Odlomak

 

1. Uvod
Svi mi imamo različite navike po pitanju ishrane. Postoje brojni stilovi ishrane koji omogućavaju da ostanemo zdravi. Međutim, neki stilovi vode ka neprestanom strahu od gojaznosti i mogu oštetiti zdravlje. To su poremećaji ishrane.
Dva najćešća poremećaja ishrane su anoreksija (anoreksia nervosa) i bulimija (bulimia ili bulimia nervosa).
Oba ova poremećaja su vrlo često voljno izazvana i u velikom broju slučaja, ako se ne liječe, mogu dovesti do letalnog ishoda. Zajedničko za ova oboljenja je hronična mršavost i djeca (najčešće adolescenti) misle da su „debeli“ iako su zapravo mršavi toliko da imaju opštu slabost. Međutim, ima slučajeva da je bolest teško otkriti jer se na nekim adolescentima ne mogu odmah primjetiti promjene na tijelu. Kod nekihova bolest nije toliko ozbiljna i prolazi taj psihički poremećaj bez ikakvog liječenja, najčešće kod djevojaka koje su u završnoj fazi adolescencije.
Takođe je važno reći da se ovi poremećaji najčešće manifestuju kod djevojčica u adolescenciji i da je tada najveća stopa smrti usljed izgladnjavanja. Tijelo ne dobija potrebne hranljive materije te počinje razgradnja mišića da bi se ta energija iskoristila za bazalne potrebe.
Na drugoj strani se nalazi gojaznost. Međutim, u narednom tekstu će biti opisana anoreksija i bulimija. Takođe etiologija, odnosno kako i zašto dolazi do ovakvih poremećaja i simptomatologija oba ova poremećaja. I na kraju liječenje, metode i tehnike istog.
Slika 1 – Šematski prikaz osoba sa poremećajem ishrane
2. Anoreksija (anoreksia nervosa)
Anoreksija je gubitak na težini koji je svjesno izazvan od strane oboljelog. Anoreksija je praćena poremećajem endokrine funkcije, takođe oboljela osoba se plaši gojaznosti i ima strah od unosa hrane. Međutim ima različitih etioloških faktora koje će biti obrađeni u daljem tekstu. Anoreksija je najčešćebolest uma.
Ovo oboljenje najčešće počinje relativno normalnom željom za gubitkom nekoliko kilograma, a svede se na neunošenje hrane u potpunosti. Ovakve osobe mogu da izgube i do pola svoje tjelesne težine. Oboljela osoba postaje opsjednuta svojim tijelom i doživljava sebe kao gojaznu osobu iako je istina zapravo suprotna.
Usljed velikog smanjenja masti u organizmu dolazi do endokrinih poremećaja polnih žlijezda što se manifestuje, kod djevojčica pojavom amenoreje koja može da traje i više od 3 mjeseca, a kod muškaraca dolazi do smanjenja polnih žlijezda i njihove funkcije.
I pored izgladnjavanja, oboljela osoba može da pojača neke svoje fizičke aktivnosti kako bi još više eliminisala uzetu hranu. Ne moraju to uvijek biti fizičke aktivnosti, može se unijeta hrana eliminisati povraćanjem, gdje oboljela osoba namjerno izaziva akt povraćanja mehaničkim nadražajima sluznice farinksa. Takođe može uzimati neka sredstva za izazivanje stolica, na primjer laksative.
Usljed velikog gubitka na težini BMI može da iznosi i ispod 17.5 kg/m2. Može da dođe do zaostajanja u razvoju i rastu ukoliko se poremećaj javi prije 18. godine. Ovaj pormećaj ne nastaje zbog gubitka apetita već se radi o stalno prisutnom strahu od debljanja. Anoreksija, odnosno mršavost može da dostigne tolike razmjere da je ugrožen život oboljele osobe. Međutim ni tada ne popušta strah od hrane i debljanja, šta više može još više da se pogorša.
Anoreksičari najčešće dolaze iz porodica koje imaju neke svoje prohtjeve i zahtjeve koje u neku ruku liče na savršenstvo, najčešće veliki prohtjevi što se tiče uspjeha u školi.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Maturski Radovi

Više u Psihologija

Više u Skripte

Komentari