Odlomak

Pod čekom, jednom od najčešćih i najznačajnijih hartija od vrijednosti u unutrašnjem i spoljnotrgovinskom robnom prometu, podrazumijeva se obligaciono-pravna hartija od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje nalog trasatu (najčešće banci) da korisniku čeka (remitentu), isplati odredenu sumu novca iz trasantovog pokrića, i to odmah čim mu se isprava podnese na isplatu.
U savremenom privrednom životu ček se isključivo pojavljuje kao sredstvo plaćanja.

Osnovne oblike čeka nalazimo još u antičkim zemljama, a naročito u srednjevijekovnim trgovačkim gradovima. Ipak, smatra se da se ček razvija od tzv. blagajničkih pisama, pomoću kojih se u Holandiji i Belgiji u XVI vijeku obavljala isplata i promet novca. Na početku XVIII vijeka u Engleskoj se pojavila isprava koju su izdavali zlatari, a pomoću koje se imaocu te isprave isplaćivala određena količina zlata. Ček u savremenom smislu riječi definitivno se pojavio u drugoj polovini XVIII veka, kada su engleski bankari počeli da svojim klijentima izdaju čekovne knjižice, čija je namjena bila ista kao i kod današnjeg čeka.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Maturski Radovi

Više u Skripte

Komentari