Odlomak

UVOD

Bankarsko poslovanje karakteriše preuzimanje različitih vrsta rizika (rizik likvidnosti, kreditni rizik, kamatni rizik i valutni rizik). Bankarski sektor je jedan od najdinamičnijih segmenata ukupnog ekonomskog sistema u pogledu povećanja obima ukupnih transakcija usled rasta postojećih i “ulaska” novih banaka, stalnih finansijskih inovacija, jačanja pritiska i konkurencije od strane nebankarskih finansijskih institucija, manje ili veće regulacije. U takvom ambijentu logično je da dolazi do pogoršanja performansi i krize pojedinih banaka, delova ili ukupnog bankarskog sistema u pojedinim nacionalnim ekonomijama.

Funkcionisanje bankarskog sektora, kao još uvek najznačajnijeg segmenta ukupnog finansijskog sistema, je odredjeno složenim interakcijama na relaciji realni – finansijski sektor. To znači da se ukupna makroekonomska kretanja u realnom sektoru prelamaju kroz poslovanje bankarskog sektora i svake pojedinačne banke.

Bitni faktori koji determinišu poslovanje banaka su institucionalizovani koncept i način funkcionisanja regulacije i supervizije bankarskog sektora. Regulacija i supervizija se i uvode sa ciljem da se obezbede likvidnost, sigurnost i efikasnost funkcionisanja banaka. Medjutim, u nekim slučajevima, kao što je, na primer, kriza štedionica u USA 80-ih godina, upravo je regulatorni okvir bio generator krize. Iz tih razloga se koncept regulacije i supervizije bankarskog sektora, ukoliko se prihvati da je neminovan, mora kontinuirano preispitivati i prilagodjavati uslovima i zahtevima vremena.

Stanje u bankarskom sektoru preko nivoa uspešnosti finansijskog posredovanja, odnosno mobilizacije, koncentracije i alokacije finansijskih resursa, ima snažan povratni uticaj na realni ekonomski sektor i ukupno stanje u ekonomiji. Ukoliko je bankarski sektor uspešan – likvidan, solventan i efikasan, on će znatno podsticati ukupna ekonomska kretanja i delom generisati ukupni rast i razvoj. Nasuprot tome, kriza čak i pojedinačne banke zbog “domino” efekta može izazvati krizu poverenja u celi bankarski sektor koja rezultira “jurišem” na banke u cilju ekscesnog povlačenja depozita i izaziva krizu likvidnosti. Ukoliko se ona ne zaustavi neminovan je finansijski kolaps sa ogromnim posledicama za celu ekonomiju. Zbog toga je nužno kontinuirano pratiti “zdravlje” svake pojedinačne banke i bankarskog sektora u celini kako bi se štetne posledice sprečile.

Osnovna pretpostavka uspešnog funkcionisanja bankarskog sektora je uspostavljanje i kontinuirano poboljšavanje sistema regulacije i supervizije i adekvatan bankarski menadžment kako bi se amortizovali negativni uticaji iz okruženja i sprečila kriza u poslovanju banke, odnosno na vreme uočili prvi simptomi pogoršanja rezultata poslovanja i problemi koji mogu dovesti do krize. Ukoliko kriza ipak nastupi, bez obzira na intezitet i uzroke, neophodno je preduzeti odgovarajuće mere za njeno razrešenje koje se odnosi na temeljito restruktuiranje banke, a koje će zavisno od dubine krize i drugih relevantnih aspekata dovesti do rehabilitacije ili bankrotstva banke ili banaka zahvaćenih krizom.

U ovom radu je dat pregled nekih dosadašnjih bankarskih kriza, njihovih uzroka i načina razrešavanja kako bi se ukazalo na pouke i saznanja koji bi mogli imati univerzalnu primenu. S obzirom na značaj koji je ova poblematika imala za finansijski i bankarski sektor zemalja u tranziciji deo rada posvećen je specifičnostima bankarskih kriza i restruktuiranja banaka u zemljama u tranziciji.

Predmet istraživanja rada je, kao što možemo zaključiti iz prethodnog teksta, razmatranje pitanja mehanizama bankarskih kriza, faktora koji utiču na njihovo formiranje i iznalaženje načina za njihovo rešavanje.

Cilj ovog istraživanja jeste da se ukaže na raznolikost shvatanja bankarskih kriza, teškoće u njihovom predvidjanju i razlike u načinima njihovog rešavanja. Pored toga, cilj je i da se kroz kritičku analizu efekata primene različitih tehnika restruktuiranja banaka ukaže na moguće načine poboljšanja performansi banaka.

U radu preovladjuje deduktivni metod istraživanja, što govori da se polazi od pojma bankarskih kriza, kao i načina njihovog prevazilaženja do konkretnih primera krize i restruktuiranja u tranzicionim i razvijenim zemljama. Pored ovog metoda, u radu se koristi i analiza koja se bavi samom suštinom problema u smislu da se pojave i procesi raščlane na sastavne delove, što vodi ka ispitivanju odnosa i veza izmedju istih.

Rad je podeljen u četiri osnovne celine:

I    deo – Krize i restruktuiranje banaka kao teorijski pristup problemu
II  deo  – Bankarske krize u razvijenim zemljama
III deo  – Bankarske krize u zemljama u tranziciji
IV deo  – Svetska finansijska kriza i njen uticaj na Srbiju

U prvom delu rada izloženi su osnovni koncepti koji objašnjavaju bankarske krize i razmatraju procese rekonstrukcije bankarskih sistema. Izneta je problematika istraživanja uzroka kriza i načina njihovog rešavanja. Kao osnovni oblici rekonstrukcije bankarskih sistema javljaju se likvidacija i sanacija, s tim da je sanacija mnogo češća pojava. Sam izbor oblika sanacije zavisi od okolnosti u konkretnoj zemlji i stepena njihove efikasnosti koji su se pokazali u praktičnoj primeni.

Drugi deo rada se bavi istraživanjem bankarskih kriza u razvijenim zeljama sveta. Konkretno, akcenat je na istraživanju bankarskih kriza SAD-a kao jedne od glavnih predstavnika razvijenih zemalja. Takodje, posvećena je pažnja bankarskim krizama u zemljama Skandinavije, kao i modelima sanacije ovih kriza. Bankarska kriza u Španiji se ističe ka interesantna sa aspekta uzroka, karakteristika i primenjenog koncepta za njeno rešavanje.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari