Odlomak

UVOD
Čvrst otpad je složen i heterogen materijal koji nastaje čovekovim aktivnostima ustanu, na poslu, javnom mestu, industriji, poljoprivredi i drugim mestima. Najvećiproizvođači otpada u gradovima, su domaćinstva i javne gradske površine (ulice, trgovi,parkovi).

Urbanizacija i industrijalizacija su uticale na povećanje otpada, koji postajesvetski problem, a u narednom periodu biće jedan od prioriteta za rešavanje. Polazeći od rastućih zahteva svetske zajednice, veliki broj preduzeća i ustanova svoju poslovnu strategiju prilagođava potrebama savremenog društva za očuvanje radne i životne sredine.

Mogućnosti za zaštitu od čvrstih otpada rastu u skladu sa razvojem ekološke odgovornosti. Javljaju se nove tehnologije za upravljanje otpadom, a “proizvođači” otpada otkrivaju nove mogućnosti primene recikliranih materijala.

Živimo u vreme kada broj stanovništva eksplicitno raste i iz tog razloga potrebne su veće obradive površine, mnogo fabrika, a samim tim jasno se vidi da situacija ne može da prođe bez raznih vrsta otpada.
U gradovima je nemoguće kontrolisati ogromne količine otpada, pogotovo ako nema zakona koji to reguliše. To je slučaj u našoj zemlji, nažalost. Možda grešim, ali čini mise da je nepromišljeno bacanje smeća samo dokaz o ljudskoj nemoralnosti.Treba naglasiti da sa pojavom sve većih industrijskih centara i gradova, kao i svojim ponašanjem, čovek utiče na narušavanje prirodne ravnoteže.
Od kada je čovek razvio svest o tome kako treba da se ponaša da bi bolje živeo i zaštitio svoje stanište, rodio se pojam zaštite životne sredine.
Zaštita životne sredine je povezana sa ekologijom iz razloga što prva treba da poznaje niz inženjersko- tehničkih mera za rešavanje problema koji je druga ustanovila.
Koncept zaštite životne sredine se u Evropi prvi put pominje na konferenciji Ujedinjenih Nacija o životnoj sredini i Štokholmu, godine 1972. Tada je formiran Program Ujedinjenih Nacija za životnu sredinu, UNEP. Od tada je UNEP aktivno učestvovao u razvoju više značajnih međunarodnih ugovora. Na taj način, krajem 80-tih godina HH veka, započinje svesniji i aktivniji pristup problematici zaštite životne sredine donošenjem raznih pravnih dokumenata kao što sukonvencije, deklaracije, uredbe, ugovori na međunarodnom, nacionalnom, regionalnom ilokalnom nivou.
Na evropskom nivou postoji nekoliko osnovnih programa politike zaštite životne sredine,tj ekoloških mreža. To su NATURA 2000, Emerald ili Smaragdna mreža i Sveevropska mreža(PEEN).

 

 

 

 

POSTUPANjE SA OTPADOM
Sve veće količine otpada i neadekvatno postupanje sa njim predstavlja jedan od najvećih ekoloških problema. Vrste i karakteristike optadnog materijala: Čvrst otpad može se svrstati u otpad od hrane (iz domaćinstva, pijace, prodavnice, restorana), pepeo (iz domaćinstva, od spaljivanja smeća), smeće (hartija, drvo, baštensko smeće, tekstil, guma, plastika, metalne konzerve, staklo, keramika), vozila (odbačena vojna, putnička i teretna vozila), industrijski otpad (od prerade hrane, pepeo kotlovskih ložišta, otpad bio-hemijske industrije, rudarstva i metalurgije), otpad građevinskog materijala (drvena građa, cigla, cevi, crep, šut), specijalni otpadni materijal (medicinski, eksplozivan, radioaktivan) i otpad od obrade otpadnih voda(čvrsti materijal sa rešetki i mulj).

Po načinu nastanka deponije mogu biti smetlišta (nastale proizvoljnim izborom lokacije i odlaganjem smeća), deponije određene od neke institucije (bez analize terena i kontrole deponije) i deponije urađene po ekološkim propisima i standardima. Podela otpada, po nacrtu Republike Srbije o upravljanju otpada, je na

  • otpad iz domaćinstva
  • komunalni otpad
  • komercijalni otpad
  • industrijski otpad

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari