Odlomak

Sažetak

Tema rada je DHCP servis (eng.: Dynamic Host Configuration Protocol), točnije opis servisa i njegove značajke. Svaki uređaj na mreži mora imati jedinstvenu IP adresu. Uređaj može biti poslužitelj, računalo, usmjerivač, prespojnik, prospojnik. IP adrese se mogu dodjeljivati statički i dinamički. Pri statičkom dodjeljivanju adresa uređaju se postavlja fiksna adresa koja je nepromjenjiva tokom vremena. Ukoliko se ukaže potreba, adresa se može ručno promijeniti. Statičko dodjeljivanje adresa se koristi za uređaje kao što su poslužitelji domene, web poslužitelji, pisači. IP adrese se mogu dodjeljivati i dinamički, pomoću DHCP protokola. Protokol DHCP omogućava da uređaji prilikom inicijalizacije automatski dobivaju adrese od DHCP poslužitelja. Dinamičko dodjeljivanje adresa omogućava efikasniju raspodjelu adresnog prostora i smanjuje vjerojatnost da dva uređaja dobiju istu IP adresu.

Prednosti protokola DHCP vjerojatno se najviše očituju prilikom administriranja mreže. DHCP znatno olakšava konfiguriranje IP adresa na klijentima – nije potrebno konfigurirati svaki klijent pojedinačno, jer se sve promjene obavljaju na centralnom DHCP poslužitelju. Ova prednost naročito dolazi do izražaja u mrežama s velikim brojem računala. Umjesto da se ručno mijenjaju svojstva mreže na nekoliko stotina računala, dovoljno je da se na DHCP poslužitelju napravi potrebna izmjena.

DHCP se često koristi prilikom spajanja na internet a da se na to niti ne obraća pozornost. Pri povezivanju sve većeg broja računala na internet putem ADSL i kabelske tehnologije koriste ste raznoliki usmjerivači. Oni se, uz poznavanje tematike, jednostavno konfiguriraju kao DHCP poslužitelji te time pojednostavljuju spajanje na internet do popularne fraze „plug and play“. DHCP poslužitelj računalu (klijentu) dodjeljuje parametre (IP adresu, mrežnu masku, osnovni usmjernik, itd.). Time omogućava direktan pristup internet stranicama, bez nepotrebnog pokretanja konekcije, unošenja korisničkih imena i lozinki, spajanja itd.

 

 

 

Uvod
 
U prvom dijelu ovoga rada upoznat ćemo se sa povijesti DHCP protokola, koja uključuje dio o prethodniku DHCP protokola – BOOTP (eng.: BOOTstrap Protocol) protokolu te RFC (eng.: Request For Comment) dokumentaciju koja detaljno opisiva DHCP servis. Obrađeni su i dizajnerski ciljevi DHCP-a.

U drugom dijelu ovog rada upoznat ćemo se sa principom rada DHCP servisa. Tu je detaljno opisan izgled DHCP poruke, koji uključuje i opis polja DHCP paketa. Definirana je komunikacija između DHCP klijenta i poslužitelja te proces u kojem klijent dobiva konfiguracijske parametre od poslužitelja. Detaljno su opisane vrste poruka koje se koriste u DHCP komunikaciji i njihova namjena.

Treće poglavlje ovog rada spada u praktični dio implementacije DHCP poslužitelja na Microsoft Windows Server 2003 platformi. Detaljno je opisana arhitektura DHCP-a na Microsoft platformi, te razlike u funkcionalnosti između različitih Microsoft operativnih sustava. Objašnjeni su procesi i njihove interakcije, npr. komunikacija između DHCP i DNS (eng.: Domain Name System) poslužitelja i određene rutine koje poslužitelji izvode da bi spriječili neautorizirane DHCP poslužitelje da izdaju adrese klijentima. Opisan je proces instalacije DHCP poslužitelja, počevši od toga da uopće nemamo DHCP servis na poslužitelju pa do toga da je isti potpuno operativan. Prikazan je način kreiranja rezervacija. Operativni sustav klijenta korišten da bi se testiralo pribavljanje adrese je Windows Xp Pro. Nakon toga prelazimo na dio gdje su definirane lokacije gdje se po osnovnim postavkama sprema DHCP baza podataka i njena rezervna kopija. Obraćena je pozornost i na proceduru izrade rezervne sigurnosne kopije DHCP baze podataka i kako, u slučaju kvara na DHCP poslužitelju, obnoviti bazu na novom poslužitelju.

Četvrto poglavlje rada se bavi implementacijom DHCP poslužitelja na Linux Debian 4.0 platformi. S obzirom da je riječ o osjetno različitoj okolini u odnosu na Microsoft objašnjene su osnovne stvari o Debian distribuciji te načinu dodavanja dodatnih servisa kroz posebno prilagođene programske pakete. Opisana je DHCP konfiguracijska datoteka iz koje se učitavaju podaci prilikom pokretanja DHCP servisa na Debian-u. Tu su opisane osnovne deklaracije i parametri koji se koriste unutar nje za definiranje DHCP skupa. Nakon toga je objašnjeno kako podesiti IP adresu poslužitelja i kako dodati programski paket za DHCP servis. Prikazana je konkretna konfiguracija Debian DHCP poslužitelja. Debian distribucija nema grafičku konzolu za pregled izdanih posudbi, ali ima datoteku dhcpd.leases u kojoj su prikazane sve izdane posudbe sa detaljima poput imena klijenta, trajanja posudbe, fizičke adrese klijenta itd. Opisana je sintaksa za navedene detalje i dan primjer posudbe.

Peto poglavlje ovog rada također spada u praktični dio rada i bavi se implementacijom DHCP poslužitelja na Cisco usmjerivaču. Svaki Cisco usmjerivač ima ugrađenu funkcionalnost DHCP poslužitelja i prijenosnog agenta, pa stoga nije potrebno dodatno instalirati DHCP servis. Potrebno ga je konfigurirati koristeći kod Cisca popularnu komandnu liniju. Za to je potrebno poznavati naredbe koje su u ovom poglavlju rada detaljno objašnjene. Većina Cisco uređaja podržava i grafičko sučelje za konfiguraciju uređaja no ono se uglavnom koristi samo za jednostavnije konfiguracije. Prikazana je konkretna konfiguracija DHCP poslužitelja na Cisco 1721 usmjerivaču.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Skripte

Komentari