DOCUMENTARY CREDIT
DOKUMENTARNI AKREDITIV
ZDRAVKOVIĆ IVANA
, STUDENT DOKTORSKIH STUDIJA
1
Abstract:
The subject of this work is a Documentary Credit, as one of the most significant types
of credits. Documentary credit belongs to group of the neutral or service banking operations. It
represents one of the most significant and the most frequently used paying instrument in
international trade, and it is becoming more common in internal trade. Documentary credit
provides business risk protection to the debtor and the creditor, given that the payment to a user
of the documentary credit comes upon the document presentation and fulfilment of the other
conditions specified in a documentary credit opening order. Greater security of a payment of the
credit sum is provided by the fact that in addition to the buyer, a bank is also responsible for the
payment. At the international level, it is regulated by the Uniform Customs and Practice for
Documentary Credits, which were adopted at the 7th congress of the International Chamber of
Commerce in Vienna in 1993. In national law it is regulated by the Law of Obligations, which
regulations will be, with appropriate modifications, incorporated into the new Civil Code or the
Republic of Serbia.
Key words:
documentary credit, banking operations.
Sadržaj:
Predmet ovog rada je dokumentarni akreditiv, kao najznačajnija vrsta akreditiva.
Dokumentarni akreditiv spada u neutralne ili uslužne bankarske poslove. Predstavlja
najznačajniji i najčeše korišćeni i instrument plaćanja u međunarodnoj trgovini, a sve češća je
njegova upotreba i u unutrašnjim trgovinskim odnosima. Dokumentarni akreditiv obezbeđuje
zaštitu od poslovnih rizika kako dužniku, tako i poveriocu, s obzirom da do isplate cene korisniku
akreditiva dolazi po prezentaciji dokumenata i ispunjenosti drugih uslova navedenih u nalogu za
otvaranje akreditiva. Veću sigurnost isplate akreditivne sume korisniku akreditiva pruža
činjenica da uz kupca, za isplatu, odgovara i banka. Na međunarodnom planu regulisan je
Jednoobraznim pravilima za dokumentarne akreditive, koji su usvojeni na VII kongresu
Međunarodne trgovinske komore u Beču 1933. godine, dok je u nacionoalnom pravu regulisan
Zakonom o obligacionim odnosima, čije odredbe će, sa odgovarajućim izmenama, biti unete u
novi Građanski zakonik Republike Srbije.
Ključne reči:
dokumentarni akreditiv, bankarski poslovi
.
1
Pravni fakultet u Novom Sadu, Trg Dositeja Obradovića 1, [email protected]
UVOD
Bankarski poslovi su poslovi koje obavljaju banke i koji za svoj predmet imaju promet novca.
Pojavili su se davno, još sa pojavom novca
[
1
].
Od veoma velikog značaja su za privredni promet
u svakoj zemlji
[
2
]
. Bankarski poslovi su formalni, adhezioni poslovi, po pravilu intuitu personae,
mogu se lako dokazivati
[
3
].
U pravnoj teoriji veliki je broj kriterijuma prema kojima se razvrstavaju bankarski poslovi.
Postoji podela bankarskih poslova prema teritorijalnom principu, ulozi koju banka ima prema
klijentu, svojstvu bančinih klijenata, vremenu trajanja posla, vrsti novčanih sredstava.
Najčešća je podela s obzirom na ulogu koju banka ima prema klijentu. Prema tom kriterijumu
bankarski poslovi se mogu podeliti na:
1.
Aktivne (kreditne), u kojima se banka pojavljuje kao poverilac svog klijenta;
2.
Pasivne (novčani depoziti), u kojima se banka pojavljuje kao dužnik svog klijenta;
3.
Neutralne (uslužne) bankarske poslove, u kojima banka nije ni poverilac ni dužnik, već
subjekt koji pružanjem svojih usluga klijentima olakšava obavljanje njihovih poslova.
POJAM I KARAKTERISTIKE DOKUMENTARNOG AKREDITIVA
Posmatrajući podelu bankarskih poslova na aktivne, pasivne i neutralne, akreditiv svrstavamo u
neutralne (uslužne) bankarske poslove. Dokumentarni akreditiv i bankarska garancija su dva
stuba temeljca bankarskih poslova
[
4
].
Termin akreditiv je latinskog porekla, potiče od latinske reči accreditivum i označava punomoćje,
ovlašćenje, što označava da u akreditivnom poslu banka vrši plaćanje za račun nalogodavca
[
5
].
Zbog većeg broja učesnika u poslu dokumentarng akreditiva i kompleksnosti njihovih
međusobnih odnosa, dokumentarni akreditiv nije jednostavno definisati. Definiciju
dokumentarnog akreditiva dali su mnogi teoretičari, organizacije i udruženja. U definicijama se
uglavnom navode prava i obaveze učenika u poslu dokumentarnog akreditiva. Bez obzira na
veliki broj definicija, dokumentarni akreditiv se može definisati kao posao kojim se akreditivna
banka, prihvatanjem naloga nalogodavca, obavezuje da izvrši plaćanje sama ili preko
korespodentne banke korisniku akreditiva, uz istovremenu prezentaciju dokumenata od strane
korisnika.
Plaćanje dokumentarnim akreditivom može biti ugovoreno po isporuci robe ili na odloženo – 30,
60, 90 i 120 dana. Najčešće se plaćanje odlaže na period od 30 do 90 dana, a kada prodavac želi
robu da proda po svaku cenu nudi i duže rokove za plaćanje
[
6
]
.
Dokumentarni akreditiv predstavlja jedan od najznačajnih i najsigurnijih instrumenata plaćanja u
međunarodnoj, ali neretko i u unutrašnjoj trgovini. Otklanja međusobno nepoverenje i rizike
neispunjenja obaveza ugovornih strana zbog uslova pod kojima se realizuje. Banka isplaćuje
akreditivnu sumu korisniku akreditiva tek po prezentaciji dokumenata koji će nalogodavcu
omogućiti raspolaganje robom i ispunjenosti drugih uslova navedenih u nalogu za otvaranje
