava plaćanja (gotovine), ali se pri tome, ne menja stanje novčane imovine, kao što je slučaj sa primanjem gotovine po osnovu dobijenog bankarskog zajma, naplatom ranije datog kredita ili ako izdavanje gotovine prati razduživanje, odnosno povećanje potraživanja. Jer, povećanje stanja gotovine uplatama, koje istovremeno prati povećanje obaveza ili smanjenje stanja gotovine, praćeno smanjenjem obaveza ili povećanjem potraživanja, zbog čega se takve isplate i ne smatraju izdavanjem.

Primanja su uplate u gotovom, po sledećim osnovama:

• prodaje roba i usluga za gotovo
• povećanje uloga
• dotacija za povećanje prihoda ili za pokriće gubitaka.

Isto tako, primanje može da nestane bez uplate koja menja stanje gotovine. To će se dogoditi u slučaju prodaje robe sa odloženim rokom plaćanja. Tada se ne menja stanje gotovine, ali se menja stanje potraživanja. Budući da obaveze ostaju nepromenjene, ovaj događaj izaziva povećanje novčane imovine i zbog toga ga treba smatrati primanjem, ali ono nije, istovremeno, i uplata.

Uplate u gotovom, koje menjaju stanje gotovine, nisu primanja ako su nastala na osnovu:

• dobijanja novih zajmova
• naplate potraživanaj
• dobijanja avansa od kupaca i svih drugih uplata, praćenih povećanjem obaveza

Izdavanja su uplate u gotovom, izvršeno po osnovu:

• kupovine faktora proizvodnje
• smanjenja uloga
• nabavke postrojenskih dobara i kupovine HOV

Međutim, isplate u gotovom nisu izdavanja, ako se vrše u cilju:

• vraćanja kredita
• izmirenja obavezaprema dobavljačima
• davanja kredita trećim licima
• izmirenje obaveza prema fiskusu, prema vlasnicima i radnicima iz raspodele dobiti

Izdavanja mogu nastati bez isplata. To će se dogoditi ako se faktori proizvodnje nabavljaju sa odloženim rokom plaćanja. Takve nabavke povećavaju obaveze, a one smanjuju novčanu imovinu. Zato su takvi događaji izdavanja, ali nisu isplate.

(c) Prihodi i rashodi su povezani sa događajima koji menjaju neto imovinu, a koja predstavlja razliku između bruto imovine (Stanje gotovine, potraživanja i realna imovina) i obaveza. Događaji koji utiču na povećanje neto imovine nazivaju se prihodima, a oni koji smanjuju nazivaju se rashodima.

I rashodi i prihodi mogu da nastanu hotimično, tj. iz svrsishodnog razvijenog procesa proizvodnje proizvoda i usluga i prodaje robe na tržištu za odgovarajuću novčanu protivvrednost. Isposlovana vrednost iz toga procesa je bruto prirast vrednosti neto imovine. Međutim, ona izaziva izlaz vrednosti iz preduzeća, koja predstavlja njihovu potrošnju i, kao takva smanjuje vrednost neto imovine. U takvim slučajevima, rashodi i prihodi su međusobno povezani, a njihova razlika pojavljuje se kao neto prirast ili smanjenje neto imovine.

Oni mogu da nastanu i nehotimično, kao što je slučaj sa plaćanjem kazne ili učinjene štete, u kome slučaju potrošnju neto imovine prate prihodi., kao njen prirast. Nehotimično mogu da nastanu i prihodi, kao što je dobijanje nagrade ili dotacije , u kome slučaju prirast neto imovine ne izaziva potrošnju vrednosti, koja bi smanjila neto imovinu.

U principu, svaka promena koja ima za posledicu povećanje neto imovine i koja je, zbog toga, prihod istovremeno je i primanje, nezavisno od toga dali se prihod naplaćuje u gotovom ili samo povećava potraživanje. Ako je prihod ostvaren u gotovom, onda je on, istovremeno, primanje i uplata. Ali, ako je prihod ostvaren po osnovu prodaje proizvoda i usluga sa odložnim rokom plaćanja, onda je on, istovremeno, i primanje, ali nije uplata. Prihod je zbog toga što je događaj prodaje povećao neto imovinu, ali pošto nije bilo promene gotovine u kasi ili banci, on nije uplata.

Međutim, svaki prihod ne mora biti i primanje. To će se dogoditi u slučaju dobijanja materijalnih vrednosti na poklon ili povećanja vrednosti dugoročnih HOV. Oba događaja prouzrokuju povećanje neto imovine i povećavaju ne novčanu nego realnu odnosno postrojensku imovinu, što nije primanje.

Rashodi su, istovremeno, smanjenje zaliha materijalnih vrednosti, ako nastaju prodajom trgovačke robe odnosno izdavanjem ili isplate, ako nastaju proizvodnjom i prodajom proizvoda i usluga. Rashodi, koji imaju za posledicu povećanje obaveza (plaćanje prevoza prodate robe do magacina kupca) su izdavanja, ali nisu isplate. Isplate će biti samo u slučaju ako su rashodi izazvali ne samo smanjenje novčane imovine, nego i smanjenja stanja gotovine u kasi i banci.

Svaka promena neto imovine nije uslovljena isključivo prihodima i rashodima. Neto imovina se može menjati – povećavati ili smanjivati – unošenjem dodatnih uloga od strane vlasnika ili vlasnicima izvršenim isplata kapitala.

(d) Učinci – troškovi su događaji koji se pojavljuju u pogonskom obračunu. Potrošnja vrednosti sračunata na promenu oblika ili transformaciju praćena je pojavom raznih vrsta proizvoda ili usluga koji su ishod takve potrošnje i predstavljaju pogonske učinke.

Potrošnja vrednosti, usmerena na stvaranje pogonskih učinaka, obuhvaćena i grupisana prema različitim kriterijuma u pogonskom knjigovodstvu, predstavlja troškove. Međutim, najčešće se i ne podudaraju sa rashodima, bilo zbog toga što među rashodima, obuhvaćenim u fin. knjigovodstvu, ima i onih koji nemaju ničeg, ili bar ne u punoj visini, zajedničkog sa stvaranjem pogonskih učinaka, bilo zbog toga što neki troškova uopšte, ili ne u punoj visini, ne odgovaraju rashodima. Rashodi i troškovi koji su međusobno podudarni, dobili su nazive ciljni rashodi (proizvodnje), odnosno osnovni troškovi. Rashodi koji prelaze osnovne troškove nazivaju se neutralni rashodi; troškovi koji prelaze ciljne rashode nazivaju se dodatni troškovi.